Nakon Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Savjeta za Hrvate izvan Hrvatske koji savjetuje hrvatsku vladu, prije nekoliko dana osnovan je i Savjet mladih Hrvata od šezdeset izabranih mladih Hrvata sa svih kontinenata koji će također savjetovati Vladu. Kao i u prvom savjetu za one starije Hrvate, tako i u ovom za one mlađe, dominantnu riječ i vodstvo imaju hercegovačko-bosanski Hrvati.

Svi dobro znamo da hrvatski Ustav iz 1990. godine razumljivo nalaže da „Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom“, kao i da se „dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske“.

Ali … Novi savjet još je jedan alat kojim HDZ pojačano ideologizira svoju desnu poziciju, dodatno udovoljava partnerima iz Domovinskog pokreta, dok ih istodobno i marginalizira, jer zna se tko je od 1990. godine jedini autentičniji zaštitnik hrvatstva i generacija i generacija Hrvata, pa i onih izvan Hrvatske. Privući baš etničke Hrvate, a ne bilo koje druge ljude da dođu živjeti u Hrvatsku nije samo demografska potreba, nego je naputak za ostvarenje specifične ideološke budućnosti zemlje.

Dok se još nije ozbiljno niti razmišljalo o slobodnim izborima u Hrvatskoj i u Jugoslaviji Franjo Tuđman je krenuo u Ameriku kako bi namaknuo izvjesni novac od hrvatskih emigranata koji su, kao nekakvi dioničari, kod Tuđmana ulagali u budućnost pri povratku, kad Hrvatska napokon bude „slobodna“. Tuđman je zagovarao ideju općeg hrvatskog pomirenja, koju je zapravo preuzeo od ustaškog zločinca Maksa Luburića koji ju je obznanjivao u kasnijem razdoblju svog života u emigraciji.

Tako se nekako i dogodilo. Uspostavljeno je „jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske“ u Domovinskom ratu, a tu tuđmanovsku sintagmu i danas zna istaknuti i Andrej Plenković kao zagovor kad spominje svoju politiku za koju kaže da je nastavak kursa Franje Tuđmana. Od 1995. godine, otkad se na parlamentarnim izborima biraju i zastupnici iz dijaspore u Hrvatski sabor,izabrana su ukupno 42 njena zastupnika, od toga 41 HDZ-ov zastupnik, a onaj 42. bio je Željko Glasnović koji je izabran 2016. godine kao nezavisni zastupnik dijaspore, da bi malo kasnije i on završio u HDZ-u. Nema stoga baš nikakve sumnje čija je dijaspora, barem ona koja posljednjih 30-ak godina glasa na hrvatskim parlamentarnim izborima.

Od 2010. godine se nakon izmjene Ustava RH biraju (samo) tri zastupnika dijaspore pa je prošlog mjeseca Plenković javno zažalio za vremenima kad je u parlament moglo biti izabrano i 12 zastupnika dijaspore. Svih od reda HDZ-ovih. Jer i Plenkovićev HDZ slabi, a sve više gubi i stranački koalicijski potencijal pa bi tako željeli, ako to bude ikako moguće, da se čarobnoj brojci od većinskih 76 ruku u Saboru približe što više sami.

Općehrvatsko pomirenje izrazito je oslabilo čim se rat iz devedesetih u Hrvatskoj primirio, pogotovo kad je završio. Malobrojni političari skloniji ljevici u HDZ-u, poput Stipe Mesića, Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Franje Gregurića i još nekih koji su bili dobro pokriće za međunarodno priznanje Hrvatske, kasnije su maknuti ili skroz marginalizirani. Vlast u HDZ-u i državi sve su više, uz makar i pasivno odobravanje bolesnog i ostarjelog Tuđmana, preuzimali izraziti desničari, pripadnici hrvatskog iseljeništva Gojko Šušak i Ivić Pašalić. Nošeni i željom da – kad god i ako ikad (opet) bude moguće – Hrvatska bude proširena njihovom zapadnom Hercegovinom.

Srba je u Hrvatskoj ostalo vrlo malo, a nakana „autentičnih“ hadezeovaca bila je (konačno) eliminirati iz javnog života „komunjare“, „partizane“, „jugoslavene“, „crvene“, „srbende“, „četnike“, „antifašiste“, „tifusare“, „antihrvate“, „veleizdajnike“, „nostalgičare“, „kozmopolite“ itd.

Tuđmanovom smrću i HDZ-ovim teškim izbornim porazom 2000. godine došlo je do zaokreta, ideja etnički čiste i jednodimenzionalne, bespogovorne hrvatske države stavljena je na višegodišnje čekanje jer je cilj bio ulazak u Europsku uniju, a EU se tada dosljednije nego sada držala nekih principa sloboda, ljudskih i manjinskih prava i efikasne pravne države koja će, koliko god je to izvedivo, štititi građane od razorne korupcije i lopovluka.Taj je desničarski zastoj potrajao, vrlo očekivano, samo dok Hrvatska nije primljena u EU.

Ono što se danas moderno zove „kulturni rat“ nije kod nas sada ništa smireniji, argumentiraniji, pristojniji ili kulturniji nego što je bio u Hrvatskoj krajem devedesetih. Ma kakvi! Danas je i gore. Kako su dostupne društvene mreže, a na njima se može biti anoniman, govor je suroviji, nasilniji, prijeteći. Asortimanu starih objedničkih etiketa dodaju se nove – „pederčine“, „lezbe“, „pedofili“, „transvestiti“ … Ni druga strana, liberalna, ljevičarska, ne zaostaje puno u žestini. Rat „ustaša“ i „partizana“, „nacića“ i „jugočetnika“, „anti antifašista“ i „antifašista“ u punom je jeku.

Zanimljivo je i da što je Jugoslavija dulje mrtva, u hrvatskom desničarskom narativu ona je sve više živa. Je li to zato što kad se kritički otklone svi obilati piarovski narativi o nikad uspješnijoj zemlji u kojoj se nikad nije bolje živjelo, stvarna Hrvatska ipak više nalikuje ovećem Potemkinovom selu?

Hrvatski iseljenici i njihovi potomci kao i neki članovi njihovih obitelji, jednako tako i povratnici koji su neprekidno boravili u inozemstvu najmanje dvije godine, trenutno su u Hrvatskoj oslobođeni plaćanja poreza na dohodak na period od pet godina. To oslobođenje vrijedi za porez na plaću, a ne i za ostale poreze i doprinose, ali je svejedno vrlo velika privilegija, pogotovo u očima onih koji ovdje svakodnevno rintaju kako bi pokrili troškove u sve skupljoj državi.

Demografski gubitak Hrvatske vrlo je velik, veći nego u brojnim usporedivim europskim državama, pa su potrebne i radikalne mjere da se gubitak stanovništva uspori i zaustavi.

Ali dojam je da bi HDZ-ovska vlast najradije obavila veliku zamjenu stanovništva, tako da generacijama argentinskih, paragvajskih i australskih Hrvata zamjeni sve te „jugoslavenčine“, „antifašiste“, „srbende“, „crvene“ i „tifusare“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Denis Lovrović/Lupiga.Com

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.