
Marchelo de Facto
16. 07. 2006.
Nada (1)
Još jednom, poslednji put, Jozef K. ispruži ruke širom raširenih prstiju ka svetlosti sa prozora. Dok mu se mrak sigurnim koracima useljavao u samrtnički pogled, njegova poslednja misao bila je prikovana za čoveka koji je u daljini mirno stajao na prozoru, ne obećavajući ništa, ni dobro ni loše, ali ostavljajući tihu nadu svojom nesvrstanošću. Činilo se K.-u da u ovoj sablasnoj, ni po čemu dobroj noći svetlost zapravo ne dopire iz osvetljene prostorije. Činilo mu se da to sam taj čovek plamti u…

















