Eto, s čim se ja jebem kad ništa od nostalgije ne pali. Neka banana je u zraku ovih dana, gura me u neki kutak svog svijeta, na razmišljanje bez rezultata. Ne pušim groznicu ničeg, pa tako ni subotnje večeri, ni ponedjeljka ujutro. Groznice ni nema, osim na mojoj gornjoj usni. Izmanipuliran sam samim sobom, gade mi se neke stvari, nestat ću na par dana, ili samo brijem. Stvarno kažem ti, ali stvarno osjećam uvod u nered na svim planovima. Pogledaj samo te ljude oko sebe, potencijali najbolje…

Baš nešto razmišljam o tim ulicama, odnosno da budem točniji o nazivima ulica. Je li baš bitno po kome ili čemu je ulica dobila ime? Jesmo li možda na dobar način zahvalili recimo Vukovaru, nazvavši po njemu jednu veliku i bezličnu zagrebačku ulicu, po kojoj uzgred rečeno na svakom semaforu moraš dati kunu onim ljudima koji tamo zarađuju svoj kruh, a koje ti izbjegavaš kako ih ne bi pogodio s autom? Jesmo li zahvalili Gaju na našem pravopisu i nacionalnom identitetu, davši mu ulicu okruženu…

Dakle, potkralo se nekoliko grešaka, ali nema veze prvi je put, srećom da nije krvarilo, malo je bolilo, ali zadovoljstvo je bilo jače od boli. Nije mi ime Marijo nego MARIO, ali to ionako više nije bitno, jer od sad pa nadalje i ubuduće radi samo Vrhbosniensis, sukladno imenu naše nam premile i blažene biskupije Vrhbosne ili ako ćemo franjevačkim riječnikom (a on nam je malo miliji, jelda?) Bosne srebrene. Dobro ima par razlika, ali njih ćemo ovoga puta zanemariti. Svakome ko uđe u metro…

Prije par dana bio sam u etnološkom muzeju u Berlinu. Često odem do tamo jer je stvarno fascinantno što su sve Nijemci skupili u prethodnih 130 godina koliko postoji taj muzej. Elem, baš taj dan kad sam ja bio bila je i neka plesna grupa koja je izvodila plesove s Maršalovog otočja u Juznom Pacifiku. Uglavnom su to bili Nijemci, ali i jedna žena sa Maršalovog otočja koja živi već desetak godina u Berlinu. To me nagnalo da još jednom pogledam berlinski bilten o sastavu stanovništva u ovom…

Sjećam se kao da je bilo danas... Pingvini su napolju žicali za čaj, oni neotporniji padali u nesvijest, a ja psovao mater i čekao tramvaj. Meščini, bio je siječanj ili januar - ne sjećam se više (ovo je prepisano al' je super). Naišla petica - ja ušao u tramvaj - kad tamo ni manje ni više nego Silvija - suvlasnica čuvenog internet kluba Lupillus. Gledam ja nju, gleda ona mene i onda se prepoznamo. - Jesi'l ti onaj čojek što je jednoć živio preko puta zgrade u kojoj Mario i ja držimo…

Svijet je globalno selo. Često ponavljana izreka je ušla u opću kulturu. Svi smo se mnogo puta uvjeravali u njenu praktičnu istinitost. Danas smo mogli čitati da u Microsoftu najavljuju povlačenje prepoznatih Windowsa s tržišta. Razlog je sudski proces koji vodi devet američkih država protiv Microsofta optužujući ga za monopoliziranje i gušenje konkurencije. Sud je već donio presudu kojom se Microsoft dijeli u dvije kompanije, a kodovi Windowsa bi trebali postati dostupni tržištu i otvoreni…

Doš'o sam u Zagreb prije 9 godina i ovaj grad prihvaćam kao svoj. Imam purgerski naglasak, volim Dinamo, skandiro za radio 101, skandiro za sindikate. Bio sam tu kad se mijenjala vlast, kad je Dinamo rokno Partizan 5:0, kad je rikno Njofra... Tu sam prvi put guzio, prvi put se napio, prvi put repo, prvi put skoro sve. Imam pravo reći da mi je više stalo do Zagreba nego većini ljudi koji žive u njemu. Svjestan sam toga da ću u ovom gradu uvjek biti glupi Bosanac. Ja sam ponosan s time da sam…

24. veljače 23.00 Od Valentinova je prošlo točno, hm… Od Valentinova je prošlo nekoliko dana, i mnoga zaljubljena(i) i poklonima usrećena(i) djevojčica - dječak već mašta kako će idući praznik ljubavi dočekati uljuljkan(a) u bračnoj kolijevci, s bebom u naručju. Ali ne lezi vraže i jebao ga miš, mnoga(i) će iduće godine plakati na Valentinovom ramenu i otvarati album s fotografijama zagledajući se u bolju prošlost. Poneko će se tješiti da je ovaj instant praznik ustvari samo varava igra s…

Revolucije se događaju u svako doba godine i dana. Ali postoje razlike. Po malom istraživanju koje sam proveo kopajući po svom pamćenju, najpogodnije vrijeme za uzimanje oružja u ruke, istjerivanje pravde i rješavanje svojih frustracija državnim ili bilo kojim drugim represivnim aparatom je u proljeće. Opće je poznato da ocvjetavanje ogoljelih stabala novim zelenim listovima korelira s pojačanim strujanjem hormona i ljudskih životnih sokova. Tako, tada i nagon za akcijom jača. Više se…

Pričajući prvo o braku, pa o ženama, gdje spomenuh miraz, shvatih da je možda upravo miraz i najzanimljivija stvar u društvenom živote starih dalmatinskih komuna. I to ne samo njih, nego možda i svih područja na kojima ta institucija funkcionira. Ta pojava još uvijek nije iskorijenjena (ne znam zašto bi i bila, osim možda što vrijeđa ženu, koja je po tome tako loša stvar da treba dati nešto para kako bi je uopće netko prihvatio), možda je upravo još i vaša baka donijela sa sobom miraz. Meni je…