“U brojnim lokalnim zajednicama, gradovima i općinama, glavnu riječ vode političari Bandićevog kova, bratija skupljena s koca i konopca koja u zemlji s osvještenijim biračkim tijelom ne bi dobila priliku niti kokošinjcem upravljati. O sudbini države, o sudbinama gradova, općina i sela, o sudbinama ljudi odlučuju gladni, nedostojni i nedorasli političari. Netko od njih gladan je samo novca, a netko novca, popularnosti i slave”, piše Ladislav Tomičić u svojoj novoj kolumni za Novi list i zaključuje kako Hrvatska danas nije na korak do smeća, već je u smeću do grla

Hrvatska je na korak od smeća. Ovakve naslove u posljednjih par godina imali smo priliku čitati svaki put kad bi na dnevni red kreditnih agencija iz velikog svijeta stigla tema pod radnim nazivom – kreditni rejting male Hrvatske. Vladajući političari tad bi cvrkutali od sreće jer još uvijek nismo u smeću, a ekonomski analitičari mrčili bi papir o izgledima da izvan smeća i ostanemo. U isto vrijeme država je tonula sve dublje i dublje – u smeće.

Hrvatska je zatrpana smećem, figurativno i doslovno. Govoreći o doslovnom smislu riječi najprije nam valja navesti nekoliko toponima: Marišćina, Jakuševac, Karepovac, Brezje... Mjesta su to gdje se nalaze odlagališta na kojima završava smeće iz Rijeke, Zagreba, Splita i Varaždina. Niti jedno od tih odlagališta nije uređeno kako valja, o čemu će najbolje svjedočiti lokalno stanovništvo koje uz odlagališta živi. Pokušavalo se i još uvijek se pokušava na planu zbrinjavanja otpada nešto napraviti, ali riječ je o problemu koji se preko noći ne može riješiti.

Od četiri nabrojena odlagališta, potpisanom autoru najbliža je problematika odlagališta otpada u zagrebačkom naselju – nekoć selu – Jakuševac. Prateći zagrebačku politiku, najmanje desetak puta posjetili smo to brdo otpada. Nekad sami – kako bi svjedočili nehumanim radnim uvjetima na odlagalištu, a nekad u društvu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Bili smo tamo i onog dana kad je spomenuti uzviknuo kako će se zapaliti ukoliko odlagalište ne bude sanirano kako valja. Bili smo tamo i kad je obećavao da će ga zatvoriti do 2012. godine. Danas svjedočimo da je gradonačelnik živ i zdrav, a odlagalište je onakvo kakvo je bilo i prije. Raspoloženje lokalnog stanovništva također se nije promijenilo. Međutim, svjedočimo i tome da odlagalište otpada Jakuševac u Zagrebu ne služi samo da bi se na njemu odlagao otpad. Ono vrlo dobro može poslužiti i za dobivanje političkih bodova, što je zorno demonstrirao gradonačelnik Bandić, živ, zdrav i nespaljen. Iako je najodgovorniji za stanje u kojem se odlagalište nalazi, dugogodišnji problem glavnog grada Bandić je iskoristio kako bi napravio pritisak na Gradsku skupštinu pod kontrolom SDP-a i građanima se još jednom nametnuo kao rješenje za Zagreb. Stanovnici Jakuševca i obližnjeg Mićevca prije par dana blokirali su odvoz smeća na odlagalište, a okidač njihovog nezadovoljstva činjenica je da im je obustavljena isplata takozvane ekološke rente na temelju koje su dobili desetine milijuna kuna. Kao spasitelj se pojavio gradonačelnik, obećavši im i ekološku rentu i mogućnost držanja svinja kraj zgrada izgrađenih na zemljištu koje su za svrhu gradnje prodali upravo Jakuševčani i legalizaciju nezakonito izgrađenih zgrada bez plaćanja komunalnog doprinosa te naknade za zadržavanje nezakonito izgrađenih zgrada. Prosvjed je nakon toga prekinut, a odlagalište je prestalo biti problem. Do idućeg političkog obračuna. Objektivni problem odlaganja smeća ostaje, ali tko bi se zamarao objektivnim problemima.

Rješenje problema kakvo u ovom i brojnim drugim slučajevima daje Milan Bandić karika je koja će nas spojiti i s drugim dijelom teze koja kaže da je Hrvatska zatrpana smećem. U brojnim lokalnim zajednicama, gradovima i općinama, glavnu riječ vode političari Bandićevog kova, bratija skupljena s koca i konopca koja u zemlji s osvještenijim biračkim tijelom ne bi dobila priliku niti kokošinjcem upravljati. O sudbini države, o sudbinama gradova, općina i sela, o sudbinama ljudi odlučuju gladni, nedostojni i nedorasli političari. Netko od njih gladan je samo novca, a netko novca, popularnosti i slave. Da bi svoju glad zatomili spremni su proždrijeti sve što im se nađe na putu. Ti vukovi u ovčju kožu se presvlače pred izbore, ali ne treba proći dugo da pokažu svoju pravu ćud. Prije izbora zaklinju se u pravdu i pravednost, da bi se nakon njih odali zakulisnim dogovorima i nepoštenim kombinacijama koje državu još dublje guraju u smeće.

Medijsku podršku imaju, jer veći dio hrvatski medija odavno je postao tvornica smeća.  Iz dana u dan zatrpavaju nas medijskim smećem pa kao društvene junake danas imamo cijelu ergelu ljudi za koje čovjek ne bi točno znao reći niti čime se bave. Kad je to potrebno, izdavači i vlasnici tih medija sa svojim političkim mentorima uništavaju ljude, kako im tko stane na put. Imate li nesreću pratiti kako iz dana u dan radi mašina za mljevenje ljudi, možete ćopićevski osjetiti kako se ti mrki likovi naše svakodnevice »umnožavaju i rote u ovome stiješnjenom svijetu« i naslutiti ih »po hladnoj jezi, koja im je prethodnica«. Ne, Hrvatska nije na korak od smeća, kako to kažu naslovi o kreditnom rejtingu. Hrvatska je u smeću do grla. Aktivizam se nameće kao jedini odgovor u pokušaju rješavanja tog problema.

Lupiga.Com via Novi list