Privlaka, malo turističko mjesto između otoka Vira i grada Nina u Zadarskoj županiji, desetljećima je čuvala antifašistički spomenik ispred osnovne škole. Na spomeniku, kojega su 1981. godine podigli „zahvalni mještani Privlake“, upisana su imena 48 mještana – 43 palih boraca Narodnooslobodilačkog rata i pet žrtava fašističkog terora. Spomenik se ne sastoji samo od spomen-ploča, nego i od kipa, koji, kako piše Antifašistički vjesnik, predstavlja Privlačanina borca-partizana, radnika, ribara i sabunjara s galebom na ramenu, kao simbolom slobode. 

Preživio je masovna uništenja partizanskih spomenika mračnih devedesetih. Nije, međutim, preživio 2026. godinu i novo-stara društvena „strujanja“. U utorak 11. kolovoza zapanjeni mještani samo su gledali kako općinski kamion i bager, bez najave i javnog objašnjenja, ruše spomenik. 

Spomenik prije bagera (SCREENSHOT: GoogleMaps)

Od načelnika Općine Privlaka Gašpara Begonje (HDZ) zatražili smo pojašnjenje, a odgovor nam je stigao vrlo brzo. Školski odbor Osnovne škole Privlaka 10. srpnja, navodi načelnik, donio je zaključak da se uputi zahtjev prema općini za izmještanje spomenika jer je „izmještanje potrebno radi uređenja infrastrukture škole i uređenja školskog dvorišta primjerenim sadržajima za djecu“.

Begonja također napominje da se spomenik premješta na „primjereno mjesto“ – mjesno groblje. 

„Spomen-ploče će se premjestiti u noviji dio mjesnog groblja, gdje će se urediti prostor na zidu i gdje će mještani moći zapaliti svijeće, položiti vijence ili na drugi način preminulim borcima odati počast. Jedna od spomen-ploča je od ranije oštećena pa će se morati obnoviti, a sam spomenik će se također izmjestiti na prikladnu lokaciju u groblju, kad se za to stvore uvjeti. Do tada će biti pohranjen i čuvan u skladištu komunalnog poduzeća“, stoji u odgovoru koji je Gašpar Begonja uputio Lupigi. 

Vrijedi primijetiti kako se na spomeniku prezime Begonja pojavljivalo čak pet puta. Naime, toliko je Begonja iz Privlake poginulo u partizanima tijekom Drugog svjetskog rata. Najmlađi je imao tek 17, a najstariji, Ive (Gašpara) Begonja 33 godine. 

Šesteročlani školski odbor, na čelu s Marijanom Mustać (imena troje Mustaća bilo je uklesano na spomeniku), uputio je zahtjev za uklanjanje, odnosno izmještanje, kojega je općina odobrila i promptno provela u djelo. Hrvatska stvarnost pak otvara pitanje radi li se ovdje o pokušaju brisanja kolektivnog sjećanja Privlačana na spomenik koji je komemorirao lokalni doprinos antifašističkoj borbi, u kojoj je sudjelovalo više od 500 mještana. Spomenik je bio važan dio lokalnog identiteta: mještani su ga sami platili. Njegov autor je akademski kipar Mate Šango, rođen u samom mjestu. 

O ovom slučaju se oglasila i Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Zadarske županije, zahtijevajući od lokalnih vlasti da se uklonjeni spomenik uredi i vrati na svoju prvobitnu lokaciju.

"Za vrijeme Okupacije narod Privlake je bio protiv okupatora i domaćih izdajnika, kao i u ostalim mjestima u Dalmaciji. Narod Privlake je prednjačio u otporu u Ninskom kraju", poručili su navodeći da je u Zadarskoj županiji porušeno i devastirano oko polovice spomenika koji su svjedočili o borbi naroda u NOB-u.

Dio imena poginulih mještana u NOB-u (FOTO: Antifašistički vjesnik)

Kipu borca iz Privlake na koji su Privlačani iznimno ponosni, dakle, sada prijeti neizvjesna sudbina u ropotarnicama komunalnog poduzeća. Dozvolit ćemo si određenu dozu skeptičnosti prema najavi da će spomenik biti tek privremeno pohranjen u skladištu te se zapitati hoće li ikada biti "stvoreni uvjeti" da spomenik ponovno ugleda svjetlo dana. Problematična je i sama formulacija prema kojoj je njegovo izmještanje potrebno radi uređenja školskog dvorišta „primjerenim sadržajima za djecu“, jer ona neizravno sugerira da antifašistički spomenik, odnosno sjećanje na mještane stradale u NOB-u i od fašističkog terora, nije sadržaj primjeren djeci. Upravo zato pitanje nije samo gdje će spomenik završiti, već i kakvu poruku njegovo uklanjanje iz prostora ispred škole šalje o odnosu prema vlastitoj povijesti i antifašističkom nasljeđu.

Sve što proživljavamo posljednjih godina, a posebice nakon „događanja naroda“ prošlog srpnja na Hipodromu, neumoljivo podsjeća na devedesete. Podsjetimo, u tom je desetljeću u Hrvatskoj, procjenjuje se, uništeno oko 3.000 antifašističkih spomen-obilježja. Devastacija, zapravo, nikad nije prestala. Samo prošle godine, prema podacima tjednika Novosti, u Hrvatskoj je oštećeno najmanje 20 preostalih antifašističkih spomenika. Redovito se napada, primjerice, spomenik u zagrebačkoj Adžijinoj ulici na kojem su uklesana imena 49 boraca Narodnooslobodilačkog rata, kao i spomenik osnutku Komunističke partije Hrvatske u šumi Anindol iznad Samobora. Nedavno je po četvrti put od 1991. godine uništena spomen-ploča posvećena žrtvama ustaških logora u uvali Slana na Pagu. 

Jedna od posljednjih fotografija spomenika (FOTO: Edo Maajka)

Prijetnja nisu samo vandali i huligani oboružani čekićima i sprejevima, nego i lokalne vlasti, koje pod krinkom uređenja prostora povlače sumanute poteze poput gradnje dječjeg igrališta na lokaciji spomen-kosturnice palim borcima NOB-a u Laškovici, naselju u Šibensko-kninskoj županiji. Uklanjanje spomenika NOB-a u Perušiću, u srcu Like, spriječila je pobuna mještana. I ovdje je bila riječ o ideji uređenja dječjeg igrališta i premještanja spomenika na „neku drugu lokaciju“. U Zadru je, pak, 2020. godine u sklopu projekta rekonstrukcije parka uklonjen spomenik osnivanju prve ćelije KPJ u tom gradu. Prije tri godine slično je "nestao" spomenik palim borcima NOB-a i žrtvama fašizma u Pozorcu, malom mjestu nedaleko Trogira. Spomenik je – navodno privremeno – uklonjen zbog izgradnje dječjeg vrtića, financiranog EU sredstvima. Ovdje smo povukli paralelu s uređenjem parka u Sv. Ivanu Zelini, nakon kojeg se skulptura borca nikad nije vratila s „restauracije“. Tu je i slučaj kada je općina kod Imotskog odlučila dječje igralište smjestiti upravo na mjesto pogibije narodnog heroja Jure Galića Velikog, pri čemu je uklonjeno njegovo spomen-obilježje.

Nabrajati bismo mogli do sutra jer čini se da od devedesetih naovamo postoji kontinuitet te da antifašističko nasljeđe nestaje iz javnog prostora, bilo pod udarcima čekića i maljeva huligana, bilo iza birokratskih formulacija lokalnih vlasti o uređenju, rekonstrukciji i „primjerenim sadržajima“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Novosti

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.