Ako već kritiziramo vlastite vjerske nacionalizme, red bi bio to činiti i s nama toliko bliskim nacionalizmima, a ponašamo se kao da nemaju veze s nama. Ovih dana je Porfirije Perić, srpski patrijarh, držao opelo za ratnoga zločinca Ratka Mladića. U Hrvatskoj su se mnogi uznemirili zbog toga. Jedne, one koji su poznavali Porfirija dok je još bio zagrebački metropolit, pomalo je i sram jer su, po meni tada opravdano, govorili o Porfiriju kao o čovjeku pomirenja i suradnje, dok drugi likuju nad ovim prvima i objašnjavaju kako su „ionako sve znali o Porfiriju“ od samoga početka. Među ovim potonjima, naime, ima puno onih koji mu otpočetka nisu vjerovali, no ima i onih iz kojih je naprosto izbijao protusrpski sentiment. Naravno, i dan danas neki među nama govore o njemu kao čovjeku pomirenja te ga dalje opravdavaju, bez obzira na ono što čini i govori.

BEZ KATARZE: Umrtvljena savjest patrijarha Porfirija

NULA OD HRIŠĆANSTVA: Šta je Isus Porfiriju?

PORFIRIJEVA BIJEDA: Zašto žene ne bi vodile Crkvu?

Elem, spadam u ove prve. Nisam bio član famoznog "Porfirijevog kružoka" dok je bio u Zagrebu, i to ne zato što ne bih tamo došao, nego zato što živim u Rijeci. Ipak, nekoliko puta sam ga susreo. Jednom na večeri u njegovoj rezidenciji na Svetom Duhu u Zagrebu, a drugi put na FALIŠ-u 2018. godine. Doživio sam ga kao vrlo neposrednog čovjeka, onakvog s kojim nakon par izmijenjenih rečenica prelaziš na „ti“. I da, kao podosta pametnog i svjesnog gdje živi i kako poboljšati loše odnose između Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve u Hrvatskoj. Na večeri mi je prepričavao svoje odnose s tadašnjim zagrebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem koji su, rekao je, vrlo zahtjevni jer su i jedan i drugi međusobne pozive na dijalog tumačili u puno širem ključu od pukih crkvenih odnosa. I zbog toga su bili poprilično nepovjerljivi jedan prema drugome. Kazao je i „jedini tko nas može staviti za zajednički stol ste vi protestanti jer ste potpuno odvojeni od ovih naših nacionalističkih priča“. Činilo mi se to tada zanimljivo, ali i nemoguće za izvesti.

Drugi susret dogodio se na FALIŠ-u gdje je šibenska ekipa organizirala razgovor između njega i fra Ante Vučkovića o pomirenju, suočavanju Crkava s prošlošću i sličnim važnim temama. Na mene je pao grah da osmislim i vodim taj razgovor, što mi je bila jedna od zahtjevnijih zadaća u životu. Elem, taj razgovor obilježio je poveći broj policajaca u civilu jer je naš vrli huškač, Hrvoje Zekanović, par dana prije tog razgovora, „hrabro“ istupio u javnost i rekao da „na FALIŠ dolazi četnik“ (vjerojatno se sad Zekanović naslađuje svojom „pameću“). Ta njegova presica jako je odjeknula među tvrdim desničarima koji su vrlo otvoreno prijetili organizatorima pa je policija procijenila da se radi o događaju visokog rizika te je poslala ozbiljan kordon policajaca u civilu. Bio sam svjestan da se to događa i opet, moraš se uspeti na binu i voditi razgovor gdje jedna kriva riječ može dovesti do eskalacije. A opet, nećeš s njima dvojicom voditi razgovor načelno, već vrlo konkretno. Uglavnom, razgovor je bio dobar, fra Ante po običaju briljira kada priča o tim temama, dok je Porfirije bio vrlo konkretan, svjestan svoje funkcije i konstruktivan. I danas mislim da je to bio odličan potez ekipe iz FALIŠ-a.

"Moj drugi susret s Porfirijem" (FOTO: FALIŠ)

Nakon što je postao srpski patrijarh, bio sam pomalo sumnjičav, a opet sam smatrao da bi to mogao biti odličan korak kako u smirivanju nacionalizma koji hara u dobrom dijelu Srbije i njezine Crkve, tako i u odnosima između Hrvatske i Srbije. No, sumnjao sam da će Porfirije u Beogradu raditi ono što je radio u Zagrebu – primjerice odlaziti na sprovode disidenata režima, kao što je to napravio za Slavka Goldsteina u Zagrebu. I naravno da nije, dapače, danas bi likovao nad grobom ljudi poput Goldsteina.

Ovo što radi već godinama nakon stupanja na funkciju srpskoga patrijarha potpuno je svjesno, proračunato opravdavanje i podržavanje onoga najgoreg što postoji u Srbiji i u ljudskom rodu. Njegovo opelo za Ratka Mladića i riječi koje je tom prigodom izrekao đavolske su. Kao i progon pametnih, angažiranih i kritičnih teologa u Srbiji.

Opelo za ratnog zločinca (FOTO: Oliver Bunić/AFP)

Je li se Porfirije pretvarao u Zagrebu, a u Beogradu pokazao pravo lice? Nemam pojma, ne poznajem ga toliko dobro. Onoliko koliko sam ga poznavao, vjerovao sam mu što priča. I iz ove perspektive nije mi žao zbog tog povjerenja. Žao mi je zbog čovjeka u kojega se pretvorio, jer znam da je potpuno svjestan kako njegovo sadašnje djelovanje određuje generacije i generacije koje dolaze nakon nas. 

Prva fotografija u ovom tekstu nastala je na spomenutom FALIŠ-u 2018. godine. Bih li opet danas vodio razgovor s njim? Ne bih! Jer mi pristojnost i higijena nalažu da ne sjedim za istim stolom s ljubiteljima ratnih zločinaca i onih koji provoditelja genocida nazivaju „vojnikom koji je podnio žrtvu“. No, znam da se on sigurno ne bi pojavio na festivalu ljevice, gdje ne bi bio ni pozvan.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: FALIŠ

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.