Komentari

1. tubaron prije više od 2 godine

   @Verena, nisam siguran da izključivo tehnologija upliva na našu djetcu, dotično i būduće unuke. sklonïji sam stavu jeda prëtežno roditeljski nemari i obitëljski neodgoj za posljedicu imaju današnje razširjeno stanje među mladinom/mladežju/mladima. zapravo, mogu u najkraćima čṙtama početi od svoje izkusstvom bogate i netipične adolescentske življenske pritče. daklë, nakon uspješno zaključene půčske škole u rodnom mnogomilijunskom buenos airesu odlučih se napusiti roditeljski dom i domovinu, ter nastaviti školovanje u USA-u, točnïje na zapadnoj obali u kaliforniji. roditeljima je moja odluka težko pala, ali su se s njom na koncu pomirili. starïja braća su tada jur bīla, koli pri upisu na fakultete, toli pri koncu srjednje škole. volïô sam "daskati" na valovima i to me je privūklo u kaliforniju. ciela obitëlj je tada pripadala višemu srjednjemu sloju argentinskoga družstva, tako da me je otac (sa svojom privatnom tvṙdkom poslujućom i u USA-u) mogaô razmjerno lastno financijski/pjenezno/novčano pomagati, ali to nisam želïô. prijaviô sam se za školsku "stipendiju", a potom ju i dobīô, pri čem mi je otac lje kratko na početku jednokratno pomogaô. ostatak školovanja sam dokončaô djelajući i radeći razne dopuštene poslove, financirajuć si sve sām - pače i pṙvi auto nakon položenoga vozačskoga izpita s napůnjenih šestnaest ljetā. živïô sam vāsda skromno i naučiô štedjeti. također sam daskaô na valovima nakon svieh zaključenih dnevnih obvezā, a i redovno se družiô "vanï" s vṙstnicima/ama/vṙštnjacima. u nëkom trenutku sam se počeô zanimati i za zrakoplovstvo, pak se i s tiem baviti. nëkoč, razumljivo, nije postojala sva današnja tehnologija zasnovana na superbṙzima američskima "processorima", niti su PC-i bīli ovi današnji, niti su postojali "mobilni/pokretni" telefoni s današnjima mogućnostima. no, s druge strane, "porok" je u USA-u bīô vidljiv na svakom koraku, od prostitucije na ulicama, ća do droge dostupne svakomu, nasilja s uličnima bandama, pornografijom u klubovima, itd. odrastati daleko od roditeljā i domovine, mladić/mladac silom okolnostī i življenskih uvjetā u stranom/tuđinskom/inozemnom svietu prëpůnim prëdrazsudā i opasnostī bṙzo ter pospješeno odraste i sazrïje u čovjeka. kakov će izhod bīti na koncu svega, određuju u najvećem dielu roditeljski odgoj i obitëljske vriednosti, koje svatko nosi sa sobom, kamo god' i kuda god' ide/krene. tako je bīlo sa mnom ter s mnogima mojima anglo-američskima prijeteljima i drugovima/"tovarišima", koji po anglosaxonskoj navadi i običajima domove svojih roditeljā napuštaju rano - često s 16-17 ljetā - i od tada žive koliko-toliko "sāmostalno".

2. Verena prije više od 2 godine

   Djeca nisu glupa, naprotiv, ali ih sustav, drustvo, roditelji i obrazovanje cini takvim.Skolstvo nije utemeljenu na propitivanju ,već automatskom usvajanju nabildanih i falsificiranih podataka, barem kada se radi o drustvenim znanostima.U prirodnim znanostima predaju nezainteresirani i mlaki profesori, nesposobni da kod djece probude interes.
   Veliku krivnju snose i obitelji iz kojih djeca potiču: prihvaćaju se odgoja i obrazovanja, a sami nisu ni obrazovani ni odgojeni.
   Djeca su u svom odrastanju sama, u sustavu su samo formalno.Nezastićena su i prepuštena elektronici u toj mjeri, da postaju iracionalna.Igrajući odmalena igrice gdje se ubija, naravno da ne mogu razlučiti racio od iracionalnog i prepoznati dobro i zlo.

3. Internet ratnik prije više od 2 godine

   Djeca su uvijek bila surova i glupa, danas su surovija i gluplja, jer je država odraslima oduzela svaki autoritet. Što roditeljima, što školskom sistemu.

4. Verena prije više od 2 godine

   "Kako smo samo glupi,sad se svi izčuđavaju šta se događa sa klincima,a što ste očekivali?
   Daj djetetu najmočnije oruđe na svijetu i imat češ ono što imaš danas,poremećene i bolesne klince,u 2 klika do najekstremnijeg sadržaja."

   Iz komentara
   Istina je.Ja ne znam kako će moja djeca sutra odgajati svoju, jer okruzenje je drugačije, izazovi su zarazni, ali znam da je mnogo do nas, roditelja.Sto smo svojoj djeci dali, to će oni, makar dijelom , prenijeti svojoj djeci.
   Svakodnevno gledam mlade majke koje bebama u kolicima daju mobitel.Sto cine? Prenose nesvjesno na njih vlastitu zanemarenost u njihovoj dobi.

5. Verena prije više od 2 godine

   .Jeste, gospodineAnić, pruzanje ljubavi djeci, svakog trenutka i u svako vrijeme, cim se nadjemo u njihovoj neposrednoj blizini, je jedini način da tu nasu djecu zadrzimo, da ne odu mentalno od nas.Ja sam se sa svojom djecom igrala i osjećala se su dobro
   .Razapinjali bi sator i pravili rusvaj po cijelom stanu."Covječe ne ljuti se", igra s podmornicama, slaganja lego kockica.Sinu nisam kupila nijedan pistolj, nijedno oruzje. PlayStation mu nismo nikada kupili, to mu nije trebalo.
   Izleti, učenje plivanja, ribolov.Bilo je tako.Racunar su počeli koristiti sa 14 godina( nije nikada kasno), a nema biljke kojoj ne znaju naziv jer ih je suprug vodio po sarajevskim planinama, i objasnjao razliku izmedju listova i visine i oblika stabla.Vodili smo ih na jahanje, ima jedna mala ergela u blizini Sarajeva.Tako su zavoljeli konje.Ja sam im prenijela svoju ljubav prema psima i knjigama suprug prema sportu.
   Biti s njima zajedno, provoditi svaki slobodan trenutak s njima, smijati s djecom, jedini je način da u obitelji djeca rastu zdravo.
   Cak dok su granate padale po Sarajevu i udarale u nasu zgradu, nisam dala da se boje.Citala sam svoj djeci u skloništu, vrlo glasno da ne čuju fijuke i zvukove.Moja djeca bila mala, nisu ni znala što im čitam ali zvuk mog glasa ih je umirivao.I drugu djecu jeste.
   Ti moji susjedi, ta već odrasla djeca često su mi prilazila i zahvaljivala sto sam im tada citala.Govorili su mi da sam ih spasavala.Nisu znali ne znaju da sam spasavala i sebe.