Lupigin suradnik, austrijski novinar i urednik portala Balkan Stories, Christoph Baumagrten, u petak navečer fizički je napadnut u središtu Banjaluke gdje je bio u posjeti. Napali su ga „četnici“, kako su se neki od napadača sami opisali. U napadu, koji se odigrao na terasi jednog kafića, Christoph je dobio nekoliko udaraca u glavu i noge. Kaže da nije ozlijeđen, ali je vrlo ogorčen.

Kako nam je ispričao, sve je počelo oko 23 sata kada su ga četvorica muškaraca u kafiću punom gostiju pozvala da im se pridruži i popije nešto s njima, nakon što su shvatili da je Austrijanac. Prihvatio je, kaže, da ne ispadne nepristojan, a onda je shvatio da je društvo već pijano. Ispričali su mu kako sva četvorica žive i rade u Austriji te da su rođeni u Srbiji, a u Banjaluku su došli na produženi vikend. S obzirom da je Christoph imao fotoaparat tražili su ga da ih fotografira i tako je nastala fotografija koju objavljujemo uz ovaj tekst. 

„Ovaj s lijeve strane na fotografiji mi je odmah bez ikakvog povoda počeo govoriti 'znaš, ja sam četnik' nakon čega sam odlučio što prije ispiti svoje piće i promijeniti društvo. Rekao sam mu da nisam došao da pričam o povijesti i politici i da pustimo to, ali je on nastavio. Govorio je da mi jednostavno ne razumijemo Srbe, da su Srbi isti kao i 'mi', da su oni također kršćani, samo pravoslavni, ali da su oni najjači kršćani i da se zajedno moramo boriti protiv prekomjernog priljeva stranaca u Europi“, prisjeća se Christoph. 

Potom ga je jedan od njih pitao zna li tko je Draža Mihailović, a kada je odgovorio da zna, muškarac mu je objasnio da je to njegov heroj i „heroj svih Srba“, ali njegov posebno jer mu je to djed.

„Pomislio sam, nedostaje ti barem 40 godina da bi ti Mihailović mogao biti djed, ali nisam ništa rekao, gledao sam kako da odem“, objašnjava Christoph. 

U tom trenutku prišao im je mladić koji je svojim fotoaparatom bilježio atmosferu u, inače, popularnom kafiću smještenom u strogom centru grada, upitavši društvo smije li napraviti jednu fotografiju. Takva praksa bilježenja noćnog života popularna je u Bosni i Hercegovini, jer se fotografije poslije stavljaju na društvene mreže gdje dobivaju veliku pozornost, što automatski ugostiteljskim objektima donosi reklamu, zbog čega vlasnici kafića i unajmljuju fotografe za vikend događanja.

„Primijetio sam tog mladića već ranije kako fotografira druge goste, a prije nego što sam sada uspio reagirati, osoba s desne strane na fotografiji stavlja mi ruku na rame i uvlači me u kadar, dok lijevom rukom pokazuje tri prsta. Odmah nakon slikanja ovaj u crnoj majici počeo je dobacivati mladiću da radi za Dodika i Vučića. Paranoja je nuspojava, možda i preduvjet nacionalizma. Ne samo srpskog“, kaže austrijski novinar.

Prepričava nam kako tada ista osoba, muškarac u crnoj majici, hvata remen mladićevog fotoaparata i grubo ga povlači prema stolu, dok se ostatak društva smije preplašenom mladiću.

„Nisam to mogao gledati pa sam primio napadača za ruku i rekao mu da pusti momka, što je nakon kratkog oklijevanja i učinio, pa je fotograf nestao brže nego što se može ispratiti pogledom. I tko bi mu zamjerio. Da nisam reagirao, bio bih sukrivac nasilnog napada. Bio bih sukrivac što nasilnici mogu dominirati javnim prostorom kako im se prohtije“, objašnjava Christoph.

Tada mu je, kaže, onaj koji se predstavio kao četnik, pokazao svoje „kršćansko lice“, rekao mu „gubi se, kretenu“ i, prije nego što je Christoph uspio išta reći, udario ga nogom u potkoljenicu, a potom, dok je uzimao svoj ruksak, još jednom. Dok se probijao među stolovima da napusti kafić dobio je i udarac u rame pa još jedan u potiljak. Nije siguran tko ga je udarao s leđa, ali misli da je to bio muškarac u crnoj majici jer ga je odmah nakon ta dva primljena udarca on povukao za naramenice ruksaka želeći ga vratiti natrag. 

„Uspio sam povući svom snagom i istrgnuti se. Srećom, velika razina alkoholiziranosti nasilnicima je narušila koordinaciju pokreta, inače ne bih ovako lako prošao. Dok sam bježao čuo sam da za mnom psuju“, prepričava Christoph koji zaključuje kako je na Balkanu javno nasilje prilično prihvaćeno, pogotovo kad dolazi od nacionalista.

Poslao nam je i fotografiju napadača, koja je nastala na njihov izričiti zahtjev petnaestak minuta prije napada, a njihova lica je odlučio zamagliti. Cijeli događaj ga je poprilično uznemirio, jer je umjesto ugodnog posjeta Banjaluci dobio veliku traumu nakon koje se vratio kući u Beč. 

„Banja Luka je samo mjesto napada, grad sa samim događajem ima malo veze, ali je vjerojatnije da će do ovakvog napada doći u Banjaluci nego u Beču. To je balkanski problem, ne samo bosanski ili problem Republike Srpske. U Zagrebu sam prije više godina doživio usporedivu situaciju kada smo u jednom lokalu uspjeli spriječiti tučnjavu. Eskalacija je i tada također krenula od grupe nacionalista. Za nasilje takvih ljudi na ovim prostorima ima više razumijevanja nego, recimo, u Austriji ili Njemačkoj. Ovdje onaj tko dovoljno jako lupi šakom o stol – taj je u pravu. Onaj tko se usprotivi, taj je zapravo krivac. U Banjaluci, u Zagrebu, u Boru … Izaberite sami. U takvom ozračju ljudi poput ove četvorice sa slike znaju da vrlo vjerojatno neće snositi nikakve posljedice, sve dok ne pretjeraju do kraja. Pogotovo ne od vlasti Republike Srpske, prožete nacionalizmom. To je pravi problem“, zaključuje Christoph napominjući kako, srećom, nije ozlijeđen, ali je ljut i bijesan. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Christoph Baumgarten

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.