Opusti se i zaplači

Mladen Barbarić

1. svibnja 2010.

Opusti se i zaplači

Japan. Mala zemlja, mali ljudi ... a najbolji su ... nepresušni izvor bizarnosti. Dok u Zagrebu zbog recesije zatvaramo festivale koji nisu ni deset godina navršili, ponosni Japanci ne dozvoljavaju da im turbulencije na svjetskim burzama nagrizaju društvenu koheziju. Iako bi cinik mogao reći da se na Balkanu odvajkada jadikuje i cendra, na ovim prostorima to nikada nismo znali institucionalizirati, a vidi Japance! Već četiri stoljeća diljem Japana održava se festival plača

Osim što naraštaje hiljadama godina fasciniraju Suncem koje upravo kod njih izranja, Japanci planetu uveseljavaju kojekakvim bizarnostima. Kao i u nas, i kod samuraja vladaju brojne predrasude. Tako je oduvijek poznato diljem Japana da će dijete biti veselo i zdravo ako se pošteno isplače jer vriska bebe može i mamu otjerati, pa kako onda ne bi zloduha?

Tako su i ove godine na Nakizumo festivalu u Sensoji hramu u Tokiju održali drevnu tradiciju. U principu radi se o dvoboju beba u kojem svoju ulogu imaju i pretili sumo borci. Čak 80 djece ove su godine njihovi roditelji predali u ruke snažnih hrvača. Njihova je uloga da djecu drže visoko u zraku i da ih - plaše. Pravila su vrlo jednostavna, a malac koji prvi proroni krokodilske suze pobjeđuje. Ukoliko pak oba kenjca zaplaču u isti tren o pobjedniku odlučuje decibelaža i dakako bolji je onaj koji umije jače vrisnuti.

Klinci su nekad čudni pa običaje predaka i ne doživljavaju najozbiljnije te čitavu predstavu mjesto gromkim plačem poprate izdajničkim osmjehom. No, drevni narod i na to je mislio. U takvim pak slučajevima sudac odnekud vadi masku zloduha i stvar je riješena. Dakako, neobično je važno da sumo borci svog uplakanog štićenika drže visoko u zraku kako bi njegove suze bile što bliže nebesima i bićima koja tamo obitavaju ne bi li ih upozorila na svoju prisutnost i držala na oku tijekom života.

No, uvijek neka baba roga dođe i kvari zabavu pljujući po tradiciji. Kako ovdje tako i u Japanu. Tako se ovoga puta oglasila doktorica Penelope Leach koja maše najnovijim istraživanjima znanstvenika koji su odnekud izvukli podatak kako dugo plakanje šteti razvoju mozga dovodeći do poteškoća u daljnjem snalaženju u životu. Kao da ne znaju da nas gotovo sve može ubiti i da treba živjeti opušteno.

 

 

 

 



FOTO: Ziza