Iron Maiden

Hero

25. 03. 2003.

Iron Maiden je osnovan krajem 1975. godine u Londonu od strane genijalnog bas-gitariste i budućeg mozga benda Steve Harrisa. Bend je dobio ime po srednjevjekovnoj spravi za mučenje, a njihova muzika je od starta bila heavy. Klasični su predstavnici New Wave Of British Heavy Metala (NWOBHM). Od samog osnivanja pa do snimanja prvog EP-a bilo je nekoliko izmjena u sastavu, a postava koja je snimila taj prvi EP bila je: Steve Harris (bas), Dave Murray (gitara), Paul Di'Anno (vokal) i Doug Sampson (bubnjevi). Iron Maiden je uživo debitirao 1977 u Cart & Horses pubu u Stratfordu (istočni London). U ovo doba nitko im nije htio izdati album pa su poslali tri pjesme ("Iron Maiden", "Prowler" i "Strange World") Neal Kayu (DJ u jednom londonskom hard rock disku - Kingsbury Bandwagon Soundhouse) koji je vidio da bend zvuči dobro i da imaju ogromni potencijal pa su tako u studenom 1979. izdali "The Soundhouse Tapes" njihovo prvo ostvarenje na kojem su bile tri spomenute pjesme. Tada im je u band došao i drugi gitarist Tony Parsons kako bi još bolje zvučali. U toj postavi snimili su dvije pjesme "Wrathchild" i "Sanctuary" za metal kompilaciju "Metal for Muthas". Nakon toga uslijedile su opet izmjene: Parsonsa je zamijenio Dennis Stratton, a Sampsona za bubnjevima Clive Burr.
Promo single "Running Free" popeo se na 34 mjesto britanske top liste što je dovelo i do pojavljivanja na BBC-u u emnisiji Top of the Pops. 1980. su snimili još jedan EP, ovaj put live, koji je snimljen u Marquee Clubu u Londonu, a nazvali su ga "Live + one". Izdali su ga prvobitno samo u Japanu, a tek 1984. u Grčkoj sa još nekim dodanim pjesmama. Na japanskom izdanju su: Sanctuary, Phantom Of The Opera, Drifter i jedna obrađena pjesma Women In Uniform.


Službena povijest Iron Maidena počinje sa izlaskom njihovog prvog albuma Iron Maiden koji je izašao u travnju. 1980. Album ima 9 pjesama, a popeo se na 4 mjesto britanske top liste albuma. Uslijedila je njihova druga turneja (prva je bila Metal For Muthas Tour) - Iron Maiden Tour skupa sa Judas Priestom. Maskotu koja se pojavila tada na naslovnici albuma nazvali su Eddie i od tada ce postati zaštitnim znakom Iron Maidena.

Drugi album Killers izasao je u veljači 1981, a Strattona je zamijenio gitarist Adrian Smith. Album ima dosta bolju produkciju nego prvi i 11 pjesma. Već tada Iron Maiden je postao veoma omiljen među heavy metal fanovima, a veliku zaslugu za to imao je i njihov manager Rod Smallwood. Na turneje Killer World Tour, Iron Maiden imao je kao i godinu prije problema sa Strattonom, ali ovaj put i sa Paul Di'Annom. Navodno je bio zešći alkoholičar.
Slijedeće godine, u ožujku 1982. izdaju treći album The Number Of The Beast. Iz benda su izbacili Di'Annoa, a za novog pjevača doveli Bruce Dickinsona, što se pokazalo kao najbolji mogući potez. Album je bio instant hit, popeo se i na 1 mjesto britanske top liste albuma. Ovim albumom definitivno su pokazali da su kraljevi NWOBHM, a singlovi "Run To The Hills" i "The Nuber Of The Beast" bili su veliki hitovi i odlično prošli na top listama. Na ovom, po mnogima ključnom albumu Iron Maidena, nalazi se 9 odličnih pjesama među kojima neke od Maidenovih najpoznatijih: spomenute dvije pjesme sa sniglova, Hallowed Be Thy Name, Children Of The Damned (prva stvarka koju sam ja čuo od Maidena)… Dickinsonov fenomenalni glas odlično se uklopio u muziku Iron Maidena i vrata uspjeha su im se otvorila. Žuti tisak ih je pokušao optužiti za štovanje đavola, ali Harris je objasnio da je pjesma "The Number Of The Beast" ustvari jedan ružan san, noćna mora, a ne neka pjesma koja bi slavila đavola, jer oni nisu vrsta benda kojima je to cilj.

Na njihovom četvrtom albumu Piece Of Mind zamijenili su Clive Burra za bubnjevima sa Nickom McBrianom. Album je izašao u svibnju 1983 i ima 9 pjesama. Naravno nastavili su s uspjehom, a 3 mjesto na britanskoj top listi albuma dovoljno govori, a i 14 na Billboardovoj listi gdje su se zadržali među prvih 100 čak 43 tjedna. Singlovi "Flight Of The Icarus" i "The Trooper" odlično su prihvaćeni od fanova. Već slijedeće godine, u rujnu 1984. izdali su peti studijski album Powerslave na kojem ima 8 pjesama, među kojima i njihova najduža pjesma "Rime Of The Ancient Mariner" koja traje čak preko 13,5 minuta. Usljedila je do tada najveća turneja World Slavery Tour, u sklopu koje su rušili sve moguće rekorde. Snimljen je i audio i video materijal kojeg su nazvali Live After Death. Pjesme na ovom njihovom prvom službenom live albumu snimane su za vrijeme njihovog 5-tonoćnog, u potpunosti rasprodanog koncerta, u Long Beach Areni. Po mnogima radi se o najboljem metal koncertu svih vremena. (bolji je samo zadnji Rock In Rio – obvezan primjerak kod svakog ljubitelja Maidena)

Iron Maiden se ne odmaraju i rujnu 1986. izlazi njihov šesti studijski album Somewhere In Time. Album se razlikuje od dosadašnjih, melodičniji je, malo drugačijeg zvuka i stila. Na ovom albumu se nalazi 8 pjesama, a uslijedila je sedmomjesečna turneja, kojom su Iron Maiden pokazali da su live band, i da su njihovi koncerti nevjerojatni spektakli, počevši od izgleda stagea pa do light-efekata. U SAD-u je ovaj album bio čak na 11-oj poziciji najprodavanijih.
Nakon dvije godine izdaju sedmi po redu studijski album Seventh Son Of A Seventh Son. Dosta je sličan predhodniku, bar po tzv. guitar synthu koji se kao novina pojavio na prošlom albumu. Ovo je njihov drugi album koji je dosao do prvog mjesta na britanskoj top listi albuma i na neki način predstavlja i njihovu kreativnu kulminaciju do tada. Seventh Son Of A Seventh Son je prvi, u pravom smislu riječi, konceptni album Iron Maidena i pravo remek djelo s nekoliko aspekata, a na albumu se nalazi 8 fenomenalnih pjesama. Muzička kompleksnost i lirska dubina stvarki pokazuje sve mogućnosti Iron Maidena. Po mnogima ovo je najbolji album Iron Maidena ikada snimljen. I singlice sa ovog albuma dobro su prošle: "Can I Play With Madness", "The Evil That Men Do" i "The Clairvoyant". Nažalost ovaj album predstavlja i kraj jednog perioda Iron Maidena.

U listopadu 1990. izlazi osmi album No Prayer For The Dying kojim su se vratili ranijem stilu. Album je imao dosta uspjeha, ali među fanovima važi za jedan od najlošijih albuma. Janick Gers je zamijenio Adriana Smitha na gitari, koji je još prije snimanja albuma napustio bend. Singlovi "Holy Smoke" i "Bring Your Daughter To The Slaughter" bili su veliki hitovi, a ovaj drugi donio je Maidenu i 1 mjesto na listi singlova, ali i zlatnu malinu za najgoru pjesmu godine. Inače pjesma se nalazi i na soundtracku filma Strava u ulici brijestova 5.

Uslijedio je deveti studijski album Fear Of The Dark koji je izdan u svibnju 1992. Premda album nije iz onog zlatnog doba Maidena, ima izuzetno dobrih i kvalitetnih pjesama i par hitova, među kojima i "Fear Of The Dark", jedna od najpoznatijih pjesama Iron Maidena.

Nakon ovoga odlučili su 1993. snimiti dva live albuma A Real Live One i A Real Live Dead One koji su 1998. ponovno objavljeni kao A Real Live Dead One, a na dva CD-a nalaze se 23 pjesme sa Fear Of The Dark turneje i Real Live turneje koje su snimljene sa 17 različitih koncerata. Te iste godine izlazi još jedan dupli live album koji je snimljen na festivalu u Doningtonu 22. kolovoza 1992. Na dva CD-a nalazi se ukupno 20 stvarki, a sve je snimano pred skoro 70 000 ljudi koji su došli na festival. To je i zadnji album koji je izašao u ovakvoj postavi. Naime, Bruce Dickinson napušta bend i posvećuje se solo karijeri. Ipak je još nešto vezano za ovu staru postavu Maidena, a to je i video izdanje Raising Hell, koje je izdano 1994., a snimljeno 1993. Radi se o kombinaciji Maidenovog koncerta i showa Simona Drakea, čuvenog horor mađioničara. Ujedno je ovo i Dickinsonovo završno pojavljivanje u Iron Maidenu, bar se tako tada to mislilo.

Nakon audicije na kojoj su trazili novog pjevača, odlučili su se za Blaze Bayleya iz Wolfsbanea. S njim snimaju novi album, deseti po redu studijski, The X Factor, koji je izašao u listopadu 1995. Primijeti se očigledna razlika između glasovnih mogućnosti bivšeg i novog pjevača (naravno u korist Brucea). Album je izuzetno dubok i dosta depresivan, ali većina Maidenovih fanova ga ne prihvaća s oduševljenjem, upravo zbog toga što im je omiljeni pjevač napustio omiljenu grupu. Na albumu se nalazi 11 pjesama, a u odnosu na prošle lošije prolazi na top listama.
1996. godine izdaju službenu kompilaciju Best Of the Beast sa svim dotadašnjim hitovima po njihovom izboru.
Jedanaesti studijski album Virtual XI izlazi 1998., a ekipa je ista kao i na prošlom. Zanimljivo je da ovaj album najlošije prolazi i kod fanova i na top listi. Fanovi jednostavno nisu mogli prihvatiti Blazea i KRAJ. Nije da čo'ek loše pjeva, ali nema mogućnosti kao Bruce, iako se dobrano trudio. Ponovno, ovo nije loš album, ali ljudima očigledno nešto nije sjeo.

U bend se 1999-te vraćaju Bruce Dickinson i Adrian Smith. Blaze Bayley kako je došao tako je i otišao, na oduševljenje velike većine Maidenovih fanova. Ipak su se odlučili zadržati Janick Gersa i tako se od tada u postavi nalaze tri gitarista. Sveukupno 6 ljudi čine Iron Maiden. Te iste godine izlazi i dugo očekivana igrica Ed Hunter. Naravno pogađate, glavni lik u igri je upravo Eddie, a da bi završili igru trebate jako dobro poznavati tekstove pjesama Iron Maidena, pa čak i naslovnice albuma gdje se kriju rješenja mnogih zagonetki. Soundtrack igre je na dva CD-a, a pjesme za isti su birali fanovi Iron Maidena na službenoj stranici benda (www.ironmaiden.com). Sveukupno 27 Maidenovih klasika, možda i najbolje riješenje za kupnju ako vam je Iron Maiden kao bend nepoznat. Dobit ćete prilično dobru sliku njihove evolucije tijekom 20 godina sviranja heavy metala.

Godina 2000 - najjača i najbolja postava Maidena: Bruce Dickinson (vokal), Steve Harris (bas gitara), Dave Murray (gitara), Janick Gers (gitara), Adrian Smith (gitara) i Nicko McBrian (bubnjevi) izdaju u svibnju s nestrpljenjem očekivani album ponovnog sjedinjenja - Brave New World. Na albumu se nalazi 10 pjesama koje ipak mnogo bolje zvuče od polovine onih s prošla dva albuma. Bruceov glas je ponovo u top formi, a album ima elemente s prijašnjih: okultizam sa Seventh Son Of A Seventh Son-a, društvenu zabrinutost i politiku sa No Prayer For The Dying i Fear Of The Dark-a, osobnu samokritiku sa The X Factor-a i emocionalnu dubinu sa Virtual XI. Ovaj album ima sve elemete klasika - duboko-intelektualne tekstove pjesama, nestandardne strukture pjesama i muzičare koji mogu stvarati samo remek djela. Usljedila je Brave New World turneja, a u sklopu iste bend je snimio i novi live album Rock In Rio. Ovaj, četvrti po redu službeni live album (ako hoćete može i peti, uzmemo li A Real Live One i A Real Dead One kao odvojene live albume), je ono što su mnogi fanovi priželjkivali otkako su saznali za novu postavu iz 1999. Kako zvuče stari hitovi s tri gitare? Kako zvuče pjesme koje je u originalu Blaze pjevao, a sada Bruce? E pa ljudi moji, nikad bolje i Bruce je ipak pokazao zašto važi za jednog od najboljih heavy metal vokala. Iron Maiden su ponovo napravili nevjerovatan potez i pred više od 250,000 ljudi na festivalu u Riu snimili skoro dva sata materijala. (odličan materijal i odlično sređen stage, kao i efekti)

Najavili su novi album za slijedeću godinu, negdje početkom 2003. će najvjerovatnije izaći taj trinaesti po redu studijski album. Iako su se većina članova opasno približila 50-im godinama, njihova muzika nam već preko 20 godina pokazuje da nemamo razloga za brigu. Pod uvjetom da bude zdravlja, bit će i Maidena. A u ovakvoj postavi i dobroj formi ništa ih ne može zaustaviti i da slijedeći album ne bude još jedno remek djelo. Pa ni to što je album 13-ti po redu, a neki kažu da je taj broj nesretan (kod mene, a nadam se i kod Maidena obrnuto). Iron Maiden će ih sigurno razuvjeriti u te gluposti.
2003. godina. Odlična kompilacija Edward The Great. Žestoko nabrijane stare stvarke s tri gitare i kako kažu nezaboravni osjećaj s koncerta. Taj osjećaj će se “osjetit” u šestom mjesecu kad Maideni dolaze u Zagreb. Dotad šta reći o Maidenima? Daleko najbolji heavy metal band koji je ikad izašao.