„Čovjek se utvrđuje u zemlji koja hoda, u mirisima koje udiše, u precima koji u njima žive“ – ovaj citat je pripisan piscu Meši Selimoviću, 8. januara ove godine na svečanoj akademiji povodom proslave Dana Republike Srpske. 

Svi su vidjeli taj citat: Milorad Dodik, v.d. predsjednica Republike Srpske Ana Trišić Babić, premijer Republike Srpske Savo Minić, patrijarh Porfirije, premijer Srbije Đuro Macut, kao i troje ministara iz Srbije – Milica Zavetnica, Darko Glišić i Nikola Selaković.

Kao što vidite, umnih glava nije falilo, ali niko od njih, kao ni od cjelokupne javnosti nije mogao da se sjeti odakle je ovaj Mešin citat.

Moglo bi se očekivati da je iz „Tvrđave“, ali nije. Nije ni iz romana „Derviš i smrt“. Pomislićete možda da je iz neke malo manje poznate knjige, recimo iz „Ostrva“ ili „Tišine“ ili „Magle i mjesečine“. Ali ni tamo ga nema. 

A kako će ga i biti kada je izgleda citat potpuno izmišljen. Ustvari Meša bi to sigurno kazao, samo da je živ.

Pa, hajmo dalje.

„Klica iznikne đe joj je mjesto, tu vatra gori đe je drvo suvo. Sve se u prirodi drži svojim žarom, a čovjek svojim imenom i krsnom svijećom“ – ovaj citat bi sigurno kazao Petar Petrović Njegoš samo da ga tuberkuloza nije tako mladog „pokosila“. 

Znači i ovaj citat je neko izmislio i pripisao vladici. 

Naravno, bilo je tu još citata, Vaska Pope, Branka Ćopića, Mike Antića, Rajka Petrova Noga i dvojice Dobrica – Ćosića i Erića. Međutim, na snimku svečanosti je teško vidjeti šta su oni kazali, mada ne treba sumnjati da to što su kazali, kazali nisu. Barem za života. 

Onda su novinari pitali autore svečane akademije da im objasne porijeklo ovih (ne)citata i stigao je urnebesan odgovor koji ću na ovom mjestu citirati: „Materijali u intro i vezivnim blokovima su prikupljeni putem dostupnih internet baza podataka, pretragom postojećih izvora, intervjua, kritika publicističkih tekstova i javnih govora. Riječ je o materijalima koji postoje u javnom prostoru ali nisu nužno dijelovi kanonskih književnih ili umjetničkih dijela. Takođe je korišćena i građa iz autorskih tekstova pozorišnih predstava“.

Pošto je lako reći da je neko nešto slagao ili izmislio, pristupilo se provjeri pomenutih citata. 

Entuzijasti su pokušali da izguglaju pomenute citate i nisu uspjeli, pa su onda pokušali i sa vještačkom inteligencijom, ali uzaludno, nema ih, ni u kanonskim književnim djelima, ni u intervjuima i kritikama. Nema ih baš nigdje osim na svečanoj akademiji.

Izgleda da su organizatori ipak koristili neke posebne pretraživače i knjige koje nama običnim smrtnicima nisu dostupni. 

A da li vas zanima šta se kasnije desilo?

Nije se desilo ništa, jer u društvu u kojem je laž legitimno sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva, ovo je bezazleno. U društvu u kojem je laž postala svakodnevnica, istina i nije toliko važna. U društvu u kojem RTRS, kao javni servis, laže i ne trepće, ovo je normalno. U društvu u kojem je bolje patriotski lagati, nego autošovinistički govoriti istinu, ovo nije ni primijećeno. Na kraju krajeva ovo je umjetnost, a umjetnost je u manjoj ili većoj mjeri fikcija, pa kako to onda umjetnicima uzeti za zlo. Zar ne?

I da, laganje nije od juče, sjetimo se jednog od prvih srpskih akademika Milentija Avakumovića koji je onomad kazao: „Kad laganje postane patriotizam, intelektualac s prodatom dušom postaje autoritet, a istina višak“.

P.S. Milentije Avakumović uopšte ne postoji. Radi se o, za ovu priliku, izmišljenoj ličnosti, pa samim tim nije mogao ni kazati ove citirane riječi. To je smislio ChatGPT.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.