Tanja Topić ugledna je novinarka, politička analitičarka i aktivistkinja za ljudska prava iz Banjaluke. Nedavno je pred Okružnim sudom u Banjaluci pravomoćno dokazala da ju je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik oklevetao kada ju je nazvao „njemačkom agenticom“. Rođena je u Banja Luci, diplomirala na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, magistrirala na Univerzitetu Frankfurt Viadrina u oblasti medija i interkulturalne komunikacije. Voditeljica je ureda Fondacije Friedrich Ebert u Banjaluci i novinarka beogradskog tjednika Vreme. 

Tanja Topić među rijetkim je novinarima, aktivistima i nezavisnim intelektualcima koje je Dodik otvoreno i grubo javno napadao i vrijeđao, a da se odvažila na sudsku tužbu. Zato je sudska presuda u njezinu korist, pa još na sudu u Banjaluci, naročito važna. 

Lupiga je zato s Tanjom Topić razgovarala o tužbi, ali i o aktualnom razvoju situacije u Republici Srpskoj, BiH i regiji. 

"Problem je što smo navikli i što nam je prihvatljivo da je korupcija stil življenja, a da su čestiti i pravični ljudi percipirani kao gubitnici u društvu" - Tanja Topić (SCREENSHOT: YouTube/Gerila)

Počnimo najaktualnijim pitanjem - što znači odluka Centralne izborne komisije (CIK) BiH od prošlog tjedna, da Dodiku oduzme predsjednički mandat?

- CIK nije imao drugog izbora nego postupiti po zakonu. Istina, morao je odmah raspisati i prijevremene izbore. Dodik više nije predsjednik RS i sve drugo što uradi ulazi u sferu novih krivičnih djela. Zanimljivo je da će prvi dio kazne platiti i da je podnesen zahtjev sudu da se uplati oko 18.000 eura. Dakle, u jednom dijelu poštujete sud, u drugom ga osporavate, uzimate selektivno ono što vam odgovara, postavljate se iznad zakona i sami postajete zakon. Vidjeli smo lutanja kroz nekoliko njegovih ideja šta uraditi - miting podrške koji je propao, da bi se došlo do raspisivanja referenduma, uz obrazloženje da samo građani mogu oduzeti mandat, što je glupost i manipulacija. Mislim da je i sam SNSD iznenađen rezervisanošću građana – niko nije pohrlio da protestvuje protiv ovih odluka.

Nekoliko dana ranije objavljeno je da ste pravomoćno dobili tužbu za klevetu protiv Dodika. Opišite, molim Vas, kako vas je oklevetao?

- Milorad Dodik me označio „dokazanim agentom njemačke obavještajne službe (BND-a), koja radi protiv srpskog naroda i za interese strane države“, a onda i „kvislingom“, uz obrazloženje kako su kvislinzi završavali u njegovom kraju za vrijeme Drugog svjetskog rata. Obrušio se i na moju porodicu sa „kojom niko ne želi imati posla, jer je izolovana struktura“. Tadašnji član Predsjedništva BiH u to vrijeme nije imao bitnijih državničkih poslova nego se baviti „frustracijama jedne građanke, koja ni o čemu nema pojma“.

Koliko je trajao sudski proces, i kako se odvijao? Je li točno da ste dvaput nepravomoćno gubili? 

- Trajao je četiri godine i dva puta sam ga gubila u Osnovnom sudu Banja Luka. Na Osnovnom sudu u Banjaluci je sutkinja Jelena Garača utvrdila kako je Dodik bio u pravu, teleportirala se u njegovu glavu i u obrazloženju presude objasnila kako Milorad Dodik, označavajući me dokazanim agentom njemačkog BND-a, to, zapravo, nije mislio. U obrazloženju ove presude sam poučena da agent može imati značenja agenta za nekretnine, agenta za lobiranje, računalnog operatera. Naslušala sam se u tom sudu da je BND – njemačka obavještajna služba – personifikacija Njemačke, kako svjedočimo sramnoj ulozi Njemačke u novim geopolitičkim odnosima u svijetu i kako se ona ogleda u rušenju Republike Srpske, a ja sam upravo direktni izvršitelj i eksponent te politike. Nakon prvostepene presude uputila sam žalbu Okružnom sudu, koji ju je prihvatio i vratio istoj sutkinji na ponovni postupak zbog proceduralnih grešaka mog advokata. U toku tog postupka bilo je „proceduralnih“ opstrukcija, kada je advokat tuženog zaobilazio mog advokata, šaljući dopise direktno meni, do opomena iz Osnovnog suda da će postupak biti obustavljen, ako se u roku od sedam dana ne dostave dopisi, koji su bili uredno registrirani i zaprimljeni u Sudu. Također sam u oba postupka pred Osnovnim sudom sve vrijeme imala osjećaj da se sudi meni: ispalo je tobože da sam ja „jača“ javna ličnost od samog Dodika koji dva desetljeća „vedri i oblači“, te je protivnička strana od mene očekivala „veći prag tolerancije“ prema Dodikovim javnim napadima, koji su „opravdani“ jer sam stalno prisutna u „federalnim medijima“ u kojima ga „napadam“.

Je li Vas onda iznenadila konačna presuda u Vašu korist? Bi li bilo vrijedno spomenuti ime suca koji se usudio presuditi protiv Dodika?

- Ni u najljepšem snu nisam mogla sanjati da će presuda biti u moju korist. Bila sam gotovo prihvatila tu poraznu činjenicu da nemam šanse protiv moćnika koji „drži sve u svojim rukama“. Gotovo da sam na nju i zaboravila s obzirom koliko je ta saga trajala. Ali u svemu ovome ne mogu a da ne spomenem advokata Ahmeta Efendića, koji me uvjeravao da mi ovaj slučaj sigurno dobijamo. Istina, bili smo spremni da idemo do Evropskog suda za ljudska prava. Odluku Okružnog suda donijelo je Sudsko vijeće, a potpisala sutkinja Aida Ajdar. 

Ima li ova presuda protiv Dodika i širu društvenu težinu? Znamo da Dodik ne preže od vrijeđanja aktivista i novinara. Hoće li se nakon ovoga primiriti?

- Teško da netko u poznim godinama može obuzdati neobuzdani karakter. Dodik vrijeđa ugledne svjetske diplomate, intelektualce koji nisu u njegovoj službi, a da to ne čini prema „beznačajnim frustriranim pojedincima i marginalcima“, kategoriji u koju je ubacio sve neistomišljenike. Iako ih je smjestio na marginu, poklanjao nam je mnogo vremena i prostora, baš ga je nervirala ta „šaka jada“. Prije nekoliko mjeseci njemačka državna sekretarka za Evropu i klimu Anna Luehrmann protjerana je uz duge cijevi iz Banjaluke Dodikovom naredbom. Hoću samo ilustrirati taj politički stav: ako to možete uraditi prema visokom zvaničniku najmoćnije države Evropske unije, šta tek možete raditi nekolicini stigmatizovanih i prokazanih „stranih plaćenika i domaćih izdajnika“ koji su godinama izloženi teškim udarima. Zbog toga je i ova presuda izuzetno važna. Bitno je da ju je donio banjalučki sud tako da „argument“ tipa da je „političko Sarajevo“ sudilo Srbima ovdje ne igra nikakvu ulogu. Bitna je zbog svih aktivista i novinara, koji su napadani, vrijeđani, a koji nisu imali hrabrosti ni snage da se bore protiv daleko nadmoćnijeg protivnika. Za mene je ovo poruka koju čitam tako da Dodik nije nedodirljiv i da ne može uvijek on biti zakon. Ne znači da sam se preko noći probudila na prostoru u kojem imamo vladavinu prava, ali vraća povjerenje da u pravosudnim institucijama postoje ljudi od profesionalnog integriteta. 

Kakvo je inače pravosuđe u RS-u?

- Pravosuđe ovdje nosi stigmu da je uglavnom produžena ruka politike, da je pod političkom kontrolom, pa je povjerenje građana u pravosuđe na niskom nivou. Mi u ovom entitetu nemamo niti jedan procesuirani slučaj visoke korupcije, imamo brojna ubistva koja nikada nisu razriješena, tu svakako moram spomenuti ubistvo mladića Davida Dragičevića. Ovih dana svjedočimo medijskim izvještajima o velikim zloupotrebama javnih resursa, „afera Viaduct“ postala je planetarno popularna, i imamo utisak da se njome domaće pravosuđe uopšte ne bavi, u isto vrijeme je čovjek koji je ukrao 130 maraka osuđen na zatvorsku kaznu od pet godina. Ovo ne treba da čudi, jer smo na važnim funkcijama u Visokom tužilačkom i sudskom vijeću imali ljude, koji su direktno bili povezani sa kabinetima nosioca izvršne vlasti. Isti su regrutovali i imenovali nosioce pravosudnih funkcija. Mnogo je krupnih riba koje plivaju u mutnim vodama, daleko od pravosudnih očiju.

Je li RS usvojila zakone protiv novinara i aktivista za ljudska prava? Primjenjuju li se oni na sudovima?

- U RS je na snazi Zakon o kriminalizaciji klevete prema kojem je ista postala krivično djelo, ali mislim da društvo nije ni blizu da shvati koliko je to opasno stanje za sve građane, ne samo novinare i aktiviste. Tužbi ima mnogo. Donesena je, koliko mi je poznato, jedna presuda, ali strah je želju za profesionalnim poslom pretvorio u autocenzuru. Našli smo se u zoni pravne nesigurnosti, ograničavanja slobode mišljenja i izražavanja, pojačanog zastrašivanja. Zakon o nevladinim organizacijama kao agentima stranog uticaja usvojen je u hitnoj proceduri u entitetskom parlamentu, ali je odlukom Ustavnog suda BiH proglašen neustavnim. U ovdašnjoj javnosti dovoljno je da nosite etiketu stranog agenta i ne treba vam sud, presudiće vam građani, na šta je Milorad Dodik pozivao protiv Aleksandra Trifunovića iz Buke, Siniše Vukelića iz portala Capital i protiv novinara BN televizije. Otuda se vraćam na presudu Okružnog suda protiv Dodika, i mislim da ona mora označiti veliki zaokret za ovo društvo.

Dodiku je na Sudu BiH potvrđena presuda na godinu dana zatvora i šest godina zabrane javnog djelovanja. Hoće li ta presuda, prema Vašem mišljenju, biti provedena, i kako?

- Mislim da mora biti provedena. Manevarski prostor Dodiku za izbjegavanje provođenja presude sužen je, samim priznavanjem istog suda, koji je čak i zakonom poništio. Ponoviti isti politički teatar i obezglavljivanje države, nakon što je presuda pravosnažna, teško da može biti prihvaćeno u međunarodnim krugovima, osim ako je suditi prema prvim reakcijama u Srbiji, Mađarskoj i Rusiji. Mislim da je sam Dodik prešutno, istina pod šokom, prihvatio presudu, što naravno, ne isključuje radnje s naglašenim dramskim nabojem.

Kako biste opisali društvenu i političku atmosferu u BiH? Je li ikada nakon rata bilo ovako, i ima li nade u poboljšanje? Što učiniti da se ono postigne?

- BiH je sistemski zapušteno društvo, etnonacionalistima je odgovaralo kreiranje takvog ambijenta u kojem građani ćute i trpe, te se nalaze pod anestezijom i reaguju samo „na daljinski“ koji oni uključe u svrhu podizanja nacionalnih tenzija. Nekako propadamo iz godine u godinu, dodirujemo dno, a ne vidimo kako to propadanje barem zaustaviti. Poboljšanje je moguće ako se probudimo u pravnoj državi, pa sve pljačke i pustošenja javnih dobara dobiju epilog, ako se riješimo privilegovanih, mada me je strah da teško možemo prevazići taj ogromni jaz između bezobrazno i bahato stvorene bogate kaste i svih nas, koji jedva držimo glavu iznad vode. Uništavanje je predugo trajalo da bismo se mogli nadati brzom poboljšanju. Problem je što smo navikli i što nam je prihvatljivo da je korupcija stil življenja, da su čestiti i pravični ljudi percipirani kao gubitnici u društvu, da su nam anomalije i društvena zla postali prihvatljivi sinonimi za uspjeh.

Kako je vojni mimohod u Zagrebu odjeknuo u RS i BiH?

- Mimohod je prošao u sjeni presude Suda BiH protiv Dodika. Tog dana sve u okruženju i u BiH je stalo da bi se analizirali svi aspekti presude, predvidjelo kud i šta dalje. Poređenja radi, u Srbiji je povišena politička temperatura zbog mimohoda.

Kako opisujete političku situaciju u regiji, i odnose među državama?

- BiH je na vjetrometini, izložena stalnim udarima iz Srbije i Hrvatske. Iz Srbije se rješavaju čak i političke križaljke i odlučuje ko može biti na čelu političkih partija u Republici Srpskoj. Vidimo da se politički vrh Srbije miješa u odluke sudova drugih država, što jeste udar na suverenitet BiH. Istovremeno stalno naglašavaju kako isti poštuju. Poruke prema BiH su patronalističke, uz istovremenu kritiku stranih „kolonijalnih upravitelja“. Ponašaju se prema BiH kao da je ona njihova kolonija. Iz Hrvatske je to upakovano u podršku evropskom putu BiH, što jeste za pozdraviti, ali ne i ucjene i uslovljavanja koja tu podršku prate. 

Militarizam i nacionalizam očito su opet u ofenzivi. Što da učine, kako da se zajednički odupru oni koji im se protive, koji su protiv sukoba, a za suradnju, pomirenje i toleranciju?

- Strah me da smo mi, koji smo na drugoj strani, u manjini, gotovo na razini statističke greške. Svijet je krenuo u suludom pravcu, vođen populistima i onima kojima je profit iznad ljudskih prava, sloboda i prava pojedinaca, zaštite čovjekove sredine. Ali to ne znači da unaprijed predajemo bitku. Što bi rekao Saša Tifunović - „malo nas je, ali se držimo zajedno“. Previše izbora nemamo.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube/Gerila

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.