Već preko dva desetljeća Željka Leljak Gracin predano se bavi zaštitom okoliša, najviše praćenjem promjena u zakonodavstvu i javnim politikama vezanim uz ovu tematiku. Dugi niz godina radila je u Zelenoj akciji, a danas je direktorica Bioma, udruge koja okuplja zaljubljenike u prirodu i jedna je od najaktivnijih domaćih organizacija za zaštitu prirode.

Biom ove godine slavi 20 godina postojanja, pa smo iskoristili priliku za jedan dulji razgovor s Leljak Gracin. Pravnica po struci, aktivistica po uvjerenju, a po radnoj biografiji jedna od najprepoznatljivijih osoba domaće zelene scene, Leljak Gracin već godinama povezuje teme okoliša, prava i građanskog angažmana. Rijetko tko u Hrvatskoj ima bolji „pregled terena“ kada govorimo o ovim pitanjima.

Uz to, Leljak Gracin je predsjednica europske mreže okolišnih pravnika Justice and Environment, a svojevremeno je bila i vanjska članica Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskog sabora. S njom smo, među ostalim, razgovarali o bioraznolikosti, građanskom aktivizmu, ekološkoj svijesti, o uspjesima, ali i porazima, kao i o učestalim optužbama da su zeleni „kočničari razvoja“.

Puštanje bjeloglavih supova nakon procesa oporavka, jedan je od projekata na kojima surađuje Biom (FOTO: Biom)

Da krenemo odmah „u glavu“. Nakon 20 godina rada – jeste li optimisti?

- Apsolutno smo još uvijek optimisti jer teško da se može djelovati u civilnom društvu u Hrvatskoj, ali i šire, bez optimizma. To je osobito bitno u temi kojom se Biom bavi, a što je očuvanje i zaštita prirode jer živimo u vrijeme kad su nas stigle posljedice grubog zanemarivanja i uništavanja prirode. Da nismo optimistični, usprkos svemu što vidimo oko sebe, mogli bismo zatvoriti vrata Bioma i odustati, a to nam ni ne pada na pamet.

Dok gledate klimatske promjene, nestanak staništa, političku i društvenu tromost, vjerujete li da planeta, a s njom i Hrvatska, još može izbjeći ozbiljnu ekološku degradaciju ili smo već zakasnili?

- Nama se čini kako je promašeno razmišljati da se ne može izbjeći daljnja degradacija, da smo zakasnili sa spašavanjem naše zemlje ili cijelog planeta. Sve i da je to nepobitna činjenica, što bismo sada trebali napraviti? Jednostavno odustati od borbe protiv daljnje degradacije, živjeti svoj život na način da zatvaramo oči pred problemima i čekati kraj? Čini se kao da su političari toliko dugo bili gluhi na problem klimatskih promjena te im je bio problem uopće prihvatiti što nam dolazi, a sada su odjednom stava da se ne može ništa napraviti jer je prekasno. Cijelo to vrijeme samo je jedna misao vodilja, a to je stalni gospodarski rast nauštrb svega drugoga, taj dio se nikako ne mijenja, a to je ujedno i najveći problem. Uglavnom, Biom, kao i druge organizacije civilnog društva i dalje ukazuje na potrebu promjene, na dobra rješenja kojima možemo i trebamo obnavljati prirodu i štititi je od daljnje degradacije. Pritom se nadamo najboljem, naravno, jer smo, kako već rekoh, nepopravljivi optimisti.

Članovi Bioma na izletu na Krku (FOTO: Biom)

Kad pogledate Hrvatsku danas u odnosu na 2006. godinu kada je Biom pokrenut, imate li osjećaj da je svijest o zaštiti prirode stvarno napredovala ili se sve svodi samo na to da više pričamo o ekologiji nego prije?

- Iako sam mišljenja sam da otvoreni razgovor rješava mnoge probleme, imam ponekad osjećaj da se u zadnjih 20 godina samo više pričalo o potrebi zaštite prirode, a nedovoljno radilo na tome da se te priče pretvore u stvarnost. Tu, naravno, mislim na one koji nose najveću odgovornost tj. donositelje odluka na svim razinama vlasti. Nedopustivo je da oni, s jedne strane, govore o potrebi očuvanja prirode, a s druge strane, istovremeno donose odluke kojima se tu istu prirodu ugrožava. Što znači da se usuglašavamo na papiru, u propisima, s vrlo strogom legislativom Europske unije, ako je onda pokušavamo zaobići kako bismo omogućili investicije poput vjetroelektrana Krš Pađene i Senj, ili pilićarske mega farme i sunčane elektrane Gala Obrovac Sinjski? S druge strane, čini mi se da je među građanima i građankama, radi brige za vlastito zdravlje i kvalitetu života, zaista ojačala svijest o zaštiti prirode i da su spremniji nego ranije braniti svoje lokalitete. Jako me veseli što jačaju građanske inicijative koje hrabro i ustrajno, uz suradnju i podršku organizacija civilnog društva, ne posustaju u ukazivanju na štetne i kontroverzne projekte. Takve priče nikad nije dosta i nadam se da će to još više jačati.

Rušenje ilegalnih čeka na Neretvi (FOTO: Biom)

Ako biste trebali, a evo takve prilike, izdvojiti pet najvećih postignuća udruge u te dvije decenije, što biste izdvojili?

- Mnoge zaklade godinama govore udrugama da su brojke najbitnije pa ću prvo navesti kako smo ponosni što smo u 20 godina proveli čak 478 projekata i usluga za istraživanje i očuvanje bioraznolikosti, organizirali treninge prepoznavanja ptica, BirdID, kroz koji je do sada obučeno više od 500 ljudi, te što uspješno angažiramo brojne građane za doprinos očuvanju prirode koji godišnje sudjeluju s 10.000 volonterskih sati. Ponosni smo i na pružanje podataka i zagovaranje u procesu proglašenja hrvatskih područja europske ekološke mreže Natura 2000, koja štiti neke od najvrjednijih vrsta i staništa, te osobito na uspješnu provedbu istraživanja na temelju kojih su proglašena prva dva Natura 2000 područja u Hrvatskoj važna za očuvanje morskih ptica, Special Protection Area - SPA – prva dva na moru. Također, slavimo službeno uvrštenje planine Plješivice u IBA bazu BirdLife Internationala u travnju ove godine, što je preduvjet da se proglasi posebnim područjem očuvanja ptica u području ekološke mreže. Biom zapravo od samih početaka pa do danas neprekidno zagovara poboljšanje propisa i njihove provedbe, a nije nam strano ni pokretanje sudskih sporova u slučaju nepoštivanja propisa o zaštiti prirode. Primjerice, nedavno smo, zajedno s udrugama Sunce, Hyla i Zelena akcija pokrenuli spor radi poništenja rješenja resornog ministarstva za sunčanu elektranu Gala u Obrovcu Sinjskom. Biom je u prošlosti predvodio i pravnu bitku protiv vjetroelektrane Bila Ploča na Pelješcu što je rezultirala prvom sudskom presudom kojom je zaustavljena izgradnja vjetroelektrana na području očuvanja važnom za ptice jer je sud utvrdio da stručnu neutemeljenost studije utjecaja na okoliš. Također, Biom je godinama upozoravao na manjkavosti u studijama utjecaja na okoliš i drugim stručnim podlogama koje ignoriraju utjecaj na strogo zaštićene ptice, poput surovog orla, kao i na neke problematične postupke i odluke. Pokrenuli smo i neke upravne sporove, što samostalno, što u suradnji s drugim udrugama, ali nažalost te sporove na kraju izgubili. Međutim, istovremeno sa sporovima Europsku smo komisiju upozoravali na problematične postupke vezane za ukupno devet vjetroelektrana, što je na kraju urodilo plodom. Komisija je utvrdila kako su zaista postojale nepravilnosti u tim postupcima, što je dovelo do toga da je za vjetroelektrane Krš Pađene i Senj, pet godina nakon puštanja u pogon, proveden postupak glavne ocjene utjecaja na ekološku mrežu u kojem su određene vrlo stroge mjere ublažavanja negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Sve to pokazuje kako vrijedi biti ustrajan i isprobavati sve alate koji nam padnu na pamet, a nadamo se kako će ovi primjeri pomoći u tome da se takve greške više ne događaju odnosno da se okolišni postupci provode kvalitetno.

Prstenovanje surog orla (FOTO: Biom)

A na čemu sada najviše radite?

- Započeli smo provedbu dosad najvećeg projekta obnove staništa u povijesti Bioma – Mosaic of LIFE – koji predviđa obnovu najmanje 560 hektara travnjačkih staništa, s poboljšanim upravljanjem na dodatnih 1.020 hektara travnjaka na području Krke, Cetine, Svilaje i Dinare. Također, nastavljamo raditi na projektu za unapređenje stanja hrvatske populacije bjeloglavih supova, koji je već na polovici svoje provedbe pokazao izvrstan rezultat – značajno povećanje broja supova. Nastavljamo čuvati populaciju morskih ptica, cjevonosnica, na pučinskim otocima oko Lastova, čijim smo istraživanjem doprinijeli proglašenju prvih morskih područja važnih za očuvanje ptica, kao i još mnoge druge aktivnosti u sklopu projekata koje provodimo. Ove smo godine posebno angažirani i na praćenju procesa i zagovaranju provedbe Uredbe o obnovi prirode u Hrvatskoj i donošenja Nacionalnog plana obnove, jer ta velika europska legislativa ima golemi značaj za budući izgled europskog kontinenta i mogućnost života na njemu. Ove godine se donose i novi Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o lovstvu i Zakon o zaštiti prirode, pa ćemo dosta vremena posvetiti i zagovaranju promjena u dobrom smjeru, te jačanju tih propisa. Usto, provodimo i svoje redovne aktivnosti kao što su BirdID, borba protiv krivolova i trovanja divljih vrsta, ornitološki kamp na Učki i mnoge druge edukacije, odgovaramo na mnogobrojne upite građana, jačamo suradnju s raznim institucijama, a djelujemo i kao tajništvo Zelenog foruma. Sve u svemu, dosta je posla pred nama.

U subotu, 30. svibnja, u zagrebačkoj Močvari proslavljate 20. rođendan. Što ste pripremili za proslavu?

- Kroz cijelu godinu trudimo se obilježiti naš veliki rođendan, no centralno događanje je ove subote u Močvari pripremamo bogat program koji započinje u 15 sati radionicom prepoznavanja perja, interaktivnom igrom o sredozemnoj medvjedici i detektivskom igrom u prirodi. Također, tijekom popodneva odvijat će se igra potrage za pticama, bojenje i izrada modela ptica, rođendanski bingo i face painting. Tijekom cijelog poslijepodneva posjetitelji će u Močvari imati priliku razgledati izložbu najboljih fotografija pristiglih na Biomov foto natječaj „Bioraznolikost u fokusu”, koja kroz objektive zaljubljenika u prirodu donosi prekrasne prizore bogatstva bioraznolikosti oko nas. Uz to, naše kolege stručnjaci povest će zainteresirane u šetnju uz Savu kako bismo im približili prirodu u urbanom okruženju na zanimljiv i pristupačan način. Dan završavamo svečanim dijelom programa s proglašenjem pobjednika foto natječaja, tortom, zdravicom i druženjem, nakon čega slijedi opušteni večernji party uz DJ-a. Želja nam je stvoriti opuštenu i veselu proslavu koja ujedno predstavlja rad naše udruge, aktivnosti kojima se bavimo i nas koji smo dio Biomove priče ovih 20 godina. Svi su dobrodošli.

Potraga za otrovnim mamcima uz pomoć potražnih pasa (FOTO: Biom)

Povodom 20 godina djelovanja nedavno ste predstavili i mural posvećen urbanoj bioraznolikosti. Zašto vam je bilo važno naglasiti baš gradsku prirodu, nešto što ljudi često ni ne primjećuju?

- U svim svojim aktivnostima uvijek želimo naglasiti važnost urbane bioraznolikosti jer je to priroda koja je ljudima najbliža, ali istovremeno i najviše zanemarena. Kada govorimo o očuvanju prirode, često mislimo na nacionalne parkove i udaljena, netaknuta područja ili divljinu, dok zaboravljamo da se priroda nalazi i u samim gradovima, vrtovima pa i našim dvorištima. Urbani ekosustavi su iznimno važni jer podržavaju velik broj vrsta i imaju važnu ulogu u kvaliteti života ljudi u gradovima, posebice danas kad smo suočeni s klimatskom krizom i ekstremnim vremenskim prilikama. Od zelenila i drvoreda koji nam daju hlad i pomažu mikroklimi tijekom ljetnih vrućina do oprašivača i kukaca koji održavaju biljni svijet. Što su urbane sredine življe i raznolikije, to su kvalitetnije za život i zdravlje ljudi. Muralom smo htjeli upravo to istaknuti, da priroda nije nešto odvojeno od nas, nego nešto što je prisutno i svakodnevno, ali često neprimijećeno. Želimo potaknuti ljude da zastanu i pogledaju oko sebe, da počnu uočavati male stvari i razvijaju svijest koliko je to važno očuvati urbanu bioraznolikost za nas i generacije koje dolaze.

Često se govori o klimatskim promjenama, ali manje o bioraznolikosti. Imate li dojam da ljudi još uvijek ne razumiju koliko je nestanak vrsta i staništa ozbiljan problem?

- Meni se čini da ljudi općenito sve manje toga razumiju usprkos činjenici da su nam informacije odnosno mogućnosti stjecanja raznih znanja i vještina, stvaranje vlastitog mišljenja, dostupnije nego ikada. Može biti da je problem baš ta konstantna izloženost svemu i svačemu, pa je ponekad teško odlučiti i što prihvatiti kao istinu. Što se tiče toga da se često govori o klimatskim promjenama, a manje o bioraznolikosti mislim da je i dalje najveći problem što se o svemu tome samo govori, a ništa ili gotovo ništa se ne mijenja. Znači, po mom mišljenju nije dovoljno više govoriti bioraznolikosti kako bi ljudi razumjeli da je nestanak vrsta i staništa ozbiljan problem. Potrebno je imati političku volju da se donesu i primjenjuju mjere kojima bi se taj problem rješavao. Ljude se može i mora educirati na taj način, to sve treba ići paralelno. Isto tako, ponekad mi se čini da je dio ljudi itekako svjestan problema koje vide oko sebe jer je očigledno koliko im se priroda u kojoj žive promijenila te su voljni nešto i poduzeti da se to spriječi ili barem uspori.

Postavljene informativne table "Pazite na vrane" (FOTO: Biom)

Koliko je danas teško raditi u zelenoj udruzi u Hrvatskoj? Je li najveći problem novac, birokracija, politika, apatija građana ili nešto peto?

- Kratak odgovor bi mogao biti – sve od navedenog je najveći problem (smijeh, op.a.). Istina je da sigurno nije lako raditi u udruzi u Hrvatskoj, a moguće je kako je još teže raditi u udruzi za zaštitu okoliša i prirode. “Zelene” udruge su često, a naša zemlja nije iznimka, vrlo glasni i hrabri kritičari vlasti i odluka ili projekata problematičnih za okoliš, a to nam se onda stalno obija o glavu. Nije to uvijek nešto veliko kao što su SLAPP postupci, što je vrlo opterećujuće i financijski i emocionalno, nekad su to naoko sitne stvari, a koje dovode do marginalizacije ili gašenja udruge. Tu mislim na sve manje dostupne financijske podrške upravo okolišnim organizacijama gdje su naše teme uklopljene u sve natječaje za udruge, jer je okoliš svima bitan, a da većinom nisu prioritet. Isto tako, tu je sve veće administrativno opterećenje i prilikom prijave na natječaje za financiranje i prilikom provedbe radi čega udruge i gube zaposlenike jer su zatrpani u beskrajnu dokumentaciju koja je sama sebi svrha, a manje vremena imaju za stvarne aktivnosti kojima doprinose očuvanju i zaštiti prirode. I na kraju, politika koja „servira“ priču o tome da smo „sisači“ proračuna, da smo nestručni, da smo protivnici investicijske klime, što dovodi do toga da i dio građana ne vidi kako sve što radimo, radimo zbog javnog interesa. Međutim, ja sam više od 20 godina u civilnom sektoru i nisam se još umorila, a tako ni puno mojih kolega i kolegica iz sektora, jer ovo je ujedno i vrlo pozitivan i motivirajući prostor za rad, što je jako teško naći. Problemi su jednostavno isto dio toga, navikli smo, a i veseli nas svaki korak naprijed.

S obzirom da ste dugi niz godina proveli u Zelenoj akciji, možete li usporediti osnovne sličnosti i osnovne razlike između te dvije organizacije, Bioma i zelene akcije?

- Jako mi je bitno naglasiti da mi se, kad sam počela razmišljati o odlasku iz Zelene akcije, nije nikako sviđala pomisao da mijenjam sektor, odnosno svakako sam željela ostati dio civilnog društva i to „zelenog“. Iako razumijem potrebu i za takvom vrstom promjene, činilo mi se da sam previše truda i ljubavi uložila u zagovarački rad za bolje politike zaštite okoliša i prirode, ali i civilnog društva, pa bih promjenom sektora nekako to sve bilo skoro pa uzaludno. Isto tako, bilo mi je jako važno nastaviti surađivati i dalje sa Zelenom akciju, čija sam i dalje članica i volonterka, što radimo putem nacionalne mreže okolišnih udruga, Zeleni forum. Inače, nekako imam osjećaj kao da je to pitanje koga više volim, mamu ili tatu jer mi je jako teško uspoređivati Zelenu akciju i Biom. Mislim da sam puno više razmišljala o sličnostima nego o razlikama, u smislu da mi je bilo jako bitno da obje organizacije dijele iste vrijednosti, kao i istu upornost prema postizanju istog cilja, a to je očuvanje i zaštita okoliša i prirode, čime doprinosimo i boljem društvu. Isto tako, objema organizacijama jako su bitni i ljudi koji je čine, zaposlenici, volonteri, članovi, ali i građani i građanke jer sve što radimo radimo u javnom interesu, kao što sam već spomenula. Ja nekako i dalje, upravo iz te povezanosti za zajednički cilj, osjećam da sam dio i Bioma i Zelene akcije. Kada bih baš morala navesti i neke razlike, onda su to teme kojima se bavimo jer je naše područje djelovanja nešto uže, odnosno to je prvenstveno zaštita prirode, a što uključuje i jako puno terenskog rada i pripreme stručnih podloga, te i na taj način zagovaramo promjene na bolje. S druge strane, Zelena akcija se bavi širom temom zaštite okoliša, a i veliki naglasak stavlja na jačanje građanskog aktivizma. Zapravo su naše dvije organizacije visoko kompatibilne, te svaka iz svojeg kuta gledišta i svojeg stručnog znanja i iskustva može dati maksimum u zajedničkim borbama ubuduće.

Puštanje risa na Velebitu (FOTO: Biom)

Ljudi često zaštitu prirode zamišljaju kao „spašavanje ptica“, ali vaš rad, govorili ste o tome, uključuje i obnovu ekosustava, zakone, javne politike i europske regulative. Koliko je teško ljudima objasniti da ekologija nije hobi nego i pitanje ekonomije, zdravlja i kvalitete života?

- Ponekad se čini kao da dio ljudi uopće i dalje ne razumije da se u udrugama profesionalno radi, a da to nije samo i isključivo volonterski rad. S druge strane, dio ljudi očekuje da smo stalno dostupni i da žurno rješavamo probleme. Nekako smo cijelo vrijeme tako između onih koji ne vide vrijednost rada Bioma i drugih udruga i onih koji imaju ponekad previsoka očekivanja od svih nas. Rekla bih da je još dug put ispred nas u objašnjavanju da se ne bavimo „samo“ pticama odnosno samo njihovim spašavanjem, mada je i to sasvim ok, već da naš rad uključuje i jako puno, ponekad sasvim nevidljivog, zagovaračkog rada odnosno rada gdje pokušavamo na razne načine utjecati na bolje zakone, na njihovu bolju provedbu, odnosno na bolje politike zaštite prirode. Čini se kao da je to nešto što je ljudima gotovo potpuno nepoznato, previše apstraktno i možda misle da ih se ne tiče i neće utjecati na njihove živote. Međutim, sve to ima utjecaja na naše živote, odnosno naše zdravlje, pa putem javnih kampanja pokušavamo ukazati i na potrebu uključivanja u donošenje odluka. Vjerojatno je tu još dug put naprijed, ali građanske inicijative, koje sam spomenula, pokazuju da je to nešto što se može naučiti, tako da sam optimistična oko toga.

Kakvi su danas mladi po pitanju ekologije? Jesu li stvarno svjesniji i angažiraniji nego starije generacije ili je dio toga ipak više identitetski i neki „instagram aktivizam“?

- Iskustva Bioma s mladima su jako pozitivna te puno ulažemo u rad s njima, što mislimo i nastaviti. Jako smo ponosni što su mladi volonteri Bioma 2022. godine osnovali grupu mladih Primar i zajedno organiziraju akcije, pišu projekte i educiraju se dalje o temama kojima se bavimo, a i sami organiziraju edukacije za druge. U prošlom mandatu članica Primara bila je naša nominirana članica Savjeta mladih Grada Zagreba, a nedavno smo ponovo kandidirali novog člana Primara za to tijelo. Također, mentoriramo Sekciju za ptice koja obučava mlade ornitologe, kontinuirano surađujemo s Udrugom studenata biologije BIUS koje je Sekcija za ptice dio, itd. tako da zapravo dosta ulažemo u nove generacije jer to smatramo vrlo važnim. Jako je teško izvesti zaključak jesu li danas mladi svjesniji i angažiraniji od starijih generacija jer isto tako ima i velik dio mladih koje je zahvatila neka nezainteresiranost općenito, a što je dosta teško promijeniti. Što se tiče „instagram aktivizma“, okolišni aktivizam je uvijek nešto pozitivno i prijeko potrebno, pa ako se i na taj način širi neka dobra priča i dolazi i do ljudi koji je inače ne bi vidjeti, trebamo to prihvatiti. Možda iz mene opet progovara onaj optimizam s početka, ali eto, društvo se stalno mijenja, pa tako i trendovi, i dobro je ako idu u pozitivnom smjeru pa makar i na načine koji su nama starijima neobični. Ponekad mi se čini da znamo i malo elitistički gledati na aktivizam, a nije baš vrijeme kada se trebamo baviti time tko to radi bolje i/ili ispravnije jer je jednostavno došlo vrijeme da trebamo koristiti sve što možemo.

Članovi na Vranskom jezeru (FOTO: Biom)

U Hrvatskoj se često zaštita prirode prikazuje kao prepreka razvoju i investicijama. Kako odgovarate na argument da „zeleni“ uvijek koče razvoj?

- Mislim da sam već postala imuna na taj argument, a vjerojatno i moji brojni kolege i kolegice iz sektora (smijeh, op.a.), tako smo valjda zauvijek obilježeni. Prilikom svakog ukazivanja na planirane ili postojeće projekte kojima se gleda isključivo profit, a uništava ili ugrožava okoliš i priroda, a time i ljudi, usprkos brojnim stručnim argumentima, proglasi nas se onim „zelenima koji su protiv svega“. Već godinama s kolegama razgovaram o tome kako pokazati i dokazati ljudima u Hrvatskoj da mi zaista nevjerojatno volimo svoju zemlju jer je pokušavamo očuvati od tzv. investicija koje neće donijeti nikakav boljitak za ljude. Moguće je da smo toliko usmjereni na „gašenje požara“, odnosno ukazivanje na probleme i sprečavanje daljnje štete da nedovoljno radimo na ukazivanju na moguća rješenja pa nas je onda vrlo lako opetovano proglašavati onima koji koče razvoj. Ja bih rekla da je samo pitanje kakav taj razvoj treba biti, kolika mu je cijena po naše zdravlje i kvalitetu života, to je ono što nas zanima.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Biom

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.