UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

Nataša Škaričić

02. 10. 2018.

UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

Politologinja Mirjana Kasapović napisala je nedavno za tjednik Globus tekst pod naslovom „Ako je Hrvatska propala država, trebamo li se svi iseliti“. Naslov ne završava upitnikom, nego nekakvim hibridom leada i podnaslova koji sadrži informaciju da „na ljestvici 178 država, od najugroženijih do najstabilnijih, stojimo vrlo dobro“ (ljestvica Fonda za mir op. a.) i time je zapravo izneseno sve što autorica ima za reći na tu temu.  Zaista, sve do kraja teksta Kasapović se jednim jedinim…
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ličiti na Bosnu i Hercegovinu

Marko Tomaš

25. 09. 2018.

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ličiti na Bosnu i Hercegovinu

Izgubljen za šarm Leonarda Cohena. Neupotrebljiv u predizborne svrhe. Suviše optimističan za vremenske prilike. Odveć pesimističan za budućnost. Nedovršen i nedovoljan. Bez jasnog plana, ali zato s jasnom idejom. Zapravo, ako se upustiš u pisanje o predizbornoj Bosni i Hercegovini, a pri tomu nemaš nikakav plan niti znaš kuda vodi to što si počeo pisati, onda si na dobrom putu i situacija u kojoj se nalaziš prilično precizno opisuje zemlju o kojoj si htio pisati.  Biti zbunjen, biti…
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

Tatjana Gromača

21. 09. 2018.

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

Nasilnim, ne spontanim gašenjem brodogradilišta Uljanik, nestaje jedan sigurnosni okvir našega svijeta – svijeta koji, sasvim sigurno nije bio najbolji, ali koji je bio solidan, unutar kojega smo živjeli i unutar kojega smo se oblikovali – unutar kojega je oblikovano naše iskustvo, a to je, uz krhko i porozno tijelo, jedino što posjedujemo.  Gašenjem Uljanika i to – naše iskustvo – unutar svijeta koji ovom simboličkom gestom konačnoga nasilja i gađenja spram oblika postojanja i djelovanja…
PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

Dinko Gruhonjić

04. 09. 2018.

PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

Prestao si da budeš čovek, samo ti to još niko nije rekao…  …da parafraziramo poslednje rečenice iz predstave “Smrt fašizmu: O Ribarima i Slobodi”, nezavisnog omladinskog Reflektor teatra, koja je ovaj put odigrana u vojvođanskom ambijentu Salaša 137 na Čeneju, u blizini Novog Sada, i čija se izvedba pretvorila u spontano upriličeni performans. Za performans se pobrinula publika, preciznije gosti u bašti restorana u prelepoj večeri kasnog septembarskog leta, pred novi polazak u…
SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

Faruk Šehić

26. 08. 2018.

SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

Ima ona narodna koja kaže: dara je prevršila mjeru. Ne znam šta je dara, ali savršeno znam kada se takav moment desi u političkom životu BiH. Naravno, desio se on sto puta do sada ali je malo ko na to obraćao pažnju, jer se svi zasite tog „prevršavanja“ mjere, i onda ono postane skoro normalno. Tako je postalo sasvim normalno da Milorad Dodik na srpskoj ratnohuškačkoj televiziji sa osmijehom na licu zabavlja publiku, koja revnosno aplaudira na njegove riječi da je zemljište oko neke džamije u…
SLUČAJ ZAPREŠIĆ: Kako politički preživjeti prepoznatu manu mozga?

Nataša Škaričić

23. 08. 2018.

SLUČAJ ZAPREŠIĆ: Kako politički preživjeti prepoznatu manu mozga?

Prije nego je postao ministar zdravstva, Milan Kujundžić je osam godina vodio jedan od najvećih kliničkih centara u zemlji, imao privatnu polikliniku osnovanu s 30.000 kuna temeljnog kapitala, jedno vrijeme paralelno obavljao dužnost predsjednika Upravnog vijeća KBC-a Zagreb, pomoćnika ministra zdravstva, ravnatelja bolnice i šefa Zavoda za hepatogastroenterologiju; takmičio se za predsjednika države, proučavao izvorišne osnove Ustava RH, bio član Vijeća HRT-a i predsjednik ili član mnogih…
BURE BARUTA: Zato i jesmo konobari, po nacionalnosti, a ne po zanimanju

Ahmed Burić

16. 08. 2018.

BURE BARUTA: Zato i jesmo konobari, po nacionalnosti, a ne po zanimanju

Ljeto. I vijesti o prometnim gužvama, i žalopojke o manjku radne snage. Turizmu fali radnika. Pedantne statistike kažu da je krajem sedmog mjeseca u odnosu na prošlu godinu čak 165.000 turista manje. Kad smo već kod brojki, u Bosni više niko i ne računa koliko je ljudi otišlo van – otišao je, valjda, svako ko je mogao – a za Hrvatsku piše da je u zadnjih sedam godina otišlo 300.000 ljudi. Samo od 2014. taj broj je isti kao onaj turista koji fale, dakle, 165.000. Ispada da se od pobjeda u…
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

Tatjana Gromača

18. 07. 2018.

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

Predati se masi znači zaboraviti na sebe. Unutar čovjeka postoji još tihi komadić sjećanja – glas nezadovoljnog unjkala koje istovjetnim, jednoličnim tonovima pokušava podsjetiti na bolećivo važnu nužnost održanja imaginacije na životu. Ali, ona je već zamrla – izravno, pred očima i protivno osobnoj volji oštećenika, koji se priprema da postane još jedno biće – spužva, čovjek bez svojstava sposoban prilagođavanju najžalosnijim naravima – sve kako bi dojmovi takvih gordih pojava o njima samima…
BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

Ahmed Burić

12. 07. 2018.

BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

Sve što su generacije ikada željele, sve ono što smo slušali kao mali, Hrvatska je dostigla. San. History, go home: sve te priče o Mađarskoj lakoj konjici, o jugoslovenskim neuspjesima, o Švedskoj ili Čehoslovačkoj, o Branku Zebecu, Dragoslavu Šekularcu, neregularnom golu Engleza, besmrtnom Brazilu 1970. godine, dva izgubljena finala Holandije, Pablitu Rossiju i magičnom Diegu, o Brehmeu i Schusteru kojeg nije bilo, o Romariu i “starom” Ronaldu, o Zinedinu, Cortu Malteseu i o “Sinanu”…
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

Marko Tomaš

11. 07. 2018.

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

KRHOTINA 1  Ništa nije cjelovito. Cijeli je svijet u krhotinama. Ljudski život pogotovo. A sjećanja i svako naše nastojanje slabašno je ljepilo. Zato očajnički posežemo pogledom, rukama po zraku oko sebe kao da hvatamo dah koji će nas održati u životu a sve ne bismo uspjeli, jednog dana, možda, ali samo možda, sagledati svoj život u cijelosti i osjetiti se cjelovito kako bismo barem jedan dan na ovom svijetu takvi kročili u dan ili noć.  Naša najveća nesreća je što smo, sticajem…

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija