Ja san ti Rvat! Ja ti jeden samo rvatsko!

Ivor Car

22. 11. 2004.

Ja san ti Rvat! Ja ti jeden samo rvatsko!

Nakon događaja kojeg ću ukratko prepričati u ovom tekstiću, sasvim mi je jasno zašto se Zagreb može podičiti siromašnom gastronomskom ponudom koja se u principu svodi na par kineskih i meksičkih restorana, te na natruhe japanske kuhinje i na još manje od natruha ostalih nacionalnih kuhinja. Zapravo lažem, ima tu i bezbroj pizzerija, ali pizzu smo ionako već odavno usvojili i prisvojili, pa se još dičimo kako je naša pizza neusporedivo bolja od one "originalne", talijanske. Ne zaboravimo i…
trt mrt, život pa smrt.

iksx@lupiga.com

16. 11. 2004.

trt mrt, život pa smrt.

- dobar dan, jesam dobio gospođu ..........?- da, ali sam gospođica.- ispričavam se. hrvoje šutim iz graewe osiguranja pri telefonu. vi ste ...poziv, kao da je došao iz one čaše kojom me gađao kada je predzadnji, samo još jedan u nizu puteva, njegovih puteva odlazio. znam da sam rekla da više neću pisati, da više neću pričati, pogotovo da neću njega spominjati jer sam dovoljno bila glupa, jer sam dovoljno plakala, u stvari jer mi se još uvijek tresu ruke kada se svega sjetim, jer se osjećam kao…
Mi smo jači i od sudbine

betty_blue

12. 11. 2004.

Mi smo jači i od sudbine

Grad kao i svaki drugi. Nedjelja. Zvono sa starog zvonika upozorava ljude na još jednu dosadnu svetkovinu. Dan mrtvih. Ljudi poput crva gmižu po blatnom groblju, krase te humke predaka kao da je vašar, a ne svetac. Kad je A. stigao u grad, sat na zvoniku pokazivao je da je prošlo podne. Sunce ga, sada dok promatra oronule kućerine, dok promatra to sivilo sveljudskog postojanja, užasno nervira. I ti pogledi koje mu svakodnevno upućuju. Da … to je on. Ljigavi stranac. Nijedno mjesto ga…
Vera, deo prvi

Marchelo de Facto

10. 11. 2004.

Vera, deo prvi

... i dolaziše mnogi slepi, i dolaziše gubavi. Stefan Dečanski ostade isti: onako kako živeše - krotko i staloženo, mirno hodeći putem mudrosti - takav ostade i kad ga dah života napusti. Izgledaše kao zaspali pravednik koji spokojno sanja, svaki mišić na licu stajaše nenapregnuto - a opet, osmeh lebdeše nad tim licem. Niko taj osmeh ne vide, a svi ga osetiše. Miomiris se širiše oko tela prečasnoga. I progledaše slepi. Nemi progovoriše. I hvališe Gospoda. I Stefana hvališe. - O,…
Seksualni (ne)liberalizam i suvremeni nihilizam na primjeru štrumpfova

Gollum

01. 11. 2004.

Seksualni (ne)liberalizam i suvremeni nihilizam na primjeru štrumpfova

Ma ono ... ludilo ... za popizdit. Sunce poviše Zvonika. Stranci fotografiraju. Golubovi seru. Poznanici se javljaju. Na licu nove cvike. U ušima na reapetu 'The way that I am'. Cigareta među prstima. Mučni solo bas u plućima. Ispred mene konkavne vizije budućnosti. Iza mene ... opa .…golub se posrao. Jutarnja kava. Novine. Ćićo i ja. Kurac palac. Evo ti njih. Da mogu li sjest? Ajde možete, davno me nije nitko ispilao svojim životnim sranjima. Pa zavrtismo soundtrack što ima, što nema, život,…
Druga strana duhana

Andrija

25. 10. 2004.

Druga strana duhana

Otprilike posljednjih dana tog siječnja pao je jedan od najvećih snjegova koji su Zagrepčani pamtili. Ralice su neprestano bile u pogonu, a ljudi su lopatama čistili ispred svojih ulaza ujutro i navečer. Između ta dva čišćenja napadalo bi desetak centimetara i tek bi poneki rijetki optimist odgađao večernje čišćenje jer je noću sniježilo i više i jače nego danju. Osim toga, temperature su bile prilično niske pa bi se svježi snijeg koji se lako čisti preko noći ubrzo pretvorio u teško savladivu…
Dućan snova

maja

20. 10. 2004.

Dućan snova

Budim se u 8:15. Ne svojom voljom, jer i dalje najviše cenim spavanje koje nije prekinuto alarmom mobilnog telefona. Koleginica me zamolila da preuzmem i ovaj dan vikenda na poslu. Setivši se svih njenih uskakanja kada je meni bio potreban slobodan dan, nemam srca da joj kažem neću. Subota me dočekuje u društvu mokrih ulica, sivih zgrada soc-realizma i bezizražajnih ljudi koji vuku kese i korpe s pijace. Pokušavam da ignorišem vozače koji nervozno lete Bulevarom. Jedina stvar koju moja…
Munje i gromovi, poplave i požari - I. dio

Mušica tusta

18. 10. 2004.

Munje i gromovi, poplave i požari - I. dio

Unatoč tome što smo moja kolegica (nazovimo je Ana) i ja obje oku relativno mile ženske pojave, ni sama nisam vjerovala da možemo u roku od dva sata oko sebe okupiti petnaestak uniformiranih muškaraca. Slobodno me zovite lažljivicom, ali to je čista istina. Priču je započeo ... ... osjetljivi nos predstavnika stanara u zgradi, kad je, švrljajući uokolo u redovnoj ophodnji, na našem katu nanjušio neke supstance, kojima je inače mjesto u cijevima. ˝Njušite li vi neki plin, gore kod…
eponimni LP debi

iksx@lupiga.com

12. 10. 2004.

eponimni LP debi

Ponekad u jutro kakvo je bilo ovo jutros mi je osobito se teško ustati. Iz kreveta. Pa pokušam kavom, ali mi talog zalije zube i sve mi teško padne po želucu. Probam i tuširanjem, ali mi se od tople vode spava, a od hladne riga. I uvijek sve završi da čučnem u kadu i lupam se po glavi tušem. Jutros sam izlazio (pre)rano iz kuće i silazivši stubištem susretnem susjedu sujetu iz društva hrvatskih književnika. Moj portun jest slavan, ali nitko od slavnih susjeda ne plaća račune, reklo bi…
Bez naslova

Gollum

11. 10. 2004.

Bez naslova

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati ju da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se mjerio s onim što ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog života. Dave se i osporavaju, neprestano ... kako se vratiti na put kojim se prošlo, možda nejasno, ali on mora da je poznat ljudima koji nisu našli svog mjesta ili su ga izgubili ... Postoje mjesta na kojima sam bio, kojih se ne sjećam. Postoje vrijeme i dani koji mi ništa ne znače.…

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija