Uvijek i svaki put iznova me fascinira ta pomisao: "Sada sam tu. A sutra u ovo doba sam na nekom sasvim drugom mjestu, stotinama kilometara daleko od ovoga i u milijun kilometara drugačijoj atmosferi". Ta pomisao iznenadi me i ovoga puta, samo nekoliko sati prije nego li ću sjesti u auto i uputiti se na mjesto udaljeno nekih tristotinjak kilometara od Zagreba. Sjetih se toga ispijajući veliko točeno s nekoliko najboljih prijatelja. S druge strane sutra sve to neće biti tako fascinantno kao…

Uspomene na budućnost   vrijeme pisanja nepoznatoKako volim uspomene! Uspomene su nešto najljepše što čovjeku može ostati u sjećanju i da se uvijek vraća na ista mjesta u neka druga vremena, i da sa smješkom baci pogled u prazno... i sjedeći tako satima mirno vrti film u svojoj glavi... Nešto što ti nitko ne može uzeti, a nešto što ti može promjeniti raspoloženje, dignuti motivaciju, ili pak izmjeniti život. Volim uspomene.... volim emocije - pogotovo one koje izražavaju sreću, veselje,…

Jako me razveselilo kad sam čuo da nam stari, dobri Balašević, nakon dužeg izbivanja i zaobilaženja hrvatske metropole, ponovo dolazi u Zagreb. Došuljao se preko Pule, Osijeka i Čakovca, a sad kuca i na velika vrata Doma sportova. Nisam valjda jedini koji je gimnazijske (a i kasnije) dane kratio njegovim stihovima?! U svojoj dugoj karijeri, iako njegov rad ne bih tako nazvao, ovaj se bard balkanskih (i pribalkanskih - da ne bi nekoga povrijedio) krajeva, uvukao u srca mnogih. Proživio je s nama…

Dva kotača kada krenupo asfaltu pratit' sjenuto je ono što me tjeraprema šumi nebodera. Preko mosta teče rijekasivog dima i čelika,obala je žuta trakasigurna od manijaka. Često viđam ovu sliku vozeći se biciklom preko Save prema Novom Zagrebu i svaki put zahvaljujem vlastitoj....... domišljatosti? hm... providnosti? hm... ma nema veze, vlastitom nečemu što me je navelo da počnem koristiti bicikl. U stvari, kad ozbiljno promislim, razlog je prozaičan... prestao sam pušiti! Prije nekih pet…

Nikad dosta tema o mobitelima i sličnim pomagalima koji nam zamršavaju ili pak uljepšavaju svakodnevnicu ma kakva ona bila (kolumnisti - evo vam teme: svakodnevnica:). Uglavnom, danas više od 80% Hrvata posjeduje mobilne uređuje, trude se iz dana u dan da ih učine manjim i da ih pri tome ne izgube u svakodnevnim poslovima. Zar je tako teško ne posadit' mob negdje, zaboravit negdje ili..ma bolje da šutim, 'ko zna kad će se nekom od 'mojih' dogoditi isto.Ma zamišljate li ikad osobu s kojom se…

Nedjelja na Britanskom trgu u zadnjih nekoliko mjeseci postaje sve popularnija. Nije baš da u ostale dane nema nikoga, ali plac se iz godine u godinu sve više smanjuje. Možda zato što je skuplji, možda zato što je većina autentičnih kumica umrla, a možda smo svi skupa siromašniji  pa se isplati ići na Dolac po papriku za 4 umjesto one domaće za 10 kuna. Plac nestaje i tjednom se desetak klupa srami na polupraznom trgu. Čini se da će uskoro cijeli Britanac postati terasa (to je izgleda…

Evo, ponovo sam gledao Klub boraca i nije mi žao. Mislim da bi ovakve filmove trebalo ubaciti klincima u lektiru. Ovoj bi generaciji nasilje, alkohol i ludilo ionako lakše "sjeli" nego Gundulićeva pastoralna natezanja ili slavonske mozgolomke Josipa Kozarca. Nisam zapravo htio pisati o reformi hrvatskog školstva (iako bi to možda bilo potrebnije). Nešto mi je drugo palo na pamet.Fascinirala me ideja o mogućnosti stvaranja vlastitog alter ega. Osobe koja bi imala sve one kvalitete koje mi nemamo…

Ponekad mi se moje bivanje u bendu čini poput bigamičnog braka, i još k tome homoseksualnog...bez seksa. Ili ga možda ima? Skoro uvijek netko nekog jebe, jedino kaj orgazmi nisu bog zna kaj...Već sam pet godina s tim dečkima i poznajemo se kao da smo se rodili zajedno, a nismo...čak ni u istom desetljeću....a to se čuje i u glazbi...Čudan spoj, neki su rasli na bluesu, neki na novom valu, pa prstohvat jazza ili swinga...i glazba se stvara. Ponekad su porođajne muke teške...nitko ne zna kaj bi i…

U klinici u Petrovoj carskim rezom Mirta Nikić rodila četiri muška, začeta prirodnim putem, teška između 1.760 i 2.060 grama. To se događa jednom u 60 godina, odnosno jednom na 640 tisuća poroda.Vijest se skutrila na 19 stranici, jedna kartica teksta za četiri brata. Nema fotografije nasmijanih mame i tate, samo pročelje klinike udobno zavaljene iza betonske ograde i ispred nje dva stabla koja su u život niz Petrovu ulicu ispratila nebrojen broj beba. I baš mi je po guštu ova kuća u kojoj se…

Zvono me tjera iz kreveta iako nisam znao da sam uopće zaspao. Još pod utjecajem prošlog dana, miješaju mi se imena ulica i križanja. U kojem sam od mojih gradova?Trg je poluprazan. Poneki švercer stoji s kineskim proizvodima na rubu stuba za tržnicu i u strahu od policajaca čeka slučajne namjernike kako bi im za pet kuna prodao špigete ili espadrile. Zahladilo je. Još nije lišće popadalo, niti je sumrak u šest popodne, ali kad se mraz uvuče u kosti, a devize odu s računa, zima popuni pluća i…