Neki dan me jedan prijatelj priupitao kad ću više počet pljuvat po TV-e. Moj odgovor da ja zaista volim televiziju ga je čak malo i iznenadio. Tako me gubitak mojih podstanarskih prava, gdje sam imao privilegij i kablovske teve, potpuno odsjekao od ostatka svijeta. Nema više njemačkih sexi reklama, gdje vas Njemice (čitaj. žene iz istočne Europe) vabe sa svih strana, nema više stalnog sporta (izdvajam gledanje cijele biciklističke utrke i natjecanje njemačkih šumara u brzom sječenju klada)…

radi se o svim mojim prijateljima i poznanicima koji mi, ma koliko neke od njih cijenio, ponekada štovao ili trebao, idu i na živce. jer su ovakvi ili onakvi. manje ili više slični. kako stalno svi oni nekuda idu, pa ih malo ima tu, a malo tamo i tako dalje, u njemačkoj, tako su se i meni malo pomiješali pa nije ivica = ivica nego je malo ante jer mi iz daljine slično izgledaju s leđa u polumraku i gužvi. i još nešto, uz zalaganje za crnačka prava, zalažem se isto toliko i za slobodu…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Pitam Nadu koji je danas dan. Kaj ne znaš, čudi se ona, nedjelja. Kak bum znal koji je dan, kad delam svaki dan. Monotonija mi nadvladala osjećaj za vrijeme. Vidim, stvar je ozbiljna, treba malo mislit na sebe. Najbolje da u nedjelju radim što najviše volim. Bojim se da to ne bu išlo, jer nemrem od jutra do večeri žvakat špek i kobasice. Zabranil mi i doktor. Izgovara se na moje triglicide, a ja znam pravu istinu; on je na dijeti pa mi je zavidan.…

Mogli bi već polako početi spremati ljetnu odjeću tamo negdje na dno ormara gdje će nas vjerno čekati sve do iduće godine ako tada još uvijek bude u “fazonu”. Ako ne bude fazoniranja onda će najvjerojatnije završiti u kakvoj zgradi Crvenog križa ili ako ne tamo onda u nekoj povećoj kanti za smeće. Stiglo je vrijeme za kišne mantile, znate one protiv kiše i vjetra, pa čizme u kojima možemo slobodno zakoračiti u mnogobrojne bare, a ne smijemo zaboraviti ni kišobrane koje uglavnom zaboravljamo po…

Izvaljena pred telkom, tupo sam se zabuljila u dojče EmTiVi. Gledam, a ne uočavam. Toliko sam premorena da niti ne pomišljam na krevet. Još malo pa će jedan. Da mi nije hladno, malo bih se izvalila na balkonu. A fakit! Razmišljam, a prazna sam. Odjednom nešto se počinje događati što me usisava. Grozničavo vapi za pažnjom. Treba mi par momenata da se saberem i shvatim o čemu je riječ. Jedan spot na ekranu. Spot zabranjen prije negoli će ga imati prilike pravo i prikazati svima. Nešto o čemu se…

  iz serijala PASMATER FAMILIAS   Ne znam kaj je gore, kad mi rođendan padne na radni dan ili na vikend. Radnim danom itak moram delat, nikog nije briga jel se meni cuga već ujutro, a ak mi padne na vikend, ili ne daj Bože, na praznik, onda je to unaprijed pokvaren dan. Vikendi i praznici su namijenjeni za pametnije stvari od rođendana. Osim toga, s brojem godina to pomalo i dosadi. Proslave su sve sličnije reprizama na televiziji. Meni ti to dođe kao kad na televiziji odvrte…

Naprosto se sablaznih kada pukim slučajem upisah jedan pojam u najbolji i najveći web pretraživač svijeta, riječ je o Googlu naravno. (Čudi me kako si Google nije uspio srediti da kad njegovo ime upišeš u Word odmah dobiješ aktivni link?). Pojam koji sam tražio je igra Klisa i pale i ne nađoh ništa (zato se i sablaznih) vezano uz nekada jednu od najpopularnijih dječjih igara u BiH. Jednostavno nema ništa, tek jedan rezultat, i to bezvezan, kao da se ta igra nikada nije ni igrala. A šta bi tek…

Niti sam ne znam kako je sve zapravo počelo… Kada su zapravo bradavice došle u centar mog interesa… Ne samo tjelesnog, nego nekog višeg (usudim li se reći filozofskog?)… Teško je možda objasniti fascinaciju bradavicama… Možda bi ovdje bilo dobro iskoristiti neku Darwinowu teoriju o sisavcima ili pak neku psihoanalitičku teoriju dobrog starog Freuda… Sorry Sigmunde bojim se da je ovdje riječ o nečem puno površnijem i neseksualnijem… a možda i nije dobro da sve saznamo odmah na početku… A možda i…

  iz serijala PASMATER FAMILIAS   Zove Krešo. Oš da ti pošaljem čistačicu da ti očisti ured? Šalji, samo nemoj prije dva, velim. Gledam prozore, jest malo prašnjavo, ajde nek se igra. Delam dalje. 14 sati. Došla ženska s teškom artiljerijom. Usisivač, krpe, kante, kemija... Radi ko navijena. I kavu je s nogu popila. Onak usput frknem van za kombi papira. Oslobađam pristup prozorima. Petljam se u paučini. Kad su ušli ti paukovi, mater im njihovu? Pa da, najesen, vani im hladno.…

Kako svaki puta imam običaj pisati o TV emisijama, odlučio sam ovaj put pričati o TV ljudima. To su oni ljudi koje mrzite i ljubite svaki dan, neki od tih ljudi su vam smiješni pa zato gledate televiziju, a neki od njih su vam tužni, pa opet zbog njih gledate televiziju. Eto meni je na primjer Denis Latin poguban primjer odijevanja. Uopće ne mislim ništa o njegovim emisijama jer mi prepucavanje lokalnih političara, kad ih usporedim sa Jerryom Springerom liči na neke dječje organizirane…