"Achtung, zabranjeno kupanje Srbima, četnicima i pasima", nipošto usamljena poruka

Ivor Car

13. kolovoza 2010.

"Achtung, zabranjeno kupanje Srbima, četnicima i pasima", nipošto usamljena poruka

Sigurno ste čuli za novi splitski slučaj, onaj u kojem su glavni akteri na automobil srbijanskih registracija parkiran kod poznate plaže Kašjuni, ostavili vrećicu sa ručnom bombom i porukom – „Achtung, zabranjeno kupanje Srbima, četnicima i pasima. Bog i Hrvati“. Maloumno i bez imalo onog nadaleko čuvenog splitskog duha, pogotovo ako znamo da se u automobilu nalazila sjedalica 14-mjesečnog djeteta. Mislite da svi Hrvati redom upućuju javnu osudu? Varate se, a ako imate dobar želudac, zavirite pod

Iako bi bilo logično da će se vrli hrvatski „domoljub“ razne vrste zgroziti zbog ovog događaja jer se mrskim i vjekovnim prometalom s istoka vozi beba, tome ipak nije tako. No, prije nego krenemo ukazivati na tu činjenicu, prepričajmo još jednom ukratko ovaj slučaj. Dakle, ovaj s mrskim prometalom je rođeni Splićanin, koji od 1990. godine ne živi u Hrvatskoj, već živi u Srbiji, dok su mu roditelji ostali u Splitu. Jutarnjem listu rekao je da je Makedonac, a da mu je supruga Hrvatica i da su na privremenom radu u Beogradu. Kaže i kako je bombu pronašao na povratku s kupanja. Ženi ništa nije rekao, već je bombu stavio u torbu, odvezao suprugu i dijete kući, a potom se uputio na policiju. Na istom tom tekstu u Jutarnjem svoje je komentare ostavila nekolicina korisnika Facebooka, pa da vidimo kako oni gledaju na ovaj događaj.


Srbijanski automobili na hrvatskom Jadranu nerijetko ovako završavaju


Izvjesni Marijo Baricic odmah je pokazao kako se radi o pronicljivoj osobi i prava je šteta što nije rođen u vrijeme Arthura Conana Doylea, jer onda zasigurno ne bi postojao Sherlock Holmes, nego bi širom svijeta poznati lik bio upravo Marijo Baricic. A evo što on misli o svemu:

„mislim da je ovo neistinita i montirana vijest prodanih dusa!“

Bravio Mario! Za razliku od njega, nepoznati Fejsbukovac nije želio otkriti svoj identitet te je tek kao anonimni korisnik napisao:

„otvorena pitanja:
1. zasto ova vijest nije osvanula ni na jednom drugom portalu?
2. zasto gospodja novinarka DUSKA COLOVIC nije zatrazila i policijsko izvjesce?
3. kako je ovo doslo u novine ako doticni gospodin to nije zelio kako je navedeno u tekstu?
4. kao nekome mogu biti bitniji zivoti tudje djece na plazi nego vlastite, pa staviti bombu u auto zajedno sa djecom i suprugom?
5. kakva je to majka koja ce pristati na voznju sa bombom u autu?
6. da li je ona uopce znala da je bomba u autu?
7. ako nije zasto nije, kako se to moglo prikriti od supruge pri povratku sa plaze, pa ne nalazi se svaki dan bombu na autu?
8. na osnovu cega je gospodin procijenio da nema opasnosti,pa bombu primio u ruke i spremio u prtljaznik?
9. kako se gospodin usudio u stranoj drzavi vozitit sa bombom u automobilu, zar se nije bojao rutinske policijske kontrole ili eventualnog sudara,nikad se ne zna?"

Anonimac je naučio da se sva filozofska pitanja zapravo svode na traženje ključnog odgovora – „koja je svrha života“, pa zato kreće u tom smjeru. Iako, vidi se na prvi pogled, iznimno upućen, previdio je da je (1) vijest objavljena od ranog jutra na svim mogućim i nemogućim portalima, ali i da je (2) novinarka (njeno ime pisano je velikim slovom jer je nepodobno i tu se temelji začetak zakonskih okvira u kojima se ima ograničiti rad u novinarstvu osobama s nezgodnim imenima) informaciju saznala posjetivši redovnu tiskovnu konferenciju splitske policije na čijim je web stranicama i postavljena prvotna informacija. Prethodni pasus je ujedno odgovor i na (3) pitanje kako je to dospjelo u novine. Pod (4) ponovno simpatija prema filozofiji dolazi do izražaja, dok se pod (5) nama postavlja pitanje je li uopće pročitao tekst (naime, u tekstu piše da ženi jasno nije ništa rekao). Pod (6) se i sam pita je li pročitao tekst, a pod (7) iskazuje nedostatak sposobnosti za predočavanje bilo kakve situacije. Pitanje je (8) i kako je taj srbijanski „znanstvenik“ samo znao da ručna bomba obično ne eksplodira ako joj se ne izvuče osigurač. Možda je na Hrvatsku za rata bacao bombe pa zato zna? A sada je tu došao do piša u našem moru i u njemu toča svoje smrdljive srpske noge. I još se k tome drznik primitivni (9) usuđuje u stranoj državi voziti svoju srbijansku kantu ...


Primjerak sličan onome što ga je srbijanski Splićanin pronašao na svome automobilu

Sve to zna i Ivica Kokić, skupa s onim da su Srbi oduvijek slovili kao najveći lažovi, ali se ne zamara previše s tim pa kaže:

„Cila prica je prica za malu djecu !!!
Sad ce vjerovatno i dobiti odlikovanje predsjednika i 7 dana besplatnog ljetovanja.

U Hrvatskoj danas vlada atmosfera vjeruj srbinu dok i laze,a hrvatu ne vjeruj iako govori istinu.
Dugo je ljeto i kako je krenulo tko zna sta cemo sve u novinama procitati.“
 
Žao nam je što se njega kao pravovjernog ne može nagraditi s besplatnim jednotjednim ljetovanjem, i to negdje gdje će mu postavljati bombu na auto, ili mu barem auto izgurati s rive u more, ili ako ništa probušiti mu gume. S njim se odmah složila i osoba koja se krije iza nadimka Rex Raptor:

„Jadni Srbi,opet su žrtve strašnih ljudoždera,Hrvata,pardon Ustaša,,,koja glupa priča pa ovo ni pas sa maslom ne bi pojeo.“

Malo upućeniji od njih dvojice je netko tko se kiti imenom slavnog Hrvata, Petra Zrinskog. On je potpuno upoznat sa situacijom i oko ovog događaja, ali i oko srbijanske privrede, te ne misli da je događaj izmišljen, već tek da je malo drugačiji od napisanog, jer iza svega stoji partijsko-ekonomsko-politički zadatak:

„Evo ovako. Gospodina poznam a pozna i on mene. Danas je na radnom mjestu u drzvanoj bezbednosti Srbije. Siguran sam , poznavajuci karakter njegov da je ovo sam napravio i po zadatku odradio. Osipajucoj srpskoj privredi sigurno nije u interesu da i ono malo deviza se trosi u Hrvatskoj. A nasi novinari i dalje isto po zadatku.“

Poznaje bezbednjaka i Raul Cremona te zna njegovo obiteljsko stablo, ali i funkciju:

„Nije srbin ali je oficircina JNA i to JRM“

Još jedan anonimni korisnik, zna o čemu se tu radi i svoja je saznanja spremno podijelio s nama, komentirajući prvo izjavu srbijanskog Splićanina:

"“Očekivao sam neku neugodnost, i tamo se to događa, znam za slučajeve u Zadru i drugdje, bio sam spreman na verbalne incidente, na probušenu gumu na automobilu, ali ne i bombu na Volvu."

recenica nije dovrsena, ostatak glasi: pa sam je sam ponio sa sobom!

Za kraj još samo valja napomenuti kako ovo nisu jedini komentari na postavljenu informaciju, jer ima i normalnog svijeta, ali ovi drugi sačinjavaju barem trećinu rečenog, tako da znate da ste kojim slučajem Srbin i da vam netko stavi bombu na auto, pa čak i da je sumnjivo