Nacionalni haiku

Ivor Car

16. siječnja 2003.

Nacionalni haiku

Haikai iliti haiku, što je njegovo poznatije ime, tema je ove novice, a našao se tu zahvaljujući našem ažurnom kolumnistu, tati Branku. Riječ je o "nacionalnom" haikuu, dalmatinskom, zagorskom, bosanskom, slavonskom i meni osobno najboljem imotskom: Zima je. Pivac stoji na jednoj nogi. Vitar gonja lepušinu po guvnu. Jes ladno, krvi ti Isusove.

Nije riječ o nikakvom nagradnom natječaju koji organiziramo na ovoj stranici već jednostavno o jednom pokušaju da svatko od vas tko se usudio kliknuti na opširnije i pročitati ovu novicu, napiše jedan haiku, ne nužno u stilu koji nudimo mi, a taj je naravno neozbiljan. Dakle, zaboravite na nagrade, jer nećete dobiti niti 100 000 kuna, niti peugeota 307, niti bilo što drugoga.
A da vidimo što nam je to poslao tata Branko. O kakvom je "nacionalnom" haikuu riječ!
 

IMOTSKI HAIKU

Zima je.
Pivac stoji na
jednoj nogi.
Vitar gonja
lepušinu po guvnu.
Jes ladno, krvi ti Isusove.
 
ZAGORSKI HAIKU

Bara orje
s kravami.
Konj se vritnul,
otpala mu potkova.
Došel Joža na gemišta.
 
DALMATINSKI HAIKU

Lešo blitva
na pijatu.
Furešti se
gužvadu na vaporu.
Ni ladovina nije ća je bila.
 
BOSANSKI HAIKU

Deset, s lukom.
Ladno pivo.
Nema raje
na Baščaršiji.
Ko će platit moje meze?
 
SLAVONSKI HAIKU

Kulin,šljiva,
preorana njiva.
Bekrija brke suče.
Zora se pomalja.


I da ne zaboravimo, hvala tati Branku što nam je ovo poslao, gdje god da je to "iskopao".