Ne lomite mi stadion

miro@lupiga.com

14. ožujka 2002.

Ne lomite mi stadion

Sjećam se kad su me samo jednom u životu došli tražiti policajci. Tada su me u rano nedjeljno jutro probudila dva policijota, odmah me optuživši (pred vidno šokiranom mamom) da sam zapalio Dinamov stadion. Kako sam ja vjerni Dinamov navijač i nikada ne bih učinio nešto tako glupavo, ubrzo je dokazano da nisam ništa napravio i inspektor me pustio doma, jedino uz saznanje o mojim ocjenama u školi. No što sam vam mislio reći u svezi stadiona pročitajte...
Kako saznajemo od našeg studenta Marta
(podaci poznati redakciji), radnici "Industrogradnje" zaposleni na Dinamovom stadionu policiji su prijavili da je na gradilištu sjeverne tribine maksimirskog stadiona skupina vandala prošlog mjeseca porazbijala više vrata i izolacijskih stakala, počinivši štetu od 877 tisuća kuna.
Dinamov stadion, inače ponos Zagreba i Zagrepčana u više je navrata bio poligon za raznorazna rušenja, paljenja i građevinske eksperimenate. Prvo su navijači mrske "Crvene zvezde" iz Beograda predvođeni još mržim Arkanom 13. svibnja 1990. godine nenavikli na civilizacijske tekovine sjedenja potrgali sve stolice i ine djelove stadiona nasrtajući na nedužne navijače. Zatim su sami navijači Dinama zapalili stadion, točnije dio zapadne tribine kako bi izrazili revolt glede mjenjanja imena Dinamo u Hašiš Građanski. Canjugina administracija je na planu rušenja napravila najviše porušivši atletsku stazu, sjevernu tribinu i još dosta toga. Malo je gradila i onda ostavila stadion tako uz gomilu dugova i obećanja. Ova uprava sada obećaje novu atletsku stazu i konačno rješenje za stadion.
Ja osobno apeliram da se stadion što prije završi, da se nađu huligani koji su mu napravili štetu i da konačno počne služiti svojoj pravoj svrsi. Igranju nogometa.