Alkoholizam

iksx@lupiga.com

14. 03. 2002.

Bolest, navika ili sklonost, ovisno o kutu gledanja i količini istog u krvi.
Kao bolest označava pretjeranu i stalnu sklonost ispijanju pića koja sadrže postotke alkohola, popularno zvane maligani, baš kao i navijačka skupina iz Sinja. Manifestira se tako što subjekt podložan istoj (u daljnjem tekstu alkoholičar), započinje dan posežući za časicom, a istog završava blago rečeno i slikovito predočeno mlaćenjem žene, muža ili organa reda. Po blažim statistikama Hrvata alkoholičara ima 300 000, ili više no pripadnika bilo koje živuće hrvatske stranke, a više i od svih pripadnika svih ikad postojećih hr- stranaka. U Europi se razlikuju tri osnovna tipa sklonosti alkoholu.
Anglo- nordijski uglavnom označava apstiniranje preko tjedna i bjesomučno nadoknađivanje propuštenog vikendom. Mediteranski koji pije uvijek, ali umjereno. I na kraju slavenski, koji označava bjesomučno i stalno ispijanje čaša, boca, te kasnije njihovo razbijanje. Ne treba ni spomenuti da je slavenski, kao mješavina najgorih osobina ostalih dvaju tipova, najgori mogući. Osim indijanskog, ali on ne spada u europski, već je dijelom globalnog alko- pokreta. Svi koji piju trebaju imati na umu da proces postajanja alkoholičarom traje desetak godina, a resocijalizacija alkoholičara u društvo je teža od resocijalizacije bivših heroinskih ovisnika.
Kao navika označava naviku ispijanja ali bez štetnih posljedica, izuzmemo li povremene glavobolne mamurluke. Kao navika je toleriran, štoviše i poželjan ako se osoba smatra društvenim bićem.
Kao sklonost označava prijelaznu fazu ka bolesti, tj. ovisnosti. Subjektu je najpametnije da se što prije oženi.