Junaci moje ulice - Tito, Slobodan, Franjo i Alija

Riječni rak

01. 01. 2002.

Ne znam kome mogu zahvaliti što sam živio s ovim junacima, čije slike ćete naći u ovoj e-ciklopediji. Bogu, providnosti ili pukom slučaju? Kako bilo, neizrecivo sam sretan što su ovi dragi likovi obilježili moj život. Ushićen sam što smo gazili istu balkansku zemljicu. Od moga, a i vašega života ovi ljudi su napravili raj u pravom smislu te riječi.


Uočite samo taj pogled pružen u daljinu. Pod tom kapom kriju se zamisli o jednom boljem svijetu. Svijetu u kojem će se svaki otok zvati Goli; svijetu u kojem će manekenke davati pičke i starijim generacijama. Osmotrite  samo taj titraj osmjeha na njegovom licu. Da, to je on, najveći sin naših naroda i narodnosti. Mama, tata, Tito - tako smo običavali pisati u prvom osnovne. Nek' mu je vječna slava. Stvarno je lijepo zadužio ovaj naš navijek mirni i druželjubivi kutak svijeta.


Što reći, on je brat, drug i vođa. Njegovo čelo naborano je od brige za malog čovjeka. Njegova misao svijetli. Ni cvet nije zgažen od kako ga imamo među nama. I nitko ne sme da nas bije, a to je jako važno. Pa te oči, providne i dragocjene, jednog humanista iz srca Srbije. Slobodane vođo, progovori, reci nam što da činimo. Dal da ti pjevamo u čast, jer to si, ako je itko, ti zaslužio. Ne pomisli da ćemo povjerovati bjelosvjetskim centrima moći, koji lažu, panjkaju i dezavuišu. Tvoj lik i djelo još dugo neće izblijediti. Slobodane, brate, zauvijek ćemo imati Srebrenicu. A to je tvojih ruku djelo.


Pratio si modne trendove najvećeg sina naših naroda i narodnosti. Već po tome može se zaključiti da si uvijek bio otvorena srca, ljudski spreman primiti novu, ali i staru ideju. Oče domovine, patimo od kad si otišao na skijanje u Zakopane. Vrati se pa opet rikni, hrvatski lave. Uveseli nas još jednom. Uvijek ćemo nositi u srcu tvoj topao pogled, pamtiti tvoju riječ i cijeniti tekovine revolucije koju si tako pregalački iznio na svojim plećima. Pamtit ćemo tvoj lik, podići ćemo ti spomenik. Jer, nemali broj nas nikad neće zaboraviti da si, zajedno s bratom Slobodanom, u susjednoj Bosni i Hercegovini kreirao takvu slogu i bratstvo kakvo se ne pamti još od otomanske imperije.

Vrijedni druže, imame naš. Samo tebi zahvaljujući u Bosni možemo vidjeti sve one drage ljude, koji se odazivaju na naziv - vehabija, mudžahedin i slično. Ti si islamski borac za bolji, islamski svijet. A nama je bio već pun hurac Bosne koja ne zna koje je vjere. Samo tebi hvala jer si od jednog dijela Bošnjaka, bosanskih muslimana, stvorio prave vjernike i ljude. Tvoja slava nešto je manja od slave gore fotografiranih, ali to ne znači da ti ne treba odati počast. Na kraju krajeva, kad i kako bih ja doznao da se pravi muslimani ne rukuju sa ženama, da to, tebi zahvaljujući, jedan Faruk Višća nije naučio i pokazao mi demonstrirajući tu svijetlu praksu na mojoj prijateljici Dijani. To su trendovi koje si volio, uvijek ćemo ih pratiti, od sad, pa nadalje i u buduće.