Linjanje

Linjanje

ritn by: Tata Branko
10. 02. 2003.

iz serijala PASMATER FAMILIAS

Kad nam se netko najavi u posjetu, u kući je panika. Svi dohvatimo usisivače i metlice da bi uklonili dlake koje svakodnevno proizvode Osvald, Tečka i Felix. Felix najmanje, jer on dođe doma samo klopat, a onda kidne van, naganjat mačke. Ah, kako mu poneki put zavidim... Osim kad se ne pomlati sa drugim mačorima, onda si u šoranju pogrebu i ono malo dlake, da bi se ožiljci bolje vidjeli. Imidž je imidž. Tečka je dugodlaka mačja dama, koju redovito češljamo, ali ona uvijek sakrije neku rezervu, koju veselo pušta po otomanu ili nekom drugom mjestu, na kojem trenira spavanje. Budu li mačke imale olimpijadu, Tečki ne gine zlatna medalja u spavanju na 100 metara sa preponama, ili tako nešto. Ne znam, sport nije moja domena.
Osvald je priča za sebe. Garantirano svjetski prvak u linjanju. Njemu dlake tako brzo ispadaju, da bi po logici stvari moral biti bezdlaki pas, ili bar ćelav, što će reći kabriolet. Kad sve očistimo, kroz desetak minuta opet možemo skupiti za šaku Osvaldovih dlaka. Nada to zove pasji Sizifov posao, iako se Osvald ne kuži u antičku klasiku. On se je jednostavno odlučil linjat iz sve snage, pa što bilo da bilo.
Kad nam u posjetu dolaze kolege ili rođaci koji i sami imaju životinje, stvar i nije tako strašna, ali drugi...
Naprimjer Mira. Ta je ženska bolesna na čistoću. Kad njoj zazvoni telefon, ona digne slušalicu i dok razgovara, briše prašinu sa telefona, koje u njenom sterilnom stanu nema ni pod razno. Traje li razgovor duže, očišćeno je sve u dosegu telefonske žice. Srećom, nikad joj nije palo na pamet da kupi bežični telefon, pa balkon čisti posebno. Kad ne telefonira. Dobro je da nema kuću i voćnjak. Po noći bi skakala s grane na granu i brisal prašinu sa lišća...
Neću tračat, al moram reći, da je jedan keramičar zbog nje penzioniran u četrdesetoj godini, što je za tu branžu velika rijetkost. Došel joj tip polagat pločice u kupaonu, pa sve lijepo i pedantno položi i ostavi da se ljepilo suši. Rekel je da bude došel drugi dan fugirat pločice. Stvarno je došel drugi dan. Deset minuta kasnije je dojurila hitna, frajera su gotovo nepokretnog, blijedog ko kreda, odnjeli na nosilima. Bolničari su nešto spominjali srce. Koliko je meni poznato, kad su mu sanirali srčani udar, još je provel pola godine na psihijatriji na promatranju... Da ne dužim, Mira je ušla u kupaonu i vidjela da pločice nisu posve čiste, a na uglovima su plastični križići, tu i tamo, uprljani lijepilom. Izvadila je križiće da ih opere, a potom je iz sve snage oribala pločice, kako bi blistale od čistoće. Od tekućine se sviježe lijepilo razmekšalo i svaka je pločica ubrzo bila postavljena u svom smjeru. Neke su i popadale, pa ih je ona vraćala na mjesto. Kasnije je dugo tražila keramičara, koji bi joj taj horror skinul sa zida i postavil nove pločice. Jedan je pristal, al je kod bilježnika morala potpisat da neće ulaziti u kupaonu, dok majstor ne završi posel.
Dakle, ta Mira je došla k nama u posjetu. Sjedosmo za stol, mi malo crveni u licu od ekstremno brzog i napornog čišćenja. Nada pripremila kolače, Jasna donijela sokove, a espresso je moje zaduženje.
Taman se nekako opustismo, kad Mira vrisne: Dlaka! Pogledasmo se zbunjeno. Pa završili smo sa čišćenjem tren prije no što je došla. Mačja dlaka, užasnula se Mira, dižući sa poda jednu dlačicu. Vi i vaše životinje, tko ih još drži u stanu! Pogledam i objasnim da nije mačja, već Osvaldova. To ju navelo da kaže, kako je dlaka dlaka i da  nije važno čija je. Vidim da je nepoučena, pa joj objasnim razliku između pasje i mačje dlake, s brzim osvrtom na dlaku i podlaku. Onako, šnel kurs za nepoznavaoce. Sad Jasna uzme dlaku i pažljivo je pogleda. Tata, ali Osvald je crn, a ovo je smeđa dlaka.
Kad si zadnji put depilirala noge, mirnim glasom pitam Miru.
Mira je ostala paf, Jasna je okrenula glavu na drugu stranu, da Mira ne vidi smješak, a ja sam gledal Miru u oči, da ne bi slučajno pogledal u njezine noge. Osvald se je otišal smijat u drugu sobu. Red je red. Pas, koji ponekad pozna uljudbu. Mira se ustala i upitala Nadu: kako si se mogla udat za takvu mušku šovinističku svinju i dodala: nikad više neću doći u posjete kad je Branko doma. Meni se to činilo očaravajuće, a vjerojatno je i Nada razmišljala slično, jer je Miri rekla da sam ja, nažalost, uvijek doma.
Od tog su događaja prošle dvije godine. Mire ni blizu. Osvald se i dalje linja, a mi strpljivo čistimo, s tom razlikom da smo uvjereni, kako linjanje ima i dobrih strana.