Čuo sam pjesmu o tisuću zvijezda, pa mi je palo na pamet da napišem priču o tisuću kuna. Doduše ne znam točno kako bih počeo, jer odavno nisam vidio tisuću kuna, a kako sam skloniji pisati o onome što ne spada u znanstvenu fantastiku, a niti historiografija mi ne ide, ne znam kakva bi priča mogla ispasti. I hoće li ju itko htjeti pročitati. Ma, nije najvažnije ni to hoće li priča biti čitana, nego ne bih htio da mi sva buduća pisana djela izgube kredibilitet radi te pričice - jer, ne znam niti…

Nada (1) Nada (2) DAN 9.  Jednu stvar sam spoznao ... stravična spoznaja! Toliko krvi, toliko očiju koje u tim poslednjim momentima vape za životom, ne traže objašnjenje, samo žele da žive, sve bi zaboravile i nikada ne bi tražile da im objasniš zašto, samo da se živi dalje, sve će se zaboraviti ... to sam video tako mnogo puta ... ne sećam se koliko ... nisam ni brojao. Mislio sam da se ne bojim smrti. I sada to mislim. Ali sam shvatio da ja to sebi ne mogu da učinim. Sve sam ja to…

Kad narasten poć ću za zidara. Aš su zidari bolje plaćeni nego doktori. Tako danaska piše va novinami. Teško je bit doktor. Ča sve moraju pasat ti nebogi i nemilni doktorići samo zato da bi njin na vratimi od kuće moglo stat dr.mr.sc.pc. i ča ja znan ča sve ne i ondat na kraju jedan obični šporki zidar ki ne zna niš nego samo meltu mišat da bude bolje plaćen!? (Ki zna ki je doktoru zgradil kuću!? Morda mesar!!??) Zato se ta nepravda mora pod hitno ispravit. To se jako lahko napravi. Za sve ča…

Jacques je pisac. Također je i slabovidna osoba. Uz pisanje vrlo mu je draga i filmska umjetnost. Obožava filmove i kad god može odlazi u kino. Osoba bez koje bi njegovi, sada već svakodnevni, odlasci u kino bili nemogući zove se Alex. On je Jacquesov nećak, vlasnik je mopeda i ostarjelom slabovidnom piscu pomaže pri orijentaciji u svijetu izvan njegovog skromnog doma. Naime, Alex se svako poslije podne doveze mopedom do svog strica, posjedne ga iza sebe na vozilo i, odveze ga pod neki most,…

Nada (1) Ljudi su izlazili iz sale, a on je i dalje sedeo i gledao u prazno, u daljinu, mučivši se da shvati. Slike stvarnosti su se neprijatno preklapale kao u ružnim snovima, i to ga je slabašno tešilo dajući mogućnost da se ovo ne dešava: osuđen na život. Ali zar postoji i takva kazna? Osuđen na život, oslobođen, pušten da ode kud hoće i radi šta zaželi sa svojim životom ... ne, to ne može biti. Zar su gluvi? Ludi, šta već? Sve je priznao, svaki je atentat do detalja opisao; kriv je! I…

Za ljubitelje geometrijskih likova ovo će biti vrlo zanimljiva priča. Naime, već za ulazak u nju, mislimo na čitanje, potrebno je napraviti nešto kao povlačenje linija pred vlastitim licem i grudima. Sve početne i završne točke tih linija kada bi se spojile flomasterom tvorile bi nekakav trokut, pa kome ne smetaju flomasterske crte po licu i grudima neka si to izvoli napraviti. Pravi vjernici to ne rade, oni se samo prave da povlače neke linije i ne pada im na pamet služiti se flomasterom…

Već su i bedasti videli da nan turistička sezona ku svi čekamo kako kravu muzaru ka se je zgubila na putu od paše do štale, traje sve kraće i kraće. Zi svu našu infrastrukturu i nove ceste i autoputi... Koliko se je puti dogodilo da na radiju jave kako su vele kolone sprid tunela Sv. Rok, a z toga tunela vanka gre par auti. Kadi su oni drugi, pita se čovik, da njin se ni ča dogodilo!?? Svakako, zahvaljujuć ovimi ekstremnimi teplinami ke su čak i nami ovuda ki smo već navikli, počele delat…

Iz nekog broda, iz Sjeverne luke u Spljetu gradu, najlipšem na svitu, izlilo se u Kaštelanski zaljev cca 200 tona (možda se radi o dvije tone, nemojte me držati za riječ, nemojte me držati za bilo što, jer kako ne pratim medije, a ni oni mene, količinu govorim isključivo na osnovu rekla i kazala upućena zakonita) jestivoga ulja i odmah se od toga napravila panika i počelo se čistit specijalnim brodovima, pa se bacila neka kemija koja skuplja ulje u kuglice, pa sad more izgleda malo čistije, jer…

Neobično je to, pomisli gradonačelnik tražeći željeni broj u adresaru, kako sam mogao smetnuti s uma da trebam nazvati Glavoča. Smješkao se slušajući zvuk koji je pozivao osobu na drugoj strani da se javi. Što je duže čekao osmijeh mu je više blijedio. Kada je shvatio da se željena osoba neće javiti, osjećaj ljutnje jasno mu se vidio na blijedom licu. Sjedio je u udobnoj fotelji, zurio preda se i razmišljao. Očito da je prošlo ono vrijeme netom što je ustoličen kao prvi čovjek ovog grada. Tada…

Još jednom, poslednji put, Jozef K. ispruži ruke širom raširenih prstiju ka svetlosti sa prozora. Dok mu se mrak sigurnim koracima useljavao u samrtnički pogled, njegova poslednja misao bila je prikovana za čoveka koji je u daljini mirno stajao na prozoru, ne obećavajući ništa, ni dobro ni loše, ali ostavljajući tihu nadu svojom nesvrstanošću. Činilo se K.-u da u ovoj sablasnoj, ni po čemu dobroj noći svetlost zapravo ne dopire iz osvetljene prostorije. Činilo mu se da to sam taj čovek plamti u…