LUPIGIN „REFLEKTOR“: Romska pitanja

Ivor Fuka

15. lipnja 2021.

LUPIGIN „REFLEKTOR“: Romska pitanja

U drugoj Lupiginoj emisiji „Reflektor“ ugostili smo Saru Lalić, sociologinju iz Centra za mirovne studije i koautoricu knjige „Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanja baznih podataka“ i Sinišu Senada Musića, aktivistu, glumca i potpredsjednika Romske organizacije mladih (ROM). Svjetlo „Reflektora“ je ovog puta na društvenom položaju romske manjine.

U emisiji koju smo realizirali u partnerstvu s prijateljskim Radiom 808, a izvrsnu romsku muziku odabrao Ilko Čulić, Lalić će reći kako je knjiga koju supotpisuje zajedno s Ksenijom Klasnić i Suzanom Kunac, proizašla iz istraživanja koje su provodili, a koje je do sad najveće terensko istraživanje među romskom populacijom u Hrvatskoj. Istraživanje fokusirano na društveni položaj Roma uključivalo je i intervjue s romskim aktivistima, političarima, službenicima u relevantnim tijelima javne vlasti i slično, dok je cilj istraživanja bio unaprijediti strateške i operativne dokumente politike prema Romima kroz evaluaciju učinaka dosadašnjih mjera. 

„S obzirom na to da u Hrvatskoj postoje strategije, odnosno da je do sad bila na snazi Nacionalna strategija za uključivanje Roma, trebalo je provesti ovo istraživanje kako bi se uopće moglo pratiti imaju li sve te mjere, aktivnosti, novac koji se ulaže kako bi se poboljšao položaj Roma, uopće nekog učinka“, kaže Sara Lalić, objašnjavajući da su napravili i veliku anketu koja je uključila 1.550 romskih kućanstava, što znači da su prikupili podatke od otprilike petine romske populacije u Hrvatskoj, odnosno od svakog trećeg romskog kućanstva. 

Istraživanje koje je naručio Ured za ljudska prava i nacionalne manjine naručio, proveli su privatna tvrtka Ecoris i Centar za mirovne studije te je uključivalo više od 100 anketara, a provođenje je trajalo godinu i pol.

„Imam osjećaj da sam u tih godinu i pol dana prošla 15 godina života. Ne mogu reći da su mi kršenje ljudskih prava i diskriminacija, nešto strano, radila sam s romskim aktivistima i ranije, ali u godinu dana proći romska naselja i razna mjesta na kojima Romi žive i vidjeti da danas, u 21. stoljeću, u jednoj, pa ne bih rekla bogatoj zemlji, ali sigurno ne najsiromašnijoj, veliki broj romske populacije živi ispod granice siromaštva, u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka, dok se mi, općenito na europskom kontinentu, dičimo kako je kod nas razina poštivanja ljudskih prava visoka. I to me je snažno motiviralo da i dalje radim na ovome“, objašnjava sociologinja iz Centra za mirovne studije.

Jedan od njenih zaključaka, nakon dovršetka tog istraživanja, je i onaj da se diskriminacija prema Romima agregira kroz godine i stoljeća te da romsku populaciju stavlja u višestruko marginalizirani položaj. Izravnu diskriminaciju na vlastitoj koži osjetio je Siniša Senad Musić, kojeg je Sara Lalić i upoznala radeći na ovom istraživanju.

„Počeo sam se baviti aktivizmom i po prvi put ušao u romski civilni sektor 2013. godine, nakon što sam doživio diskriminaciju pri zapošljavanju. Nisam prije toga poznavao civilni sektor, radio sam u poslovnom sektoru preko sedam godina za Europsku banku za obnovu i razvoj“, započinje Musić.

Dogodilo se to kada se prijavio na natječaj za radno mjesto u Dugom Selu. Učio je mjesecima kako bi bio što bolji kandidat i na koncu je imao najviše bodova na natječaju. Međutim, jedna od odgovornih osoba prilikom sastavljanja odluke primijetila je njegovo ime, pa je upitao „Šta je ovo, imamo muslića“. Kada mu je odgovoreno da nije „muslić“ već „romić“, odvratio je: „Pa ne možemo Roma zaposliti“.

Musić danas djeluje u Romskoj organizaciji mladih koja je s godinama postala značajan akter u romskom civilnom društvu, a 2017. godine je za ulogu u predstavi „Pogledajme“, zajedno sa svojom kolegicom Sindirelom Bobarić, dobio Nagradu hrvatskog glumišta za iznimni doprinos kazališnoj umjetnosti. Njih dvoje prvi su Romi kojima je dodijeljena ova prestižna nagrada. 

„Predstava nam je dala mogućnost da progovaramo o diskriminaciji, ne samo o diskriminaciji Roma, iako su tamo naše životne priče. Predstava jednostavno još uvijek živi“, kaže Musić.

U spomenutom istraživanju došlo se i do podatka kako svaki peti Rom doživi diskriminaciji najmanje jednom godišnje.

„To je izrazito visok broj. Ono što znamo je da dio tog društvenog konteksta diskriminacije čine u općoj populaciji prisutne predrasude, stereotipi i socijalna distanca. Možda hrvatski građani imaju najviše predrasuda upravo prema Romima“, primjećuje Lalić.

Naša sugovornica reći će kako se diskriminacija Roma događa u svim područjima života, ali najviše pri zapošljavanju. Inače, u romskoj populaciji je stalno zaposleno samo 12 posto muškaraca i svega tri posto žena. Lalić ističe kako se u brojnim perifernim područjima Hrvatske Romi i većinsko stanovništvo nalaze u sličnoj poziciji – jer posla i radnih mjesta jednostavno nema. 

Siniša Senad Musić istaknuo je i jednu posebnost romske populacije u Hrvatskoj. Jedina smo zemlja u Europi u kojoj većina Roma ne govori romani ćhib jezikom, već bajaškim ili starorumunjskim jezikom. Jezična podjela unutar romske populacije u Hrvatskoj se uglavnom podudara s vjerskom. Osobe koje pričaju romani ćhib jezikom su većinom muslimani, dok su bajaši najčešće katolici ili pravoslavci. Naš gost ističe kako se u Istri, Rijeci, Zagrebu i Sisku govori romani ćhib, dok bajaški prevladava u romskim naseljima izvan urbanih centara, poput međimurskih romskih naselja. 

„Moj je identitet zagrebački, ja sam dečko iz centra grada koji je tu rođen, odrastao, išao u školu ... Nisam imao toliko problema za vrijeme odrastanja, a moje društvo su u pravilu bili pripadnici neromskog naroda“, objašnjava Musić.

Govoreći o Romima u civilnom društvu reći će kako formalno postoji dvjestotinjak romskih udruga, ali ih je stalno aktivno tek njih desetak i uglavnom im je u fokusu obrazovanje. Upravo se tema obrazovanja u ovom razgovoru iskristalizirala kao jedan od najvećih problema romskog stanovništva. U vrtićima je premali broj romske djece i premali je broj onih koji završe osnovnu školu. Svega 15 posto mladih Roma završi srednju školu. Brojke su poražavajuće niske, no u prošlosti su bile još i gore. Ministarstvo obrazovanja na godišnjoj razini potroši oko 13 milijuna kuna na stipendije za đačke i studentske domove, asistente u nastavi i slične aktivnosti.

Sara Lalić kao poseban problem u obrazovanju ističe segregirano obrazovanje. Unatoč presudi Europskog suda za ljudska prava staroj deset godina, segregirano obrazovanje nije ukinuto. 

„Svako peto romsko dijete ide u razred koji pohađaju samo romska djeca, broj romskih razreda negdje od 2010. povećao se sa 40 na 65 razreda, i to je problem koji predstavlja vrlo jasno kršenje ljudskih prava i ima mnogobrojne posljedice, ali se ne rješava“, istaknut će Lalić.

Siniša Senad Musić ističe kako postoji dio ljudi koji se ne želi izjašnjavati i identificirati kao Romi, zbog straha od stigme i diskriminacije. Slično tome, rast broja pripadnika romske populacije na posljednjim popisima stanovništva se, osim prirastom, može objasniti i povećanjem broja osoba koje su se oslobodile i odlučile napokon izjasniti kao Romi. S druge strane, postoje i medijski vrlo eksponirane osobe koje u javnosti nikada nisu nastupile ili se izjasnile kao pripadnici ili pripadnice romske manjine. 

Govoreći o problemu ugovorenih brakova što je relativno čest slučaj među romskim stanovništvom Musić će reći: „Kroz edukaciju, ne samo djece i mladih, nego i nihovih roditelja, treba raditi na preveniranju ugovorenih brakova“.

Među svim aktivnostima udruge ROM, Musić posebno ističe program u kojem mlade Rome sa završenom srednjom školom zapošljavaju kao mentore mladih u zajednici. Kao osobe koje su same premostile prepreke, idealni su da budu podrška i inspiracija drugim mladim osobama u zajednici.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Sanjin Kaštelan

Reflektor

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga