POTRESNO SVJEDOČANSTVO: Gleda me pravo u oči, izgleda kao kip, nestvarno, ali pogled mu je živ

Ivor Car

1. veljače 2011.

POTRESNO SVJEDOČANSTVO: Gleda me pravo u oči, izgleda kao kip, nestvarno, ali pogled mu je živ

“Cijeli put je krvav. Vezali su crnog psa koji me gledao iz snijega, vezali su mu zadnje noge i vuku ga po ledu. Još uvijek je živ, diše i gleda, a oni ga vuku. Zovem 122 ali me izbacuje.” potresno je svjedočenje djevojke iz Živinica, koja je svoje duševno stanje nakon gledanja ove scene ovako opisala - “U ovom trenutku želim da umrem, samo da me prestane gušiti, u grlu mi je gorčina i ne mogu da prestanem plakati.” Jučer je, naime, umalo dobila batine od lovaca koji u njenom gradu nelegalno i brutalno, na ulicama, ubijaju pse lutalice, samo da bi se domogli 10 maraka. Toliko navodno košta jedan pasji rep

Svjedočenje je Alma Turković objavila na Facebook profilu Volim životinje, gdje je postavila i jednu jedinu fotografiju krvavog traga u snijegu. To je naime, jedino što je uspjela snimiti, kraj agresivnih lovaca, kojima vjerojatno nije bilo jasno kako se netko tako može uzrujati radi jednog pasjeg života.


Krvavi trag protezao se na dvjestotinjak metara

- Molim vas šaljite ovo gdje god znate jer ja ne mogu da se skoncentrišem, ne mogu da dišem, jedino je što je Alma uspjela izgovoriti nakon što je objavila svoje iznimno potresno svjedočenje. Ubrzo su njeni prijatelji, ali i sasvim nepoznati joj ljudi, dirnuti pročitanim, poslali protestno pismo načelniku općine Živinice, s obzirom da su novim Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja, brutalne metode Živiničana zabranjene i kažnjive. Na mjesto gdje je smaknut pas stigla je i policija, s danom zakašnjenja i navodno jasno dala do znanja da je humano ubijanje pasa lutalica dozvoljeno. Almino svjedočenje, na ovom mjestu donosimo u cijelosti, baš onako kako ga je ona u stanju šoka i opipljive uznemirenosti napisala. A onaj tko pored ovoga ostane ravnodušan, trebao bi ozbiljno razmotriti mogućnost da potraži stručnu pomoć ...

“U ovom trenutku zelim da umrem, samo da me prestane gusiti, u grlu mi je gorcina i ne mogu da prestanem plakati. Prije samo pola sata cula sam dva pucnja blizu moje kuce. Istrcim van jer je moj pas pusten. Pocnem se derati, zvati ga, a njega nema. Nena preko puta mi rece da je cula pucanj i psa kako ciknu. Trcim prema drugoj kuci od moje i vidim crnog psa, lezi u snijegu a pored njega jebena seljacina debeli smrdljivi lovac. Derem se iz sveg glasa Je li to moj cuko!!!!!! A komsija mi govori da nije moj, moj je pobjegao negdje i sakrio se.

Pas u snijegu lezi, krvari i gleda mene pravo u oci, izgleda kao kip, izgleda nestvarno, ukoceno ali pogled mu ziv i ja kazem PA OVAJ PAS JE ZIV, ZAR CETE GA OVAKO PUSTITI DA UMRE, a seljacina odgovara STA ME BRIGA, MENI JE BITNO DA JA NJEMU ODSJECEM REP PA NEK UMRE, pitam ga je li cuo za zakon o zastiti zivotinja, kaze da su dobili oni zakon,a li da je to samo papir.

Trcim u kucu da uzmem mobitel da slikam, ali njih su cetvorica, stavljaju ruku ispred mobitela, ne daju da slikam, lovac kaze MRS U PICKU MATERINU, a ja kazem STA CES MI, PUCAES I U MENE? Dvojica krenuse prema meni da me gurnu, govore mi svasta i ja se placuci vratim kuci samo sa ovom slikom. Cijeli put je krvav. Vezali su crnog psa koji me gledao iz snijega, vezali su mu zadnje noge i vuku ga po ledu. Jos uvijek je ziv, dise i gleda, a oni ga vuku. Zovem 122 ali me izbacuje. Oni sa sigurno i dalje ubijaju, a u ovoj prokletoj vukojebini nema nikoga da ih zaustavi !!!!!!!!!!!!!!! Pomozite mi da se cuje za ovo!

Za one koji pitaju da li sam sigurna da li su to bili lovci : Covjek je bio u lovackom odijelu, sa lovackom puskom, spomenuo je odsjecanje repa i rekao da ce opet danas doci DA SVE POTAMANE ! Molim one koji ce koristiti ovaj tekst da u moje ime zamole ljude da osude okrutnost jer ne postoji covjek na ovom svijetu koji je u stanju da ovaj cin smatra humanim. Ovo je bilo nehumano i brutalno.”


Ukoliko i vi želite izraziti nezadovoljstvo, mjerodavna e-mail adresa je nacelnik@opcinazivinice.org.


Lupiga.Com