Odbjegli premijer uhićen je u Austriji, dok su ga jake policijske i novinarske snage čekale na Bregani, pjevaju već i ptice na grani, a prema informacijama s kojima raspolaže Lupiga pokušao je, avaj bezuspješno ishoditi vizu sa ulazak u Sjedinjene Američke Države. Cijeli dan iskoristio je kako bi preko nekoliko izvora plasirao informacije da se vraća u Hrvatsku te su ga oko 16 sati na graničnom prijelazu Bregana očekivale brojne novinarske ekipe. No, on je u to vrijeme već bio uhićen usred austrije, dok je plaćao korištenje tunela na autocesti Villach – Salzburg

Prije nego li je uhićen, bivši premijer odigrao je izvrsnu igru, zajedno sa svojim splitskim odvjetnikom Željkom Gulišijom. Plasirao je, naime, informaciju da će se oko 16 sati pojaviti na graničnom prijelazu Bregana. Prijelaz su opsjele novinarske ekipe, ali i slovenska te hrvatska policija u punoj pripravnosti. Nešto prije dogovorenog vremena Gulišija je u crnom „VW Touaregu“ prešao granicu i uputio se u Sloveniju, kako bi se navodno susreo sa svojim klijentom i dogovorio oko postupka obrane prije nego li ga na granici uhite. No, u to vrijeme, u 15.46 sati, Sanader je uhićen tristotinjak kilometara dalje, u St. Michaelu, na naplatnim kućicama za plaćanje tunela na autocesti, stotinjak kilometara jugoistočno od Salzburga.

Što je tamo radio, ako je već proveo noć u Bledu, kako se povjerio svom prijatelju, saborskom zastupniku HDZ-a, Jerku Rošinu, apsolutna je nepoznanica koja izaziva sumnju da se bjegunac ipak nije kanio predati. To može potvrditi i informacija s kojom raspolažemo, a ta je da je pokušao ishoditi vizu za Sjedinjene Američke Države. Međutim, useljenički odjel namirisao je o čemu bi se moglo raditi, pa je profesora njujorške Columbie glatko odbio. Ranije ujutro pretresana je njegova vila u Kozarčevoj ulici. Iako su policajci iz kuće otišli punih ruku, teško je vjerovati da bi bivši premijer bio toliko bahat ili jednostavno glup da bi za sobom ostavio bilo kakve dokaze koji ga mogu inkriminirati.

Trenutno se Sanader nalazi u prostorijama Regionalnog suda u Salzburgu, gdje će kao prvu stvar istražni sudac utvrditi ima li Ivo Sanader austrijsko državljanstvo. Ukoliko nije državljanin Austrije proces izručenja ne bi smio potrajati dugo, prema objektivnim procjenama do dva mjeseca. Međutim, ako si je tijekom osamdesetih godina Sanader uspio „srediti“ državljanstvo njegovo izručenje ne dolazi u obzir, jer je Austrija jedna u nizu država koja ne izručuje svoje državljane.

To najbolje zna Milivoj Ašner, kojeg Hrvatska bezuspješno pokušava dobiti u svoje naručje zbog sumnje u počinjenje ratnog zločina u doba Nezavisne Države Hrvatske. No, već godinama austrijske vlasti ga odbijaju izručiti. No, za „obične“ smrtnike kakav je Toni Valjak koji je uhićen u Villachu, nakon što je u Zagrebu kao djelatnik Sokol Marića opljačkao banku, izručenje ne traje dugo. Posebna je priča ukoliko se Sanader odluči na potez očajnika – traženje političkog azila, što bi u potpunosti zakompliciralo situaciju. Najzanimljivije u cijeloj ovoj priči ipak je činjenica da bi najtraženiji čovjek u Hrvatskoj na kojeg se danas gleda kao na okorjelog kriminalca, samo da je to htio, i dalje bio hrvatski premijer, a okruživali bi ga poltroni i ulizice.

Sve o Ivi Sanaderu: DOSJE SANADER