ZAPEČAĆENI BROJ: Gdje prestaje sjećanje, a počinje tišina

ZAPEČAĆENI BROJ: Gdje prestaje sjećanje, a počinje tišina

ritn by: Srđan Puhalo
21. 06. 2025.

Svi znate onu priču „Car je go“ u kojoj naivno dijete jasno i glasno kaže da ne može da vjeruje kralju, njegovom krojaču i svjetini koja se divi nečemu što ne postoji. On vjeruje svojim očima, a prije svega svom razumu. Na kraju ipak svi shvate da odijelo ne postoji, ali izgleda da se takvi hepiendi dešavaju samo u bajkama. 

Slična je situacija i sa brojem ubijene djece Sarajeva. 

Svakog 5. maja obilježava se Dan ubijene djece Sarajeva, gdje se skoro uvijek od političara, ali i medija može čuti da je za vrijeme opsade tog grada ubijeno 1.601 dijete. Tako je bilo i ove godine. 

Apsurdno je to što se taj broj izgovara pred spomenikom na kojem se nalaze imena 521 djeteta. Kada je Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995 postavljeno 2012. godine obećano je da će kada se „popis kompletira“ biti „upisano više od 1.300 imena djece“.

Prošlo je od tada 13 godina imena ubijene sarajevske djece nisu dopunjena.

Zašto? E, to ja ne znam, to morate da pitate nadležne institucije u Kantonu Sarajevo, mada oni o tome mudro ćute sve ove godine. Utvrđivanje tačnog broja ubijene djece nikako neće umanjiti zločin niti promijeniti sliku o tome kroz šta su Sarajlije prošle tokom opsade.

Prosto je nevjerovatno da nikome ne smeta ova nelogičnost. Političari znaju za ovu nelogičnost, ali im ne pada na pamet da bilo šta preduzmu, a razloga je više. Prije svega oni znaju da se istina ne isplati i ni po koju cijenu ne žele da budu onaj pijetao koji će prvi kukuriknuti jer bi mogli završiti u loncu. Njihovi politički protivnici bi jedva dočekali da ih provuku kroz blato, iako i oni znaju da je taj broj upitan. Nema među političarima u Bosni i Hercegovini nevinih, da je njima stalo do činjenica, istine i pomirenja, odavno bi taj posao završila država i njene institucije, a ne bi ga prepustili nevladinim organizacijama

Postoji jedan tekst iz juna 2022. godine koji je potpisala novinarka BIRN-a Aida Trepanić Hebib, a u kojem je u uvodu napisana suština ovog problema - „različite interpretacije nedavne prošlosti i ratnih zločina, te neusklađeni podaci o broju žrtava poput ubijene djece Sarajeva tokom rata rezultat su nepostojanja institucionalnog suočavanja sa prošlošću, zvaničnih izvještaja i baza podataka i komisije za istinu i pomirenje, što dodatno usporava proces tranzicijske pravde i izaziva negativne reakcije građana Bosne i Hercegovine“. 

Ovo znaju mnogi novinari, pogotovo bošnjački, ali to ih ne sprečava da i dalje bez ikakvih ograda ili dilema u svojim tekstovima navode da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete. Kada razgovaram sa sarajevskim profesorima sa Filozofskog fakulteta ili Fakulteta političkih nauka o broju djece ubijene u Sarajevu, osim saosjećanja i tapšanja po ramenu, kazaće vam da i oni znaju da taj broj nije ničim potvrđen, ali sve na tome i ostane. Ćute kao „zaliveni“, plašeći se valjda bijesa svojih sugrađana, a istinu ko jebe, kao i akademsku čestitost. 

Postoji u Sarajevu i javna institucija koja se zove Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, „naučna ustanova koja se bavi istraživanjem zločina protiv mira, zločina genocida i drugih teških povreda međunarodnog humanitarnog prava sa historijskog, pravnog, sociološkog, kriminološkog, ekonomskog, demografskog, psihološkog, politikološkog, kulturološkog, medicinskog, ekološkog i drugih aspekata od značaja za cjelovito naučno istraživanje zločina“. U ovom trenutku oni imaju najrelevantnije podatke o broju ubijene djece u Sarajevu, ali ne žele da ih objave. Kažu da su oni naučna institucija koja svoje rezultate istraživanja objavljuje putem naučnih radova i moramo se strpiti dok se to ne desi. Kada će se desiti? To niko ne zna.

Postoji u psihijatriji jedan poremećaj koji se zove konverzivni poremećaj i jedan od njegovih senzornih simptoma može biti sljepoća, iako su ne postoji ni jedan fiziološki ili organski razlog za tu sljepoću. Naravno, ovaj poremećaj se uvijek veže za konkretnu osobu, a kako nazvati sljepoću cijelog jednog društva, to nemam pojma.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.