Vjerski fanatizam

miro@lupiga.com

14. 03. 2002.

Fanatizam koji je izazvan nekakvim čudnim nagonom u čovjeku da vjeruje da su njegova loša djela blagoslovljena od Boga u kojeg vjeruje. Ne ulazeći u to ko u kakvog Boga vjeruje, vjerski fanatik je uvijek uvjeren da je “suprotni” Bog neprijateljski. Posebno je karakterističan u mjestima u svijetu gdje veći, jači i moćniji nisu sposobni postići određeni balans s manjima. Primjer su križarski ratovi, Englezi s Ircima, Izraelci s Palestincima ili Srbi s Kosovarima. Često se dešava da se uloge teroriste i vlasti pomješaju, pa se nekad vlast ponaša kao terorist a terorist kao vlast u određenom području. Kako slabija strana nema određeni politički prostor u kojem bi se samoodredio jer ga jači tiskaju i guraju, poziva se na nered, nasilje ili terorizam. Svaki iole inteligentniji vođa terorističke skupine upotrebljava i religiozni efekt kojim uvjerava teroristu da je Bog na “njihovoj” strani. Za nagradu terorist dobija Raj i život vječni.
Ako pozornije pročitate samo dijelove iz pojedinih monoteističkih religija uvjerite će se da sve one mahom pozivaju na ljubav, opraštanje, milosrđe i nadu. Tek u malim fragmentima naći ćete i nasilje, ali prije kao dio života tadašnjih ljudi nego kao poziv u rat.
Stoga zaključujemo da je vjerski fanatizam samo vrlo loše interpretirana prenesena vjerska poruka, vrlo često namjerno loše interpretirana kako bi se postigao željeni cilj, a to je strah.