Autor: Boris B.Hrovat

Askalon

Askalon

bozzo

26. 03. 2004.

ocjena:
godina izdanja: 2003.
izdavač: Meandar
"Askalon" je bajka. A svaka je bajka - rijetka oaza u kojoj još uvijek Dobro na kraju ipak pobjeđuje. A to, kao što znamo, u stvarnom životu već odaaaavno više nije tako. Upravo je stoga, a na dobrobit vlastitog duhovnog zdravlja, preporučljivo s vremena na vrijeme u pokoju bajku zaviriti. A u "Askalon", osim tog, i iz još nekih, dodatnih razloga, ali mu priđite čista srca, otvoreno i nevino, te mu dozvolite da probudi ono vječno dijete u vama i uvede vas u zemlju s one strane duge...
Askalon


Askalon je bajka. A svaka je bajka - rijetka oaza u kojoj još uvijek Dobro na kraju ipak pobjeđuje. A to, kao što znamo, u stvarnom životu već odaaaavno više nije tako. Upravo je stoga, a na dobrobit vlastitog duhovnog zdravlja, preporučljivo s vremena na vrijeme u pokoju bajku zaviriti. A u Askalon, osim tog, i iz još nekih, dodatnih razloga.

Askalon, kao i svaku pravu bajku, odlikuje vrlo napeta priča i tečno fabuliranje, a Boris B. Hrovat  svoju je bajku još napučio i lepezom likova poznatih nam iz književne tradicije (Rosencrantz i Guildenstern, Klaudije, Kasandra, Berenika, Celesta, Fortinbras ...), kojima je, da stvar bude ljepša, još i uloge ispreturao i izmjestio ih iz njihovih prijašnjih konteksta. Tako se onaj koga autorovo naracijsko umijeće ne zadovoljava, može prihvatiti propitkivanja svoje memorije i načitanosti, i likovati u (eventualnom) prepoznavanju likova.

I u Askalonu , kao i u svakoj bajci, očekivanu crno-bijelu karakterizaciju pronalazimo, ali zato ovdje, kako radnja odmiče, jedno lice svoj crni, bijelim dresom zamjenjuje. 

I ovdje se glavnom junaku u pustolovini jedan vrlo osebujni pomagač pridružuje, a koji toj svojoj funkciji, još i dodatnu, humornu, priključuje. 

Isto je tako i u ovoj bajci imaginarni svijet zrcalnim odrazom našeg stvarnog i suvremenog, pa tako, osim što klasičnom pričom o vlasti i moći Hrovat u iskustveni svijet djeteta unosi i neke zaboravljene i prilično zapostavljene tradicionalne vrijednosti, on brojnim aluzijama na našu nedavnu političku stvarnost svoju bajku čini dodatno zanimljivom i odraslijoj publici.

Boris B.Hrovat svoju je bajku učinio posebno atraktivnom upotrijebivši šarmantni, arhaični a-la-Krezumica jezični iskaz, te je vrlo uspješno reanimirao jedan stari literarni oblik.

Jasno, kada bismo cjepidlačili, određene zamjerke lako bismo locirali u npr. fabularnoj predvidljivosti, pretjeranom robovanju zakonitostima žanra, zapostavljanju nekih atraktivnih likova (Teofrast) ... ali Askalonu ipak priđimo čista srca, otvoreno i nevino, te mu dozvolimo da probudi ono vječno dijete u nama, pa čitajući, bar na nekoliko sati ušutkajmo cinika u sebi ... i tako, bar na kratko, postanimo dijelom svijeta s one strane duge.