
Miss Eye
28. 06. 2004.
I sve je super, sve je za pet ...
Jebi ga! Izgubili smo od prokletih Engleza. Onih 1:0 prekratko je trajalo. Kad su engleski šupci zabili i četvrti gol, Igor se ustao i otišao svojoj kući. Uvijek to napravi kad gubimo. Problijedi, zašuti, ustane se i uz tihi pozdrav samo ode. Nitko ga ništa ne pita. Pa ni ja. Iako me zanima zašto uvijek napravi isto, i šta zapravo radi kada ostane sam. Možda plače? Možda od očaja izdrka? Ili sam, u mraku nekog školskog igrališta zabija golove i zamišlja kako bi on odigrao da je hrvatski…





















