
maja
20. 10. 2004.
Dućan snova
Budim se u 8:15. Ne svojom voljom, jer i dalje najviše cenim spavanje koje nije prekinuto alarmom mobilnog telefona. Koleginica me zamolila da preuzmem i ovaj dan vikenda na poslu. Setivši se svih njenih uskakanja kada je meni bio potreban slobodan dan, nemam srca da joj kažem neću. Subota me dočekuje u društvu mokrih ulica, sivih zgrada soc-realizma i bezizražajnih ljudi koji vuku kese i korpe s pijace. Pokušavam da ignorišem vozače koji nervozno lete Bulevarom. Jedina stvar koju moja…





















