Liječnici u štrajku hebat će nam majku

Ivan Kegelj

11. travnja 2005.

Liječnici u štrajku hebat će nam majku

Evo ga, dobri moji lupeži, još jedan hrvatski specijalitet, kao stvoren za žučnu polemiku. Radi se o štrajku liječnika, koji se upravo dok ovo čitate odvija u hrvatskim bolnicama. Doktori traže veću plaću, što je sasvim normalna i obična stvar na brdovitom Balkanu, gdje se ljudi iskorištavaju kao zadnja stoka. Ali uvijek postoji onaj "ali" o kojem vrijedi razmisliti

Za početak, da ne bi bilo nismo znali, reći ću da podržavam svaki proleterski ustanak, a liječnici na brdovitom, tranzicijskom Balkanu nisu ništa drugo nego proleteri. Drago mi je i kad ljudi imaju svijest o svojoj vrijednosti, a još draže kad ne daju da ih se koristi kao tegleću marvu. Ali u slučaju aktualnog liječničkog štrajka postavio bih nekoliko pitanja koja ne idu u prilog ljudima zaposlenim u najkorumpiranijem državnom sustavu - zdravstvenom.

Već ta činjenica - visoka korumpiranost zdravstvenog sustava - s kojom je upoznat svako tko ima nesreću često posjećivati bolnice, liječnicima ne služi na čast te svakom kretenu, kao što sam ja, daje za pravo da im poruči - ma 'ko vas jebe. Jer nisko je i pizdunski uzimati pinku od nekog tko se bori za zdravlje. Primjedbu da liječnici uzimaju mito jer su im primanja niska - osnovica 6,5 tisućica + dežurstva i prekovremeni rad - ne treba uvažiti, jer ti koji uzimaju uzimat će i kad osnovica bude za 20 posto veća, što je jedan od štrajkaških zahtjeva.

A oni liječnici koji znaju da su im kolege korumpirane i dalje će šutjeti jer rezoniraju - nisam cinkaroš, niti je to moj posao. To ih isto stavlja u kategoriju pizduna, jer tako mito i korupcija (p)ostaju posao moje babe, koja je do sad zbog povišenog šećera u krvi rastrančirala i bolnicu otpremila najmanje deset nesretnih prasaca. Moja mila baba takav vid podmićivanja doživljava kao nužnost i prirodnu datost. Jer kud ćeš prirodnije nego doktoru gurnuti kesu i 100 eura da bi obavio svoj posao najbolje što zna. Što se morala hrvatskih nam liječnika tiče, malo mi se učini da je šuplja kategorija i kad se zauzimaju za veće plaće samo za sebe, dok ih za medicinske sestre i druge zdravstvene radnike boli hurac. 

A što se etike tiče, evo na početku par Hipokritovih redaka

"U trenutku kad stupam među članove liječničke profesije svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoj poziv obavljat ću savjesno i dostojanstveno. Najveća briga će mi biti zdravlje mog bolesnika. Poštivat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U obavljanju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri, vjera, nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost. Apsolutno ću poštivati ljudski život od samog početka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja u onom što je suprotno zakonima humanosti. Ovo obećavam svečano, slobodnom voljom pozivajući se na svoju čast."

Dakle, to bi bio tekst Hipokritove zakletve, koja, sudeći prema sadržaju, liječniku ne bi smjela dopustiti da s vrata ordinacije vrati pacijenta, jer nije zadovoljan svojom plaćom. Isti tekst ne ostavlja prostora ni plavim kuvertama i rastrančiranom prascu, ali tako je kako je. Ali da ne bi bilo kako po liječnicima lupam kao Maksim po diviziji, moram napomenuti da mi je jasna njihova frustracija činjenicom da moraju raditi za primanja koja su tek duplo veća od prosječnih hrvatskih. Još kad se na seminarima i specijalizacijama susretnu sa zapadnim kolegama koji voze Jaguare i ine automobilske beštije, frustracija im se potencira na petu te je prirodno da su nezadovoljni do jaja.

- Ja sam se školovala 20 godina, rekla je jutros jedna liječnica obrazlažući svoje nezadovoljstvo, a imam primanja manja nego saborski zastupnik.

Jasan mi je također i taj argument, ali liječnica je ovdje nešto ispustila iz vida. Tko te je školovao, luče moje, zapitao sam se kad su mi na pamet pale cijene školovanja u zemljama gdje liječnici voze automobilske beštije. Vođe liječničkog štrajka školovao je samoupravni socijalizam; država - dakle radnici, a oni bi u aktualnom prešaltavanju na kapitalizam rado zaboravili na tu sitnicu, pa će te iste radnike, koji su danas penzići, u ovih nekoliko dana odjebati s repertoara.

U zaključku, slažem se s borbom vrlih nam zdravstvenih djelatnika, jer i samom mi je degutantno da šuplja glava u saborskoj klupi ima veću plaću od doktorske tintare, ali liječnički štrajk doživljavam kao iživljavanje pizduna nad tuđim narušenim zdravljem. Mogli su u toj borbi za šaku kuna upotrijebiti inteligentnije metode, jer ipak su oni školovana čeljad. Ovako se pitam što je sljedeće? Prijetit će smrću svojih pacijenata? 

P. S. Na državu u kojoj liječnici štrajkaju zbog malih plaća ne vrijedi trošiti riječi.