Lupiga propitala Frenkieja

Ivor Car

18. veljače 2010.

Lupiga propitala Frenkieja

Otkako je krenuo u reperske vode Lupiga je uz njega. Danas je kao neka poznata faca, ali je još uvijek sretan kad se pojavi na Lupigi. Zbog toga smo ga i ugostili te ga malo propitali o brojnim temama. Uz neizostavno, da prostite, pičkaranje, uspjeli smo protresti par tema, kao što su razmišljanja o napuštanju BiH, sevdah, početak karijere, rodna gruda, novi album i priče o vrbovanju poznatih gostiju, a najviše se, ne biste vjerovali, raspričao o reisu i Stipi Mesiću. Uglavnom nije bio toliko dosadan pa slobodno možete kliknuti na

Naša, da prostite, pičkaranja, uglavnom smo na kraju maknuli iz ovog razgovora, kojem je zapravo povod Frenkijev nedavno objavljeni album, „Protuotrov“. Kako bi vam čitanje ovoga intervjua bilo što ugodnije, u novicu ćemo umetnuti i par pjesama sa tog novog albuma, tako da možete čitati i slušati … Inače, alergičan na bilo kakav spomen svoje rodne Bijeljine, odakle ga je otjerao rat, prijetvorno želi biti Tuzlak, tako da ovaj intervju nismo mogli ne započeti upravo sa Bijelinom.

LUPIGA: Je li ti drago što te mediji uporno nazivaju tuzlanskim reperom, iako si iz Bijeljine? Ili te to živcira?

FRENKIE: Ne živcira! Nimalo! Ja jesam rođen u Bijeljini i živio sam tamo do svoje desete godine, ali danas s tim gradom nemam baš neke veze. U Tuzli živim više od 12 godina i smatram se Tuzlakom. Moji korijeni jesu u Bijeljini i od toga ne bježim, ali osim toga Bijeljina i ja nemamo ništa. Sva moja familija je u Tuzli i u Bijeljinu idem vrlo rijetko.

LUPIGA: Dobro, dobro. Što se toliko pravdaš, pa nisi jedini koji je izdao svoj grad, iako dobro kažeš da su korijeni tamo, to si svakako u pravu, a i pokazao si jasno naslovom jednog svog albuma.

FRENKIE: Dobro ba Bugojno, kaj ima?:) Činjenica je da i dalje volim kupus!

LUPIGA: Dođe li ti ikad da se preseliš iz Bosne i Hercegovine, tragom svoga glavatog idola Ede Maajke?

FRENKIE: Pa mislim da ta misao svakom normalnom Bosancu, a valjda i Hercegovcu, dođe barem jednom sedmično. Meni možda čak i više puta nego jednom sedmično, barem u zadnje vrijeme. Prije nisam razmišljao o selidbi, nekako se čovjek uvijek nada da će biti bolje. Kontaš? Ma kreniće i nas, ali onda kad vidiš da neće krenuti i da ništa ne kreće, nego se priča konstantno vrti u krug, kažeš sebi, ma odoh odavde jebo im Dayton mater svima. Ovdje me situacija na trenutke podsjeća kao pred rat. Bojim se da se jednog dana ne probudim i kažem sebi, koji kurac ti radiš?!? Mogao si živjeti negdje normalan život, a ti se odlučio za Bosnu. Teško je to. Dok negdje ljudi žive mi ovdje preživljavamo i to traje već predugo.

LUPIGA: Sumorna ti je priča, podsjećaš me na jednog koji mi je neki dan rekao da koji je ovo kurac, jer da je on napravljen da živi k'o beg, a živi k'o sirotinja. Nego, kad smo već kod Ede, jesi li napokon odahnuo? Kritika kaže da više nisi „mali od Ede“, odnosno „onaj lik koji repa s Edom“?

FRENKIE: To ti sad pokušavaš da budeš Aleksandar Stanković? Što bi mi to smetalo? Naprotiv, meni je to dosta pomoglo. Samo iskustvo koje sam stekao nastupajući uživo s njim je priceless. On je car. Kad i gdje bih to inače stekao?

LUPIGA: Vidim da si zapravo ljubomoran i da čovjeka ne zoveš imenom nego zamjenicom, pa da mi pređemo na tvoj novi album, „Protuotrov“, zbog kojeg smo te i ugostili na Lupigi. Navodno je bilo nekog kašnjenja u datumu izlaska Protuotrova? O čemu se radi?

FRENKIE: Tačno. Album kasni u Bosni i Hercegovini. Od ranije je već poznato je da naša država ne funkcioniše baš kako treba i da kasni sa svim, pa tako i s mojim albumom. Iskreno da ti kažem, ja ne znam u čemu je problem. Distribuciju za BiH je trebala raditi izdavačka kuća Hayat, no ni dan danas mog albuma ovdje nema. Taj neprofesionalizam me stvarno nervira, ali šta da radim. Ne mogu ništa. Svoj sam posao odradio i sve je sad na drugim ljudima. Što je najgore u cijeloj toj priči, ja sam ubjeđen da bi se ovaj album super prodavao kod nas i da bi Hayat mogao zaraditi nešto na tome, ali oni izgleda imaju neke druge planove. U Hrvatskoj, za razliku, sve ide po planu i reakcije na „Protuotrov“ su odlične.

LUPIGA: Zašto baš „Protuotrov“?

FRENKIE: Radi se o duhovnom protuotrovu koji će vam olakšati kroz svakodnevnicu. Angažirana muzika jeste tu da priča o problemima u društvu, ali i da olakša slušaocu da kroz to prođe. Meni je uvijek drago kada recimo čujem TBF ili Hladno pivo i vidim da ima još normalnih ljudi, koji razmišljaju slično kao ja. Kontaš?

LUPIGA: Zašto je tako kratak?

FRENKIE: Šta kratak? Kratko ti ime albuma? Ti si puk'o …

LUPIGA: Zašto je album tako kratak, ovco? Traje samo 45 minuta!

FRENKIE: Jest, buraz. Al je to 45 minuta perfekcije. Traje taman toliko dugo da čim ga preslušaš ideš odmah da ga pustiš ponovo.

LUPIGA: Right. Samouvjerenosti ti, vidim, nimalo ne nedostaje ... Možeš li usporediti svoj prvi studijski album, „Odličan CD“, s ovim novim uratkom?

FRENKIE: Baš sam neki dan slušao taj svoj prvi album i moram ti reći da postoji velika razlika. Jednostavno sam napredovao u svakom pogledu. Danas repam puno bolje, i tekstovi su mi daleko zreliji. Razlike su brojne …

LUPIGA: Kad bi morao nabrojati pet mana „Protuotrova“ i pet mana s „Odličnog CD-a“, šta bi rekao?

FRENKIE: „Protuotrov“, bez pretjeranog hvalisanja, nema mana. Stvarno sam zadovoljan sa svakom pjesmom, sa svakim beatom, sa svakim gostom na tom albumu. Sve je na svom mjestu. S „Odličnim CD-om“ sam možda u to vrijeme, sada kad okrenem ploču, malo požurio, ali to je i dalje zapis jednog vremena i on mi je odredio današnju karijeru.

LUPIGA: I dalje misliš da je "Odličan CD" stvarno odličan CD?

FRENKIE: Na tom albumu ima jako dobrih pjesama, koje i danas rado poslušam, ali i izvodim, to moraš priznati. Publika se i dalje razvaljuje na neke od njih. „Hajmo ih rušit“ i „Reise“, recimo, i danas dobro podignu raju na svakom koncertu. Ali da me danas pitaš, ipak bih promijenio par stvari. To je valjda i normalno, s ove pozicije lahko je biti general nakon bitke.

LUPIGA: Kad si počeo govoriti lahko?

FRENKIE: Od kad sam post'o veliki musliman. Zezam se, nemoj da ljudi sad pomisle da sam pustio bradu, neću vize tako nikad dobiti. Ali moraš priznati da mu to H da neku dušu jel'de?:)

LUPIGA: Ne moram priznati. Nego u cijelu priču s albumom ubacio si i svoje njemačke prijatelje, a na svu sreću barem to nisu oni tvoji zalizani fejkeri s kojima si odrastao u dosadnoj Frankoniji.

FRENKIE: Hahaha  ... nisam njih. Kao što znaš njemački hip hop je dosta utjecao na mene i još uvijek pratim šta se događa na toj sceni. Palone, koji mi je gost na albumu, stari je veteran i njega slušam otkako sam uopšte čuo za rap. Stvarno mi je drago sto je on pristao na suradnju i velika mi je čast imati ga na albumu! Natürlich!

LUPIGA: Znači ove svoje fejkere ćeš ostaviti za sljedeći album?

FRENKIE: Nemoj bolan osuđivati knjigu po koricama! Ovo sam pametno rekao jel'de?:)

LUPIGA: Ako ti tako kažeš … Edo koji se na albumu sakrio pod vrlo prepoznatljivim imenom Big Head Beats napravio ti je dobar dio produkcije. Kako je došlo do dogovora da upravo on producira album?

FRENKIE: Od prvog dana kada je počeo čačkati i praviti beatove bilo je jasno da ćemo nešto zajedno raditi. Svidjelo mi se to što radi. Imamo slične ukuse i logično je da ćemo surađivati. Napravio je više od pola produkcije, tačnije, sedam pjesama. To sve zvuči poprilično old skool, uglavnom kao rap iz devedesetih. Ni meni ni njemu se baš ne sviđa ova današnja produkcija tako da nismo pratili te trendove. A to što si ti ljubomoran da čovjeku dobro ide, to je tvoj problem.

LUPIGA: A, je li? Nisam znao da mu dobro ide. Šta je to još napravio?

FRENKIE: Pa mi smo imali vise koncerata nego tvoj sajt klikova i to godišnje!

LUPIGA: Aha … A je li ti pomogao i kakvim drugim savjetima?

FRENKIE: Je, Edo mi je bio od pomoći i oko nekih drugih stvari pored produkcije. Nije to bila samo klasična saradnja, na relaciji MC – producent, nego je on davao svoje ideje i kod dorade nekih tekstova. Neke smo pjesme zajedno gradili iz temelja. I ne samo nas dvojica, jer tu je bio i debeli Emir aka Soul. Njih dvojica su uz mene bili sve ovo vrijeme i njihove savjete rado poslušam. Dvije glave su pametnije od jedne, a možeš tek misliti kako je kad imaš tri glave?

LUPIGA: Znači još jedan Tuzlak iz Bijeljine se udebljao?

FRENKIE: Emir se nije udeblj'o, on je elegantno prepunjen. A ja sam smrš'o, by the way.

LUPIGA: Kako si na album uspio dovući Masta Acea, njujorškog velikana kojeg na sva usta hvali i Eminem, ističući ga kao svoj uzor?

FRENKIE: Ta je priča o Masta Aceu vrlo interesantna. Zagrebački DJ Phat Philly mi je pomogao da dođem do njega. Jednostavno sam mu poslao Edin beat i odmah mu se svidio. Ja sam kont'o da ce sve to ići puno teze, da će on htjeti da čuje još pokoji beat, ali to se nije desilo. Ispostavilo se da je riječ o vrlo jednostavnoj osobi. Ma Masta je kralj. Legenda.

LUPIGA: Uz album dolazi i DVD na kojem je navodno zanimljiv materijal. O čemu se radi?

FRENKIE: DVD je snimljen kao „making of“ albuma. Zabilježili smo rad u studiju, neke koncerte, putovanja, ali smo i pitali par ljudi iz javnog života, kulturnjake i novinare šta misle o našoj muzici. Jako interesantnih četrdeset minuta.

LUPIGA: Koliko god su prošli albumi u dobrom dijelu pjesama tematizirali BiH, čini se da sada tekstovi nadilaze BiH i prelaze njene granice?

FRENKIE: Činjenica je da smo mi Balkanci u sličnim problemima.Tako da kad napravim pjesmu o bosanskom vojnom veteranu u njoj se pronađe i srpski i hrvatski veteran. „Hajmo ih rušit“ je recimo bila prvo na Cenerovoj top listi Radija 101 pa je tek onda postala popularna u BiH.

LUPIGA: Je li "ih" još uvijek treba rušit?

FRENKIE: Naravno. Ti izgleda dugo nisi bio dugo u BiH, ali ovdje je svakim danom samo gore. Super su nove fasade i kojekakvi „Mercatori“, ali iznutra sve trune. Priliku da ih srušimo imat ćemo već ove godine na izborima. Ne smijemo je propustiti!

LUPIGA: Po prvi put si koketirao sa sevdahom, u, moram priznati, izvrsnoj suradnji s Damirom Imamovićem, zasigurno trenutno prvim imenom sevdaha u BiH. Kako to da si počeo pjevati o ljubavi? To baš nije reperski, a kamoli hard core. Jesi to post'o pičkica?

FRENKIE: Hahaha ... Samo ti zajebavaj … Jeste, postao sam pičkica … Moram priznati da mi je za tu ljubavnu pjesmu trebalo vise muda nego za „Hajmo ih rušit“ i „Ej Hodža“ zajedno. Cijelo vrijeme sam se bojao da će me Ivor-Car zajebavati! Ideju da napravim ljubavnu pjesmu u sebi držim već duže vrijeme, godinama, ali htio sam da to bude nešto posebno, a ne kao ovo čega je naša estrada, mašala, puna. Jednom sam se našao s Damirom i popričali smo oko toga. Njemu se ideja odmah svidjela. Samo da pojasnim, Damir je, inače, genije. Moraš znati da je sevdah definitivno najteži muzički žanr i kad savladaš njega onda možeš pjevati šta hoćeš. Pjesma se na kraju svima svidjela, ispostavilo se da je to odličan spoj, a to je najbitnije. Mislim, kako na bolji način nekome izraziti ljubav, nego sevdahom?

LUPIGA: Znači pjesmu si konkretno nekome posvetio?

FRENKIE: Pjesma je za moju djevojku!

LUPIGA: Smeta li joj kad se po koncertima preseravaš i sam sebe nazivaš „seks mašinom“?

FRENKIE: Hahaha …Sad ću odgovoriti diplomatski. Ovo pitanje zadire u moj privatni život i o tome ne želim da pričam u javnosti.

LUPIGA: Sad kad si na „ti“ sa sevdahom, moramo li se bojati da ćeš krenuti Bregovićevim stopama?

FRENKIE: Što se tiče Brege, to je nešto sasvim drugo. On krade od cigana, a ja surađujem s najboljim pjevačem sevdaha.

LUPIGA: Blitz pitanje. Ko je bolji? Brega ili Dino Merlin?

FRENKIE: Giboni!

LUPIGA: Pretpostavljam da napokon namjeravaš svirati kako je i red. S bendom?

FRENKIE: Mislim. Okupio sam neki bend, dobre muzičare, upravo smo u fazi probavanja, ali nismo još skontali nikakvo ime. Imaš neki prijedlog?

LUPIGA: „Seks mašine“?

FRENKIE: Loše buraz …Hvala Bogu pa ti ne pišeš nikakve tekstove …

LUPIGA: Može li se danas na ovim prostorima živjeti od hip hopa i kako to da si ušao u svijet privatluka?

FRENKIE: Od nastupa još i može nekako. A što se tiče privatluka, malo ide pa stane. Recesija, jebi ga. Ali biće bolje.

LUPIGA: Daj, malo objasni čitateljima o kakvom se privatluku radi. Izreklamiraj se, nećemo ti naplatiti.

FRENKIE: Držim jedan mali Skate-HipHop shop u Tuzli. Tu prodajem odjeću i pribor za skejtanje, kao i za grafitiranje. Kao što u pjesmi „Chuck Norris“ kažem – „Imamo niske cijene, fin izbor. Tržni centar Pasaž, lijevi prvi izlog. Ne moš fulat …“

LUPIGA: Je li se zaradilo šta para od Soundtracka za „The Incredible Hulk“. Ipak je stvar otišla u Hollywood?

FRENKIE: Hahaha. Jašta. Pa evo upravo sam na Havajima ...

LUPIGA: Čini se da se popularnost hip hopa, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, lagano gasi. Sve se rjeđe pojavljuju imena vrijedna spomena. Kako vidiš budućnost hip hopa u regiji?

FRENKIE: Kako se ne pojavljuje? Jesi čuo za Kandžiju? Kakav si ti novinar ccc ... On je, recimo, baš fino osvježenje za scenu. U BiH, recimo, ima Kontra. Obojica su mi gosti na albumu. Ali istina je da hip hop opada, ne samo kod nas nego i u svijetu. Došlo je do hiperprodukcije i svijet se zasitio toga. A sve jedno te isto.

LUPIGA: Pa čekaj malo, nije Kandžija od jučer? Osim toga nije valjda knjiga spala na dva slova?

FRENKIE: Pa, istina, nije. Momak je dugo u repu, ali tek je nedavno izbacio prvi album. Sve ima, da se izrazim evropski, cool, svoje ups and downs!

LUPIGA: Za razliku od većine autora s ovih prostora, koji kao da ne žive u današnjim prilikama, ti se i dalje obračunavaš s političarima, vjerskim autoritetima i kriminalom? Neki kažu da je to borba s vjetrenjačama. Šta bi takvima poručio?

FRENKIE: Reći ću im sljedeće: Ne obra se bostan, dok šljive ne popadaju i vjetrenjače se mogu okretati u suprotnom smjeru ako je vjetar dovoljno jak ... Zezam se ... Na žalost, može se i tako reći. Potpuno sam svjestan da moje pjesme nemaju neku ogromnu moć i da same po sebi ne mogu napraviti neki veliki pomak. Ali ima nešto što mogu. Mogu barem malo osvijestiti omladinu, natjerati mlade da promisle. Stvarno vjerujem da muzika može mijenjati i učiti ljude, ali oni moraju pristati na to.

LUPIGA: Valjda misliš na ovu omladinu koja se odvaljuje na turbo folk?

FRENKIE: I na tom primjeru vidimo da muzika utiče. Vidiš ove iskvarcane curice u minićima. Sve su to seke i karleuše. Neke klinke hoće da mijenjaju svijet i spase delfine, a druge žele da se udaju za bogatog dečka koji ima audija.

LUPIGA: Zbog par tekstova našao si se na udaru islamista, kako to podnosiš?

FRENKIE: Osim par tekstova u tim nekim islamskim novinama i po raznim forumima nije bilo ničega ozbiljnijeg. Ljudi ne kontaju poruku. Naš Reis, nadaleko poznati Mustafa Cerić, brani se direktnim napadima. Ni pet ni šest nego krene s pričom: „Ovo je islamofobija, ovo je napad na muslimane …“. Potpuno ista priča koju Milorad Dodik koristi kada mu kažu da je pokrao milione maraka. Identično. Njegove su riječi: „Ovo je napad na Republiku Srpsku. Napad na Srbe …“. Moja kritika nikada nije bila
usmjerena protiv muslimana ili islama. Ja sam musliman i vjernik sam i takvo što ne bih nikada učinio. Isključivo kritikujem reisa i hodže koji koriste svoje pozicije da bi reklamirali neke političke partije ili se umiješali u politiku, ne bi li dograbili svoj dio kolača. Reis nije svetac, niti ga je Bog odabrao da bude vječno na nekoj poziciji. On je kao selektor, ako ne valja, mijenjaj ga. Ja želim da ga se mijenja. Napravio je toliko grešaka i to je nedopustivo. Kada je djevojčicu u zabačenom selu Gluha Bukovica zlostavljao hodža, Cerić je prvo posjetio optuženog hodžu, pa je onda otišao do djevojčičine familije. Ni nakon sudske presude tog hodžu, koji je, dakle, proglašen krivim, nije odstranio iz Islamske zajednice niti se jasno ogradio od cijelog slučaja. Oko sebe je okupio sumnjive likove kao što je Edhem Bičakčić, lik koji je izgubio fotelju zbog lopovluka, kada ga je Visoki predstavnik u BiH smijenio s položaja. I takva jedna osoba je u Islamskoj zajednici. Ima tu još dosta stvari. Iskreno se nadam da će ovo biti fakat njegov zadnji mandat i da će nakon toga napustiti Islamsku zajednicu. Čak se mogu kladiti da će se, čim mu istekne mandat, isti dan priključiti ovoj Radončićevoj stranci.

LUPIGA: Može li u karton pive?

FRENKIE: Moze, al' Premingera!

LUPIGA: Samo nek' nije Tuzlanska ... Nekad si bio poprilično angažiran oko pokreta „Dosta“, za koji si čak izdao jedan album. Što se s njima događa?

FRENKIE: Iskreno, nemam pojma. Nisam se dugo ni vidio ni čuo s njima. Vidim da uredno šalju saopštenja i da
prave akcije, ali mislim da će se to još sve dodatno zakuhati sad pred izbore.

LUPIGA: Namjeravaš se opet angažirati ili ti je dosta „Dosta“?

FRENKIE: Namjeravam. Ali o tome drugi put. Sad je izborna godina, tako da ćemo raditi.

LUPIGA: Kad si zadnji put roknuo neki grafit?

FRENKIE: Davno, ni ne pamtim.

LUPIGA: Nema se para za lakove?

FRENKIE: Nije to. Ulijenio sam se ...

LUPIGA: Sigurno si pratio predsjedničke izbore u Hrvatskoj. Ko je bio tvoj izbor? Milan Bandić ili Ivo Josipović?

FRENKIE: Jesam, pratio sam. Kao Bosanac gledam, naravno, kako će se koji kandidat ponašati prema Bosni. Zbog tog je razloga moj kandidat bio Josipović. Prijatelja kao što je bio Stjepan Mesić sigurno nećemo više nikada imati, ali i Josipović mi se za sada čini ok. Kad je Bandić rekao „treći entitet“ kod mene je smjesta popušio. Moram reći da mi je žao što gospođa Vesna Pusić nije došla do drugog kruga. Ona je bila moj favorit!

LUPIGA: Čekaj, nije li baš Bandić svašta obećavao ljudima u BiH, dok ih je Josipović uglavnom ignorirao? I jesi ti svojim ušima čuo da je rekao treći entitet, jer Lupiga je s njim dolje bila dva dana i nijednom to nije rekao?

FRENKIE: Niko od njih nije to rekao direktno i otvoreno. Uvijek je „Ja bi podržao sve što se dogovore narodi u BiH“, ali Bandić je onako između redova predlagao tri federalne jedinice. I pored toga, Bandić mi je kalibar Keruma. Šta misliš kako bi bilo da Hrvatska ima Keruma kao predsjednika? A šta ćete vi s Bandićem u BiH? Niste mu valjda radili u izbornom stožeru?:)

LUPIGA: Poslom, a u stožeru nismo, budući smo mu mrski neprijatelji … Kad već spominješ da prijatelja kakav je Mesić, BiH više neće imati, kako komentiraš njegov posljednji istup u kojem je zazveckao oružjem po koridoru?

FRENKIE: To je malo previše. Mogu se složiti da je to ratnohuškačka izjava, ali isto tako je to i „Odvojićemo Republiku Srpsku od BiH“. Činjenica je da Stipu Bošnjaci vole zbog njegovih „šukova“ Srbima, ali mnoge njegove izjave možemo okarakterisati kao miješanje u unutrašnju politiku druge države. Kada bi Tadić takve stvari izgovorio u Sarajevu bi se odmah digli. I kad pogledamo, nijedan ozbiljan problem tokom desetogodišnjeg mandata Stipe između BiH i Hrvatske nije riješen. Stvari kao što su granica na moru, dvojno državljanstvo i dalje su nejasni.Ali eto, on je rado viđen u Sarajevu, jer se nekad u svojim izjavama zalagao za Bosnu više nego neki bošnjački političari.

LUPIGA: Mnogo si mi pametan. Ajde poruči još nešto za kraj Lupiginim posjetiteljima.

FRENKIE: Volite se i ubodite „Protuotrov“ …