Desant branitelja, potpomognutih navijačkim skupinama, na benkovački kulturni festival „Nosi se“ prilično je uzdrmao hrvatsku javnost koja živi u novoj društveno-političkoj stvarnosti u kojoj je HDZ i vrh vlasti, predvođen premijerom Andrejem Plenkovićem, taktički ukrcao na reakcionarni ultranacionalistički vlak. Jedina je sreća što su hrvatske željeznice u 35 godina HDZ-ove Hrvatske toliko ruinirane da se na željenu destinaciju ipak ne može brzo stići, a i u Hrvatskoj je ostalo dovoljno „waldbandita“ da sabotiraju takvu prugu.

Novi pravac su odlično prepoznali i ostali veterani, konkretno oni šibenski u svojem jurišu na šibenski FALIŠ, ohrabreni uspjehom „okupacije“ Benkovca, te perfektno i artikulirali tko je za njega glavni krivac. 

„Političko okruženje je sada takvo da možemo reagirati. Zahvalni smo premijeru Plenkoviću na jasnom stavu o pjesmi 'Čavoglave', predsjedniku Sabora Jandrokoviću što je odao počast stradalnicima Golog otoka i potpredsjedniku Vlade što je isto učinio nad jamom Jazovka. Uvijek ćemo biti korektiv, želimo očuvati istinu o temeljima hrvatske države”, jasno su na konferenciji za medije poručili šibenski zabranitelji o tome tko je najzaslužniji za gustu domoljubnu maglu koja se spustila na Hrvatsku.

Da je premijer rezervirao svoju kartu za reakcionarni vlak moglo se svjedočiti i u njegovim medijskim izjavama iz Slovenije, nakon što je pohodio Bledski strateški forum. Prvo je otklonio bilo kakvu svoju odgovornost za epidemiju desničarske radikalizacije, poričući uopće njeno postojanje, a onda se zapjenjeno obrušio na Juraja Arasa, organizatora neodržanog benkovačkog festivala. 

Vrijedi opširnije citirati taj napad premijera Plenkovića na građanina Arasa: „Država je tu za sve građane i svi imaju pravo na svoje projekte. Ja sam uvijek za umjetničke slobode. Ako postoje ljudi unutar tih krugova koji idu korak dalje s malo jačim provokacijama, u svojem umjetničkom izražavanju, moguće. Ja sam prvi put čuo za gospodina koji organizira festival u Benkovcu. Nitko do sada nije znao za festival u Benkovcu, a sada svi znamo”, rekao je Plenković. Pa nastavio: „Išao sam vidjeti o kome se radi. Kada sam vidio što taj organizator u samo godinu dana objavljuje na društvenim mrežama, moram reći – sorry. Ja sam apsolutno za slobodu govora, no sada kao političar kažem – Sorry, ne slažem se ni s tonom ni sa sadržajem ni s vulgarnošću ni s primitivnošću sadržaja koji on samostalno, ničim izazvan, objavljuje na mrežama u godinu i nešto dana. Ne kanim s njim polemizirati, potpuno mi je nebitan, kao i taj festival. Dapače, apeliram na sve da na takve aktivnosti, ako im nisu zanimljive, ne idu, ignoriraju.”

Benkovački lov na one koji smetaju (SCREENSHOT: Melita Vrsaljko)

Nije baš ugodno čuti kada se najmoćniji političar u državi, kojem su na raspolaganju i tajne službe i policija, informira o običnim građanima koji mu nisu po volji, ali je još nevjerojatnije čuti kako je to Plenković učinio. Prema njegovim riječima, ako ih shvatimo doslovno, on je pregledao godinu dana objava Juraja Arasa na društvenim mrežama, točnije na Facebooku. Čovjek bi očekivao da će se premijer o jednom kulturnom radniku informirati, recimo, kod ministrice kulture, ali ne; pored svih obaveza koje kao premijer ima, Plenković je proveo sat-dva skrolajući po Arasovim profilima na društvenim mrežama?!? Premijer nam se, ispada, bavi „cyber stalkingom“.

To je jedno moguće objašnjenje Plenkovićeva priznanja, koliko god suludo bilo, dok su ostala još gora. Imamo i opciju da je Plenković od, primjerice, SOA-e, MUP-a ili omiljenog ađutanta Marka Milića naručio brifing o Arasu, pa su onda oni špijunirali njegove društvene mreže i izvijestili ga o „pronađenom“. I treća opcija: premijer se o Arasu informirao čitajući "portal" udruge Željke Markić, odnosno Utikejt, anonimni ekstremistički profil na društvenoj mreži X. 

Naime, nakon benkovačke hajke na novinarku Melitu Vrsaljko i festival „Nosi se“, pripadnici onlajn bojne su krenuli u akciju i iskopali jedan prošlogodišnji Arasov post na Facebooku, jedini koji odgovara kriteriju „vulgarnosti“ koji je naveo Plenković, a prvotno je distribuiran na spomenutom X profilu Utikejt. Ubrzo je na „portalu“ Narod izašao „članak“ pod naslovom „Pogledajte (ne)kulturu Jurja Arasa, organizatora provokatorskog festivala ‘Nosi se’“. Nadnaslov: „Prostakluk i vulgarnost“.

Aras je, naime, na Facebooku 28. listopada 2024. godine objavio sljedeći status: „To da nas je*u može biti i samo naša stvar al da usred tog pakla rata, posred UN-a rasporenih šupaka pušimo ku*ac umjesto lule mira, je dno koje samo najjadnije pi*ke mogu gutati. Je*em vam mater govnjarsku posred grlića radmana i plenkovića. Stoko oportunistička beskičmenjačka.“ 

Povod za takvu reakciju je bila Plenkovićeva odluka da Hrvatska u UN-u glasa protiv hitnog primirja u Gazi, koje je podržalo 120 članica, a 45 je bilo suzdržano, dok je samo 14 bilo protiv. Nema sumnje da Arasova tadašnja reakcija ispunjava kriterij vulgarnosti, no istovremeno, svaki iole suvisao moralni poredak ljudske živote stavlja iznad pristojnog izražavanja.

Zahvaljujući tom statusu i dodatnim komentarima ispod njega, očito nastalim u ljutnji zbog odluke Hrvatske da u UN-u glasa protiv primirja u Gazi, Aras je po "portalu" udruge Željke Markić, a onda i po Plenkoviću postao „kulturnjak sklon vulgarnim ispadima“. 

Među šezdesetak statusa na Facebooku koje je Aras objavio u godinu dana takvih i sličnih više nema, no ekipa s „portala“ udruge Željke Markić mu je zamjerila i što je pozitivno pisao o papi Franji nakon njegove smrti, osuđujući napad Hrvatskog tjednika koji je Franju proglasio Antikristom, te što je izrazio podršku studentskim protestima u Srbiji. Diskreditirajuće jedino iz pozicije hrvatskog klerofašizma.

Naročito je ironično, ali i logično, što se Arasova jednokratna vulgarnost kao sredstvo njegove diskreditacije naslanja na službenu politiku NDH, koja je zakonski zabranila psovanje.

„Kao posljedica bivših nastojanja, da se hrvatski narod pobalkanči, zaostao je mjestimice u zemlji običaj kletve. Pod kletvom se ne razumijeva samo kletva imena Božjega, sveca ili uzvišenih stvari, kletva oca i majke, nego i u obliku kletve izrečena prostačina svake vrste. Tog se običaja prihvatila naročito gradska i seoska mladež, koja je bila napose izvrgnuta takvom neprijateljskom nastojanju”, navodi se u naredbi Ministarstva unutarnjih poslova NDH, koja je onda čitana i u katoličkim crkvama nakon mise. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac je ustašku vlast oduševljeno hvalio zbog toga.

U kontekstu genocida – Aras je na Facebooku psovao zbog genocida u Gazi i Plenkovićeve podrške Izraelu – vrijedi podsjetiti i na još jedan zastrašujući primjer Stepinčevog moralnog slijepila, njegovo pismo Anti Paveliću u kojem od njega traži da se u Jasenovac ljude deportira na pristojniji način. Ne, dakle, da se prestane s deportacijama, ne da se Jasenovac zatvori, već da im se dopusti da sa sobom ponesu osnovne potrepštine. 

Tako sada imamo i Plenkovića, koji osuđuje Arasa zbog vulgarnosti, dok pristojno šuti o genocidu u Gazi, baš u skladu s ideologijom „Stepinčeve crkve“. Imamo premijera koji protiv Arasa koristi narativ skuhan među desničarskim twitter-trolovima i na „portalu“ udruge Željke Markić. U konačnici, imamo premijera koji uporno svojim postupcima dokazuje rast ultranacionalističkih političkih trendova u Hrvatskoj.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: hdz.hr/screenshot/Melita Vrsaljko

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.