Nedavno su, uz mural francuskom branitelju Vukovara Jean-Michelu Nicolieru ubijenom na Ovčari, koji je početkom prosinca naslikan na rivi u Supetru na Braču, osvanuli grbovi HOS-a, Vukovara i Škabrnje uz poruku: „Topot hrvatski se čuje, dok se nebo plavi. Proklet bio tko ih zaboravi“. Tri dana kasnije, u četvrtak, 18. prosinca, po nalogu gradonačelnice Supetra, članice Predsjedništva SDP-a i saborske zastupnice Ivane Marković, komunalni redari uklonili su grbove HOS-a, Vukovara i Škabrnje, kao i spomenutu prijeteću poruku. Ta akcija supetarskih vlasti prometnula se u lokalnu, ali zloslutnu političku krizu, u kojoj se u maloj otočkoj općini, dosad nezahvaćenoj ekstremno desnim valom što se od srpnja valja Hrvatskom, testirala otpornost vlasti lijevog centra pred antiinstitucionalnim nasrtajem ekstremne desnice.

No, kako stvari sada stoje, desetak dana nakon pokušaja protupropisnog nametanja nelegalnih murala, među kojima je ispisan i ustaški pozdrav, supetarska vlast na čelu s Ivanom Marković odnijela je apsolutnu pobjedu: nelegalni su murali uklonjeni, radikalno desna manjina ušutkana, i Supetar se, čini se, vratio svojoj idiličnoj zimskoj bonaci, tako tipičnoj za hrvatske otoke, poslovično nesklone političkim incidentima i radikalizmu bilo kakve vrste. Tim povodom, u razdoblju između Božića i Nove godine, Lupiga je razgovarala s Ivanom Marković, koja se „na lokalu“ pokazala kao vrlo odlučna gradonačelnica, a na razini Hrvatske kao političarka koja primjerom pokazuje kakav bi SDP trebao postati da bi pokušao vratiti povjerenje birača.

Marković je rođena 1979. godine u Supetru. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Povjerenje supetarskih birača osvojila je četiri puta uzastopce: gradonačelnicom je postala 2013. godine, i upravo teče njen četvrti mandat. Pod njezinim je vodstvom Supetar postao jedan od rijetkih hrvatskih gradova u kojemu raste broj stanovnika. Na prošlim parlamentarnim izborima postala je saborskom zastupnicom SDP-a. Za dosadašnji politički rad, dosljednu borbu za zaštitu javnih dobara, pomorskog dobra i prava građana, dobitnica je alternativne aktivističke nagrade građanki i građana grada Zagreba Nada Dimić, priznanja koje se dodjeljuje za građansku hrabrost, ustrajnost i političku odgovornost u javnom prostoru.

Kako biste opisali trenutnu situaciju u Supetru? Ima li skupina radikalne desnice, i provociraju li?

- Politička situacija u Supetru je trenutno stabilna i mirna, rekla bih uobičajena za jednu malu sredinu u zimskom periodu. U Gradskom vijeću većinu čine SDP i HSU, dok su u oporbi vijećnici HDZ-a i jedna nezavisna lista. Ostale političke opcije s vremenom su prestale djelovati, a činjenica da SDP od 2013. godine kontinuirano pobjeđuje na svim izborima jasno govori o političkim preferencijama i vrijednostima građana Supetra. Što se tiče radikalne desnice, ona u Supetru nema snažno uporište. U jednom sazivu Gradskog vijeća, mislim 2017. godine, osvojili su dva mandata, ali i tada je to više bilo povezano s osobnim vezama i lokalnim poznanstvima kandidata nego s konkretnim političkim programom ili ideologijom. Radikalne politike, bilo desne ili bilo koje druge vrste ekstremizma, u Supetru i na Braču općenito ne nailaze na značajnu podršku. Supetar je grad u kojem ljudi cijene mir, normalan život i konkretna rješenja za svakodnevne probleme, a ne ideološke sukobe i provokacije. Upravo zato vjerujem da će i ova situacija ostati izoliran slučaj, a ne trajni obrazac ponašanja.

Što se događalo nakon što je mural obrisan, i što očekujete u sljedećim danima i tjednima?

- Trebalo mi je malo vremena da posložim dojmove i shvatim razmjere svega što se događalo. Ti su dani bili vrlo intenzivni i zahtijevali su razboritost, dosljednost procedure i stalne napore da se situacija smiri kako ne bismo izazvali dodatne nemire. Prije svega jer nismo znali tko stoji iza svega. Nažalost, dio mlađih ljudi doveden je u zabludu da mogu raditi ono što oni osobno smatraju ispravnim, neovisno o pravilima. Postoji vrlo uzak krug ljudi koje su očito ponijele poruke s glazbenih pozornica i javnih događanja, a koji danas misle da mogu putem ulice nametati svoju volju i rušiti ustavni poredak Republike Hrvatske. Pravila su, međutim, vrlo jasna i jednostavna: vlast se bira na izborima. To je temelj slobodne demokracije i ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ne bira se na koncertima, u kafićima, na ulici ili na nekom mulu, nego isključivo kroz zakonom propisanu proceduru, sukladno Zakonu o lokalnim izborima, svatko tko ispunjava uvjete može se kandidirati, prikupiti potpise, predati kandidacijsku listu, voditi kampanju i na kraju prihvatiti volju birača. Problem nastaje onda kada dio ljudi ne prihvati izborni rezultat ili, još gore, kada oni koji uopće nisu sudjelovali na izborima požele odlučivati o vlasti. Tada započinje pokušaj urušavanja institucija, a taj obrazac, nažalost, gledamo posljednjih mjeseci ne samo u Supetru, nego i u drugim sredinama, uključujući i Zagreb. Kada je ova situacija počela poprimati šire razmjere, suočila sam se s velikom količinom mržnje i prijetnji od onih koji smatraju da svi moramo misliti isto. Policija je tu odradila profesionalan posao i osjećala sam se sigurno usprkos svemu. Istovremeno, primila sam i iznimno velik broj poruka podrške. Posebno me dirnulo to što su neki građani, i anonimno, policiji prijavljivali govor mržnje i prijetnje koje su upućene meni putem komentara i društvenih mreža. To mi je pokazalo da u našem gradu i diljem države postoji snažna, razumna većina koja razumije koliko je važno štititi demokraciju, institucije i međusobno poštovanje i koja neće tolerirati crnilo što se valja ulicama. U sljedećim danima i tjednima očekujem da se situacija u potpunosti smiri i da se vratimo onome što je za Supetar najvažnije: radu, razvoju i projektima koji su u interesu svih građana i intenzivnoj pripremi za sezonu jer smo mi ipak turističko mjesto, a primijetili smo pojačano uništavanje materijalnih stvari na javnim površinama.

Podržava li većina Supetrana način kojim ste se suprotstavili nelegalnom muralu?

- Prije svega, iskreno mi je žao što su se podjele s nacionalne razine prelile na naš mali grad. Supetar je uvijek bio mjesto mira i suživota. Međutim, kao demokratski izabranoj gradonačelnici, ali i kao građanki Republike Hrvatske, potpuno mi je neprihvatljivo dopustiti da netko radi što želi: da se noću okuplja, hoda gradom s prekrivenim licima, s maskama i kapuljačama te stvara nemir u zajednici. To ne može biti prihvatljivo u uređenom društvu. Jednako tako mi je neprihvatljivo da se na ulazu u mjesto ili u staroj gradskoj jezgri pojavljuju pozdravi koji desetljećima izazivaju duboke podjele u društvu i imaju uporište u zločinačkom ustaškom režimu. To ne može i ne smije biti poruka koju šaljemo našim sugrađanima, ali ni gostima različitih nacionalnosti koji dolaze u Supetar. Supetar nije i nikada neće biti grad poruka mržnje, da nam na zidu stoji „proklet bio“ i slične parole. Građani Supetra su mi se u velikom broju javljali, zaustavljali me na ulici, pisali i zvali. Neovisno o političkim preferencijama, velika većina smatra da grafitima nije mjesto na bijelom bračkom kamenu, osobito u staroj, zaštićenoj gradskoj jezgri. Mnogi su se zgrozili nad idejom da pojedinci samovoljno odlučuju što će se crtati i gdje, bez ikakvih dozvola i procedura. Naravno, postoji i manji dio ljudi – a među njima su se posebno istaknuli pojedini članovi HDZ-a – koji takvo ponašanje smatraju normalnim i poželjnim te ga pokušavaju opravdati Domovinskim ratom. Smatram da je duboko sramotno najveće vrijednosti Republike Hrvatske koristiti kao alibi za kršenje zakona i samovolju. Pa su se pojavili i komentari zašto se, primjerice, ne pišu imena bračkih branitelja. Odgovor na sve što s dešavalo vrlo je jednostavan: svi spomenici, natpisi, instalacije i projekti na javnim površinama prolaze kroz komisije, procedure i odluke nadležnih tijela. Tako mora biti u uređenom gradu. Sve drugo nije domoljublje, nego bezakonje i pokušaji da ovi što nisu ni izašli na izbore nameću svoju volju. Jučer s grafitima, danas sa, što ja znam, preprekama na cesti, sutra nešto treće.

Tko je gradski vijećnik koji je u Gradskom vijeću glasao za odluku o zabrani ispisivanja grafita na javnim površinama, a sada je osobno sudjelovao u njezinu kršenju, ispisujući mural na zabranjenoj površini? Kojoj stranci pripada, i kako je objasnio svoj postupak?

- To morate pitati njega. Ali ako se referirate na osobu koja je u javnosti davala izjave da će „vratiti oznake HOS-a“ i koja se fotografirala s ustaškim obilježjima, ta osoba već dva mandata nije gradski vijećnik Grada Supetra. Nije sudjelovala na posljednjim lokalnim izborima iako je, uvidom u dokumentaciju, glasala o Odluci o komunalnom redu donesenoj 2018. godine, kada je bio gradski vijećnik. Riječ je o osobi koja danas formalno nema nikakvu političku ni institucionalnu odgovornost, ali je tijekom lokalnih izbora asistirala HDZ-u. Pokušao je djelovati preko raznih grupa koje nemaju veze s politikom gdje je naišao na odbijenicu i to dovoljno govori o političkom smjeru i pokušaju da se izgubljena politika, bez izborne podrške građana, pokušava nametnuti putem ulice. Ta osoba očito ne poznaje Odluku o komunalnom redu, iako je sudjelovala u njezinu donošenju i ne razumije procedure upravljanja javnim površinama. Upravo zato je važno razdvojiti činjenice od političkih manipulacija: odluku o zabrani ispisivanja grafita donijelo je demokratski izabrano Gradsko vijeće i ona vrijedi jednako za sve, bez obzira na političke ili ideološke stavove. Institucije postoje s razlogom, a Supetar se neće voditi galamom, prijetnjama ili samovoljom onih koji nisu dobili povjerenje građana na izborima. A još manje ćemo tolerirate ustaške parole i za to koristiti kao pokrivalo domoljublje i ljubav prema Hrvatskoj. Jeftini trik više ne pali. Ljudima je dosta toga i prestali su se bojati. Što se tiče grafita, jednako bih postupila da je pisalo bilo što drugo.

Baš vas to želim pitati. Tražeći uklanjanje murala, javno ste objasnili kako ne želite ulaziti u to što na njemu piše, nego da se bavite protupropisnim načinom na koji je naslikan. Ipak, javnost je vaš postupak shvatila kao suprotstavljanje radikalnoj proustaškoj desnici koja promovira ustaški pozdrav. Je li, dakle, ipak problem u tome?

- Mislim da sam već sve objasnila. U jednoj emisiji jasno sam rekla da pozdrav koji je uzrokovao toliko podjela, pod kojim su ljudi odvođeni u koncentracijske logore i ubijani te pod kojim su provođeni rasni zakoni, ne može biti pozdrav koji će nas ujediniti, niti ga se može smatrati domoljubnim. Ustavni sud se o tome javno očitovao, a u preambuli Ustava Republike Hrvatske jasno piše: „...u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.), u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)“. Ne znam što je gore: nametanje ustaške i fašističke ideologije kao nešto što je „hrvatsko“, što je sramota i vrijeđa svakoga tko je položio život za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, ili odobravanje takvih stavova od strane onih koji bi trebali štititi zakon i dignitet države, a to su prije svega premijer i Vlada. Premijer pokušava prebaciti krivnju na ljevicu, tvrdeći da ona „histerizira i izmišlja“, a najveća je odgovornost na njemu. Podsjećam vaše čitatelje: oni koji se najviše hvale titulom „ultimativnih Hrvata“ često čine suprotno interesu države – primaju mito, sudjeluju u pljački bolnica, donose zakone koji pogoduju malom broju građana ili zakone koji pokušavaju rasprodati zadnje resurse - prostor - grade nelegalno i ne plaćaju poreze. Isto tako, cijela jedna stranka koja je politiku gradila na ovim temama ima pravomoćnu presudu koju ne može ignorirati. Takvi ljudi nemaju pravo govoriti meni niti bilo kome što znači biti domoljub i što znači voljeti Hrvatsku. Domoljublje je poštivanje zakona, građanskih vrijednosti i zajedništva, a ne iskorištavanje povijesti i simbola za politički oportunizam koji stvara podjele u društvu ili opravdavanje vlastite samovolje. To je najgora vrsta politike i dugoročno samo stvara razdor u cilju svoga probitka, dok iza sebe ostavlja razjedinjen narod.

Javnost stječe dojam da ste jedina političarka SDP-a koja se u svojoj sredini učinkovito suprotstavlja desnom radikalizmu. Zašto je tako?

- Što se tiče mojih stavova i vrijednosti, oni su uvijek isti: ravnopravnost, jednaka prava za sve, poštivanje čovjeka po tome kakav je, a ne po nacionalnosti ili vjeri, sloboda, socijalna jednakost i antifašizam. Danas antifašizam gledam kroz ove univerzalne vrijednosti, a ne kao ideološki okvir prošlosti. U vremenu u kojem živimo, kada je svijet pred raspadom i polariziran, upravo su ove vrijednosti okosnica društva koja nas može voditi. Nažalost, u suvremenom životu često gubimo suosjećanje i dopuštamo da nas vodi mržnja. To sam osjetila i na vlastitoj koži nakon događanja u Supetru, i to samo zato što ne dijelimo iste stavove. Nikada se nisam bojala ili sramila svojih uvjerenja, niti sam se ikada skrivala kako bi mi drugi govorili kako da živim. Uvijek sam jasno pokazivala prezir prema onima koji misle da zbog novca mogu raditi što žele, kao i prema onima koji žele sankcionirati ili zabraniti drugačije mišljenje, seksualnu orijentaciju ili pravo na vlastito tijelo. Povijest nam je već pokazala dokle takav pristup vodi. Možda su moji ideali u politici za nekoga utopijski, ali ja ne poznajem drugi način. Stojim na braniku svojih uvjerenja i vjerujem da je najvažnije ne bojati se. Često su mi ovakvi stavovi donijeli puno problema, ali najgore je provesti život skrivajući se i bojati se. Kao što kaže pjesma: „Samo stoj na svjetlu, i doći će kraj tami…“

Ali u tom je smislu SDP grada Splita naročito tragičan primjer. Posljednji predsjednik, Davor Matijević, svojim očiglednim „pretrčavanjem“ prema HDZ-u kao da je zakucao posljednji čavao u lijes splitskog ogranka SDP-a, koji propada već godinama. Dojam je da je stranka u Splitu doslovno poharana, i kao da je izgubila svaki utjecaj. Kako obnoviti splitski SDP?

- Gradonačelnica sam postala u vrijeme kada je Ivo Baldasar preuzeo gradonačelničku funkciju u Splitu. Od tada se mnogo toga promijenilo, Split je promijenio mnogo gradonačelnika, ali se promijenilo i puno predsjednika SDP-a Splita. O funkcioniranju stranke u početku nisam znala gotovo ništa jer je moj politički put bio sasvim netipičan: bez dugogodišnjeg stranačkog staža postala sam gradonačelnica, a tek sam potom učila kako stranke funkcioniraju. Ono što mi je posebno drago i što smatram velikim bogatstvom su ljudi koje sam upoznala kroz sve ove godine. Upravo su ti ljudi danas ključni faktor za izgradnju splitske organizacije SDP-a i za ponovno stjecanje povjerenja građana u Splitu. Samo kroz iskrenost, jasno iznošenje stavova i dosljednu borbu za svoj grad ili mjesto, splitski SDP i ostale organizacije mogu se obnoviti. Sigurna sam, poznavajući neke od tih ljudi koji su se, nažalost, tijekom godina udaljili od SDP-a, da će, kada se udruže ljudi koji imaju znanje i iskustvo i kada pokažu snagu i odvažnost, pružiti jasnu alternativu u Splitu. Nemojmo se zavaravati da će to biti lako i da će se to desiti preko noći. Nama, koji smo se afirmirali i koji dobivamo povjerenje građana, ostaje zadatak pomoći u tome. SDP je danas jedina jasna alternativa interesnoj politici HDZ-a. Pred nama su izbori lokalne i županijske razine po novim pravilima i samo suradnjom možemo učiniti razliku. O funkcioniranju SDP-a u Splitu pod prethodnim predsjednikom jasno sam rekla u jednom intervjuu: „Nije bilo jasno čiji je kandidat zapravo pobijedio na izborima“. Tek formiranjem većine to je postalo svima kristalno jasno. Takva situacija se više ne smije ponoviti.

Andrej Plenković preuzeo je HDZ kao centristička alternativa radikalno desnom Tomislavu Karamarku. Kako biste objasnili da se HDZ pod njegovim vodstvom vratio politici Karamarka, i od proeuropske stranke desnog centra, dojam je mnogih, prometnuo u stranku ekstremne desnice, kakav nije bio ni HDZ Franje Tuđmana?

- Andrej Plenković, bez obzira na to što ja mislila o stranci čiji je predsjednik, mogao je ostati zapisan kao osoba koja će vrijednosti na kojima se temelji Europa unaprjeđivati u našoj zemlji. Onako počešljan, umjeren, proeuropski, ostavio je brojne birače ljevice kod kuće. Ali izabrao je drugačiji put, i upravo pod njegovom vlašću fašizam danas maršira našim ulicama. Najavljivao je promjenu HDZ-a; sjećamo se njegova obećanja da će „mijenjanjem HDZ-a mijenjati i zemlju“. Nakon deset godina, jedno je sigurno: HDZ se nikada, ama baš nikada neće promijeniti. To je stranka koja u svom genetskom kodu nosi kriminal i korupciju. To je stranka lišena bilo kakvih ideala, koja će se zagrnuti zastavom bilo koje boje: danas je to crna, samo da ostane na vlasti i da sustav podmazanih kotača ide naprijed. Druga njegova izjava koja se obistinila jest: „Ja mogu što hoću“. I to „mogu što hoću“ demonstrirao je urušavanjem svih mogućih institucija – od učiteljskih vijeća u školama do Ustavnog suda. Sve je podređeno prvome cilju: ostanku na vlasti. I zbog toga što nemamo institucije, što nemamo izgrađeno društvo, kao rezultat svega toga proteklu godinu dana na ulicama naše države i u Saboru gledamo kako izostanak bilo kojih vrijednosti, pa i onih koje jamči Ustav RH, postaje svakodnevica. Glazbena pozornica i ulice postaju mjesta na kojima bi se provodila vlast bez izbora, nogometna igrališta poligon za protuzakonite parole i događanja, a mnoštvo u crnom bi provodilo tzv. „čistu kulturu“. Međutim, mislim da će upravo to stvoriti reakciju većeg dijela pospanog građanstva koje ne tolerira sve ovo što gledamo.

Na djelu je globalni val desne radikalizacije predvođen Trumpovom Amerikom i Putinovom Rusijom. Kako mu se efikasno suprotstaviti? Ili, rečeno povijesnom analogijom: gdje su Churchill i Tito za 21. stoljeće?

- Uf, teško pitanje. Užasavam se dok čitam portale i vijesti iz svih krajeva svijeta. Pozivi na rat, naoružavanje i globalne prijetnje nešto su što u 21. stoljeću ne mogu razumjeti. Nevjerojatno je koliko pojedinačna ega i frustracije mogu naškoditi cijelom čovječanstvu i čini mi se da iz povijesti nismo ništa naučili. Povijest nas uči da krize i nesigurnost često rađaju autoritarne i radikalne pokrete. Churchill je u Drugom svjetskom ratu bio simbol odlučnosti i obrane slobode, a Tito je uspio objediniti raznolike narode i balansirati između velikih sila. Danas se suočavamo s drugačijim, ali sličnim izazovima: masovni tokovi informacija, društvene mreže i ekonomska nejednakost stvaraju prostor za populizam i radikalizaciju. Čini mi se da uz sva blagostanja, dostupnosti medija i informacija, znamo nikad manje, ne želimo čuti drugoga niti želimo učiti. Obrazuju nas TikTok aplikacije. A lekcija povijesti ostaje ista: trebamo vodstvo koje je hrabro, principijelno i strateško, koje prepoznaje opasnosti prije nego što eskaliraju u globalne prijetnje. Bez takvog vodstva, pojedinačne frustracije i egoistični interesi mogu izazvati katastrofalne posljedice za cijelo čovječanstvo baš kao što smo već vidjeli u povijesti. Nisam sigurna da to danas imamo.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Ivana Marković

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.