Revizija hrvatskih muka i estonskog truda

Ivor Car

8. rujna 2002.

Revizija hrvatskih muka i estonskog truda

Počeo je još jedan ciklus kvalifikacijskih utakmica, ovaj put riječ je o borbi za odlazak na Europsko nogometno prvenstvo 2004. u Portugalu. Hrvatska izabrana vrsta pokazala je odmah kako će to biti dugačke i stresne kvalifikacije za većinu Hrvata. Usput spomenimo i neke hrvatske vrline, među kojima i tvrdnju kako smo opet zakinuti. Uglavnom ovo nije vijest u kojoj ćemo kao pravi kritizirati sve i svašta, možda samo ponešto

Započeo je još jedan kvalifikacijski ciklus za velika nogometna natjecanja, ovaj put za Europsko prvenstvo 2004. godine koje će se odžati u Portugalu. Već prvo kolo pokazalo je kako će i ove kvalifikacije biti stresne za mnoge Hrvate, koji mogu hvaliti svoja sportska dostignuća kao niti jedan drugi narod. Isto tako kao niti jedan drugi narod, Hrvati znaju pljuvati po onim istim koji su postigli ona dostignuća. Može se reći kako fraza "Dok mi valjaš, valjaš mi" u Hrvatskoj izvrsno egzistira.
Dakle, kako to sportski novinari vole reći: hrvatska nogometna izabrana vrsta danas je pred oko 10 000 gledatelja na stadionu Gradski vrt u Osijeku izgubila dva vrlo važna boda, koja su si Hrvati već na izvlačenju skupina sa sigurnošću spremili u džep. Još malo u sportskoj terminologiji, iako se igralo svih 90 minuta na estonskoj polovici hrvatski nogometaši nisu uspjeli pronaći put do mreže estonskog vratara Marta Pooma.
Dok su nogometni analitičari procjenjivali kako će svoj put u Portugal hrvatski nogometaši izboriti lomeći koplja na Bugarskoj i Belgiji, pokazalo se kako se hrvatsko koplje slomilo već na Estoniji, zemlji koja definitivno nije ucrtana na nogometnoj karti Europe, a ne vjerujem ni kako jedan prosječno nogometno upućeni Hrvat zna ijednog estonskog nogometaša, što te anonimce nije zasmetalo da bez imalo kompleksa uz čvrstu obrambenu igru postignu svoj cilj-ubilježiti jedan bod protiv velike Hrvatske. Ili samo mi mislimo kako je Hrvatska velika? Imali su Estonci i dvije svoje prilike, jednu na početku i jednu na samom kraju, a oba puta čast domaćih spasio je Stipe Pletikosa.
S druge strane, po sudu vašeg novinara igra najnogometnijih Hrvata nije bila uopće loša, pa bih se čak usudio reći kako je utakmica bila gledljiva. Problem je samo u tome što hrvatska reprezentacija boluje od kronične neefikasnosti. Pitanje je da li su za to zaslužni napadači ili je vjerojatnija opcija kako uopće nemamo vezni red. Hrvatsku vezu nije uspio poboljšati ni Miki Rapajić, koji nije mogao doći sebi od spoznaje kako je prvo poluvrijeme presjedio na klupi za rezerve. Valjalo bi spomenuti i još jednu hrvatsku vrlinu, a to je da Hrvati ne bi bili Hrvati, a da ne spomenu kako smo oštećeni. Riječ je o situaciji iz 69. minute kada sudac Hrvatskoj nije svirao jedanaesterac nakon jednog povlačenja u petercu, čija žrtva je bio Vugrinec.
Kako sam oduvijek želio ocjeniti igrače nakon susreta, sada ću si tu želju ostvariti. Dakle, ocjene od 1 do 10 su ovakve:

Pletikosa 8, Živković 8, Babić 7, Šimić 5, Tokić 7, Tapalović 7,  
Vugrinec 4, Šarić 3 (od 78. Tomas 9), Olić 5, S. Marić 6 (od 46. Rapaić 5), T. Marić 4 (od 59. Petrić 4)
Primjećujete sigurno kako je najbolju ocjenu dobio ovaj čovjek sa slike. Šteta prekasno je ušao, ali ga je bilo svugdje, a čovjek obrambeni igrač.
Estonce nema ni potrebe ocjenjivati.