Autor: Virginie Despentes

VERNON SUBOTEKS: Muzički žileti „Despentes Recordsa“

VERNON SUBOTEKS: Muzički žileti „Despentes Recordsa“

Ante Alerić

09. 02. 2018.

ocjena:
godina izdanja: 2016.
izdavač: OceanMore
Usporedba s Balzacom stoji - kao da je stari Honoré ušmrkao sve lajne ovog teksta, u istom gradu, u istom "od vrha do dna" svijetu, stoljeće i pol kasnije. Od borbe beskućnika za teritorij u karakaš harmoničnoj formi do animalnog fajta menadžera opijenih moći. "Vernon" nije freska neturističkog Pariza, roman je to o ljudskoj srži, ne samo Parižana, već općenito, onoga što je Balzac imenovao La bête humaine - ljudskom zvijeri. Teško je u sudaru s ovim vlakom napisati klasičnu književnu kritiku. Miješaju mi se reference muzike koju volim, grada koji sam osjetio, jezika kojim baratam i romana koji probija zvučni zid. Virginie je nevina porno glumica. Virginie je dugokosi skinhead. Virginie je empatična brokerica. Virginie je bogati imigrant. Virginie je beskućni kućni ljubimac. Virginie je basistica koja ne svira. Virginie je offline internet junkie. Virginie je Pariz.
VERNON SUBOTEKS: Muzički žileti „Despentes Recordsa“

Preko jedne stranice u kojoj sam sve donedavno koketirao s francuskom glazbom naletio sam na playlistu "Vernon Suboteksa", treći tom. Objavila ju je sama Virginie Despentes, francuska književnica i filmašica, na svojoj službenoj Facebook stranici - ili je to postao admin koji se jako dobro kuži u marketing. Uglavnom, nebitno tko, taj netko potrudio se iz romana izvući čak 111 glazbenih referenci i pronaći ih u YouTube kajdanki. 

S jedne strane to može biti užasno loš književni trag jer Virginiu Despentes, odnosno tri toma njenog "Vernon Suboteksa", treba primarno čitati iz razloga zato što je to vrhunska književnost. Ali, ima i ona druga strana. Vernon je jedan veliki konceptualni album, psihodelična bomba i troakordni spomenik i vremenu kad je bilo bitno "što slušaš" i načinu na koji se ono što slušaš manifestira u svakodnevnim životnim okolnostima: na majici, sobnom posteru, u frizuri, stavu i pogledu na sve oko sebe. Što, na kraju balade, nikako ne znači da je Virginia posegnula opisom, fabulom ili centrom interesa u vrijeme vinila, kaseta ili sprženog CD-a. O ne, ona je tu. U Apple iPodu. I to je istog trena tvitnuo neki njen lik.

Balzac na speedu 

Za početak, Vernon Suboteks zasad je roman u tri knjige (trilogija u jednom romanu) Virginie Despentes. Kod nas izlazi u više nego solidnom prijevodu Ite Kovač u nakladi OceanMore (objavili prvi i drugi dio) koja ga sažeto predstavlja: "Vernon Suboteks ostarjeli je DJ koji se baš i nije prilagodio promjenama na tržištu: trgovinu pločama morao je zatvoriti zbog pada prodaje, preostalu robu nudi putem interneta, ali zapravo nema od čega živjeti." 

I onda, u frenetičnom ritmu društvenih mreža, socijalnih beatova, pariških interijera i ljudskih eksterijera, kreće vrtoglavo iskustvo u kojem, u jednom trenutku, skužiš da nema smisla podvlačiti rečenice jer je dovoljno i puno lakše podvući cijeli roman. I, da, usporedba s Balzacom stoji - kao da je stari Honoré ušmrkao sve lajne ovog teksta, u istom gradu, u istom "od vrha do dna" svijetu, stoljeće i pol kasnije. Od borbe beskućnika za teritorij u karakaš harmoničnoj formi do animalnog fajta menadžera opijenih moći. 

Virginie Despentes
Virginie Despentes ima formulu (FOTO: Wikimedia/ActuaLitté)

"Vernon" nije freska neturističkog Pariza, roman je to o ljudskoj srži, ne samo Parižana, već općenito, onoga što je Balzac imenovao La bête humaine - ljudskom zvijeri. Jedna od brojnih književnih vrlina prvog dijela ovog troknjižja - podvucimo kako je ovo roman zasićen glazbenim linkovima i daje fenomenalan, očito iz prve ruke uvid u francusku filmsku i tv scenu, a lišen je gotovo u potpunosti literarnih referenci - njegova je unutarnja struktura. 

Vremenski skokovi, obrnuti suspens, ja u trećem licu koje se upravo referira na ono ja do njega koje je završilo prošlu priču... Pogledi s više strana, različiti ideološki i socijalni diskursi bez ispadanja, prekida i, najbitnije, čitateljskog gubljenja u tekstu i priči. Ili pričama, jer svatko ovdje svira po svom i isprepliće se u vrijeme kad je Francuska prožeta imigrantima, nesigurnošću, preskupom metropolom i vremenom kad su liberté, égalité i fraternité pjesmarica za malu djecu

Pariz ti je dao sebe

Galerija likova kao da slijedi otvaranje i zatvaranje vrata dućana za prodaju ploča. Budući obiteljski nasilnici, frustrirani scenaristi, rock zvijezde, prefrigani producenti, dijabolična ljudska lica internet manipulatora, porno zvijezde, transrodne osobe, portret majke s gubitkom heroinskog ovisnika; kućni ljubimci, skinheadi; ljubav, seks, uspjeh, puno droge i još više interneta oko njihovih premreženih aura. A opet, u svom tom centrističkom heksagonalnom kaosu, u Parizu, za kojeg govore i predviđaju da će postati najnezeleniji grad na svijetu - Virginie ima formulu. 

Od početka do kraja, pravilnim taktovima, oko kojih pršte remiksi stanja i sudbina sintisajzeriziranih likova, ona nas vodi do finiša prvog romana i u himničnom ga crescendu završava. Kao što i sam nickname Vernon u kratkom vremenskom intervalu kao beskućnik spava po portunima i kao DJ pušta muziku na ekskluzivnim partijima, tako i roman, završi kao simfonija. U prekrasnom delirijumu očaja. U drugom dijelu čitajte o tome kako se snaći čim završite na ulici, što sve ne napraviti kad dobijete na lutriji i kakav jeans za mršavljenje kupovati... 

Ukratko, teško je u sudaru s ovim vlakom napisati klasičnu književnu kritiku. Miješaju mi se reference muzike koju volim, grada koji sam osjetio, jezika kojim baratam i romana koji probija zvučni zid. Virginie je nevina porno glumica. Virginie je dugokosi skinhead. Virginie je empatična brokerica. Virginie je bogati imigrant. Virginie je beskućni kućni ljubimac. Virginie je basistica koja ne svira. Virginie je offline internet junkie. Virginie je Pariz. U metro-ljudskom polu. Ravno do dna. Despentes. Dio neba zauvijek.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: OceanMore