Nada (3)

Nada (3)

ritn by: Marchelo de Facto
03. 09. 2006.

Nada (1)

Nada (2)

DAN 9. 

Jednu stvar sam spoznao ... stravična spoznaja! Toliko krvi, toliko očiju koje u tim poslednjim momentima vape za životom, ne traže objašnjenje, samo žele da žive, sve bi zaboravile i nikada ne bi tražile da im objasniš zašto, samo da se živi dalje, sve će se zaboraviti ... to sam video tako mnogo puta ... ne sećam se koliko ... nisam ni brojao. Mislio sam da se ne bojim smrti. I sada to mislim. Ali sam shvatio da ja to sebi ne mogu da učinim. Sve sam ja to gledao i radio a ipak ... sedim i držim pištolj u rukama ... i tako provodim dane. Prislonim cev na slepoočnicu, stojim tako dok me obleva hladan znoj, i na kraju spuštam ruku pored sebe, razočaran, besan i zbunjen. Tako bezbroj puta.
 
DAN 10.
     

Zašto prokletnici nisu uradili šta im je bila dužnost nego su pustili na slobodu plaćenog ubicu kojeg su tako dugo gonili? Kako su smeli? Ovo je ludo, ovo je nemoguće ... poludeću! Poludeću, već sam lud, ne mogu ovo da izdržim! Razbiću sve, povrediću sebe ... ne mogu ni to! Sve je promašeno ... ludim. … ne shvatam ... ne mogu više.
 
DAN 11. 

Juče sam, nakon što sam ono napisao, razbio sat. Sada se osećam malo smirenije. Jasno mi je da trenutno nisam sposoban da sebi oduzmem život pa sam tu ideju privremeno napustio. Ponovo pokušavam da shvatim i pronađem smisao. Možda bi zaista trebalo živeti. Niko ne dolazi po mene već deset dana, znači da je presuda bila ozbiljna i da sve ovo nije nekakva šala sudbine. Treba se samo malo organizovati ... sve je ispalo suludo dobro.
 
DAN 11./ drugi put      

Glasovi! Čujem glasove! Užasne promukle glasove, dolaze iz zidova, zovu me, žele me k sebi, jauču i ječe, šapuću, a proklinju ... sve te duše ... koliko ih je? Stotinu? Hiljadu? Više? Mnogo više? Čujem ih, jasno ih čujem ... kažem im da prestanu ali oni ne prestaju ... nema meni života ... ove noći ... ni sutra ... poludeću ... poludeću, poludeću, POLUDEĆU ...
 
DAN 11./ treci put
        

Nikoga ne vidim, a čujem ih sve bliže ... nikoga ne vidim, a čujem! 
                  svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su
                  svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su 
                  svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda su svuda


Nastavlja se ...