DRUGO MIŠLJENJE: Tko stoji iza Arsena Dedića?

ritn by: Zdenko Duka
09. 08. 2025.
Srpsko narodno vijeće na svom portalu ima i rubriku „Znameniti Srbi u Hrvatskoj“ u kojoj se nalazi četrdesetak biografija ljudi za koje SNV smatra da su svojim životom i osobito radom ostavili značajni trag u hrvatskoj povijesti i kulturi. Odmah iza Nikole Tesle koji je na prvom mjestu, tako su smjestili Arsena Dedića (1938.-2015.), a onda slijede Bela Krleža, Vladimir Beara, Vojin Bakić … Nije Arsen Dedić od jučer u toj rubrici, tamo je još od 2017. godine, samo ranije na tu činjenicu nitko nije reagirao s negodovanjem. A sada je za nacional-šoviniste, pa i za one koji to nisu, došlo pravo vrijeme.
Baš ovih dana nekoliko medija problematizira takvo, činjenično porijeklo Arsena Dedića, a kako je rubrika objavljena i na Facebooku i tamo su se pojavili komentari koji niječu Arsenov srpski etnicitet. Mnogi spominju da se Dedić nije nikada javno izjašnjavao kao Srbin i to je, koliko je poznato, zaista točno. Znamo što je bilo. Do prije 35 godina bila je Jugoslavija i u njoj nacionalno porijeklo nije bilo toliko bitno koliko je to danas u demokratskoj i samostalnoj Hrvatskoj. Uzgred, danas je porijeklo bitno i u drugim nastalim državama te bivše države.
O SNV-ovom isticanju Arsena Dedića kao Srbina prošlog tjedna pisali su Direktno.hr, Teleskop, Dnevno.hr, crolens.hr, a Petar Vlahov je u nedjelju na HTV4 na ovu temu pripremio i vodio raspravu u studiju, s gostima Stipom Kutlešom, članom Glavnog odbora Matice Hrvatske, šibenskim novinarom Ivanom Mikuličinom i glumcem Zlatkom Vitezom. Vlahov je emisiju vodio i u svjetlu Zakona o kulturnom nasljeđu koji je prije nekoliko godina donesen u Srbiji. Na početku emisije konstatirao je da je Arsen bio kozmopolit.
Na pitanje je li iznenađen objavom SNV-a o Arsenu Dediću, Kutleša je ovako odgovorio: „Ovom objavom ja uopće nisam iznenađen. Svatko tko pozna povijest srpskih prisvajanja neće biti iznenađen. Poznato je da su mnogi ljudi bili predmet prisvajanja, u ovom slučaju Arsen Dedić. Postavlja se pitanje zašto i kako? Mi svi znamo, barem ja znam nešto malo o tome, drugi znaju puno više iz njegove biografije. I on sam je izjavio da mu je majka katolkinja i Hrvatica. Prema tome ne vidim koji bi kriterij bio da je on Srbin. Ako uzmemo kako se određuje kod Židova nasljedstvo, onda je sigurnije da je majka ona koja rodi dijete, nego otac za kojega se možda ne mora znati. Prema tome Arsen Dedić nikada nije bio ekstremno orijentiran u tom smislu da bi izjavljivao sam da je on Srbin. On je živio u Hrvatskoj, smatrao se građaninom Hrvatske, na koncu konca nije ni pobjegao iz rata kao nekakav ugrožen…“
Kozmopolitima bi mogli nazvati i Teslu i Belu Krležu i kipara Vojina Bakića i sociologa Bogdana Denića i brojne druge koji su navedeni na portalu kao „znameniti Srbi u Hrvatskoj“, a sasvim sigurno i našeg najvećeg kantautora Arsena Dedića. To što su svi oni bili kozmopoliti stvarno ne treba spriječiti SNV da ukažu na njihovo srpsko porijeklo, etnicitet, a vjerojatno s razumljivom namjerom da pokažu koliko je velikih i važnih hrvatskih Srba koji su značajno i izuzetno doprinijeli hrvatskoj kulturi i društvu.
Dedić je isticao da je Šibenčanin, njegovo je umjetničko djelovanje apsolutno bilo kozmopolitsko, zato i jest toliko vrijedno. Ali je Arsen otvoreno govorio o svojem porijeklu.
„Mene je rodila čista, što bi se reklo, Hrvatica - katolkinja, Veronika Mišković, a ćaća mi je bio ortodoks - dakle pravoslavac. Morate znati da je u Šibeniku i oko njega živjelo puno, mi to kažemo morlačkog življa. U tom vremenu ljudi su prihvaćali religije onako kako je tko pružao mogućnost održanja, životnog spasa, stjecanja nekog malog posjeda. U to neko vrijeme, recimo, pravoslavna crkva je davala najviše takvih posjeda. Tako su preci mog oca uzeli pravoslavlje“, tako je Arsen, primjerice, govorio u svom posljednjem intervjuu koji je dao Lupigi u siječnju 2015. godine.
RAZGOVOR S ARSENOM DEDIĆEM: Pomalo privodim svoju priču kraju!
Arsenov brat Milutin u jednom je intervjuu rekao da su Dedići bili varoška obitelj, „a u tu varoš ljudi su došli od svakud: i iz Bosne, i iz Hercegovine, i iz Crne Gore, Dalmatinske zagore … Ćaća je bio Srbin, a mater Hrvatica iz Rupa. Njeni su isto nekad bili Srbi pa su došli na ove prostore poslije Kandijskog rata (u 17. st., o.a.) i preuzeli katoličanstvo. Onda su udala za mog ćaću i prešla na pravoslavlje“.
U kratkoj Kutlešinoj izjavi o SNV-u i Arsenu Dediću, očigledna su (barem) tri vrlo sporna stava. Profesor Kutleša izgleda prihvaća židovski tretman etniciteta prema kojem bi se on određivao po majci. U ovom dijelu europskog civilizacijskog kruga to doista nije uobičajeno. Kad bismo to primijenili, tada se Hrvati, na primjer, ne bi mogli dičiti hrvatskim najvećim nogometašem svih vremena veteranom Lukom Modrićem.
Drugo, Kutleša spominje da Arsen „nije bio ekstremno orijentiran u tom smislu da bi izjavljivao sam da je on Srbin“. Dakle, oni Srbi u Hrvatskoj koji se i izjašnjavaju kao Srbi i na to imaju baš potpuno pravo, i po Ustavu i po zakonima itd., zapravo su za ovog profesora i filozofa „ekstremno orijentirani“. Kad bi to bila vladajuća zakonodavna mjera, onda bi Hrvatska bila diktatura i tiranija, vjerojatno i krvava. Malom broju Srba koji je ovdje još preostao pa i mnogima drugima loše bi se pisalo.
Treće, Arsen „na koncu konca nije ni pobjegao iz rata kao nekakav ugrožen…“ To što Arsen nije u ratu pobjegao iz Hrvatske, nije nikakav dokaz da nema srpsko porijeklo. Nije rat bio takav da bi baš svi Srbi izbjegli. Arsen doista nije trebao bježati i u pjesmi „Moja domovina“ napisao je krasan stih da „Hrvatska ima oči boje mora“. Ali je ipak njegovoj majci za vrijeme rata u Šibeniku neki kreten stavio eksplozivnu napravu nadomak dvorištu. Čini se, ne zato što je bila Hrvatica i katolkinja.
Bljutavo čak i odvratno se u civiliziranom društvu baviti nečijim etnicitetom, nacionalnom pripadnošću. Ali ako netko manipulira mimo svih argumenata, onda to valja raskrinkati, jer je važno za sve, za danas i za sutra.
A ovako je pjevao Arsen još 1987. godine:
Tko stoji iza mene
Tko stoji iza mene
U ovom strašnom vremenu?
Iza jednih je nacija a iza drugih žene
Jer snaga je u plemenu
Tko stoji iza mene
U ovim dobrim danima
Danima za chauvine
Iza jednih je mafija kad najgore je samima
Iza njih njihovi, iza naših naši
To u istom času raduje i plaši
Drže se jarani, drže se zemljaci
Opet su u igri osobeni znaci
A ko stoji iza mene
I ko će takvom pomoći?
Kad se okrenem, nikog osim duge sjene
Na cesti poslije ponoći
Iza njih njihovi, iza naših naši
To u istom času raduje i plaši
Drže se jarani, drže se zemljaci
Opet su u igri osobeni znaci
A ko stoji iza mene
I ko će takvom pomoći?
Kad se okrenem nikog osim duge sjene
Na cesti poslije ponoći
Poslije ponoći
Lupiga. Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.
Tvrdnja o iskonskom i zadatom postojanju nacije neste mit. mit.Na tom primordijalnom mitu se istrajava u juznoslavenskim drzavama i
izjednacavaju narodi i nacije, ali se istrajava na tvrdnji da su nekadasnji narodi izdiferencirani ,te da su nacije nastale samo iz tih naroda.Dakle, temeljna tvrdnja, potpuno neznanstvena, jeste mitologizirana priča da nacija seze duboko u prošlost, te da se njena povijest moze pratiti stoljećima.Naravno, problem s ovom tvrdnjom je sto je ona u popriličnoj koliziji s cinjenicama.
Prirodne su znanosti dokazale da NIJE postojao biološki nacionalni kontinuitet( najveće zasluge za utvrdjivanje i dokazivanje ove cinjenice ima antropologija).Zato su političke elite uvele pojam kulturnog identiteta, pod kojim se ,čak iracionalno mogu sublimirati sva moguća svojstva.
Ova teorija o kulturnom identitetu ne drzi vodu, jer nacije ne nastaju temeljem neke zajedničke kulture( tradicija i običaji se ne podudaraju s nacionalnim granicama).Stoviše,zajednička kultura nije postojala cak ni kod prve ustanovljene nacije( francuske).
Odrednica naciji ne moze biti ni religija, koja ne odredjuje naciju, cak ni narod, jer je disperzirana i ne poznaje naciju i granice.Stoga je pitanje kome pripada Arsen nepotrebno.Pripada svima koji su ga voljeli, cijenili i slusali njegovu muziku.
Zasto se u juznoslavenskim drzavama istrajava na primordijalnoj tvrdnji o naciji, nacionalnom identitetu, kulturnom identitetu? Zato, jer smo se tako odvojili i poceli medjusobno mrziti. Jer takve tvrdnje otvaraju put za političke manipulacije puka, uvjerenog da prirodno i neraskidivo pripadaju odredjenom nacionalnom kolektivu.
Najgore i najpogubnije je sto se zagovaraci nacionalnog identiteta, pozivaju na konstrukciju (potrebnu političkim elitama za upravljanje kolektivima),usmjeravajuci na neku zajedničku povijest.Onaj tko to tvrdi, ocito zanemaruje stoljetne i milenijske migracije, veće ili manje pokolje i ratove, koje su odredjivale politike.Jer iza blebetanja o nacionalnom identitetu, kriju se opasne namjere.
Arsen je bio mozda najveci muzicar proslog stoljeca, gradjanin svijeta i pacifista.