Stajao sam večeras na pitomijoj obali Stiksa i gledao na suprotnu stranu rijeke. Haron je ulazio u čamac.

Šutio sam s ljudima pretvorenim u kontejnere za sranje svake vrste; u ovom slučaju za anksiolitike iz skupine benzodiazepina, za pet puta po 0,25 miligrama alprazolama, s mikrokristaličnom celulozom, laktozom, škrobom, dokuzat natrijem, natrij  benzoatom, eritrozin natrij-aluminij-lakom.

Teška šutnja ispred Melina, s bocama Ožujskog piva u rukama; ja u bankrotu, a oni u banani. Nismo u formi, ne znamo što bi rekli jedni drugima, sve teme izgubili smo negdje putem, zaboravili svoje prošle živote i zatvorili se na dugogodišnje robije - mučna slika.

Iz njegovih usta širi se zadah, okrećem glavu u stranu kad mi se unese u lice želeći napokon nešto reći, nešto povjerljivo. Užasno neugodan zadah, mrtvački; već sam pomislio da ga svi pred Melinom osjete i zbog toga sad računaju da je vrijeme da se krene kući.
- Malo smo fiju, šapne mi opazivši da ga gledam u oči.
U prošlom životu imao je velike planove i pomalo se bavio pisanjem. Danas su njegovi planovi još veći, megalomanski, rastu obrnuto proporcionalno mogućnostima, bujaju bez obzira na oseku prilika i na kraju će ga progutati, potopiti, zadaviti. Prodao je svoje ploče i moj gramofon, naše prijateljstvo u ozbiljnoj je krizi. Dođe mi da mu šakom nabijem nosnu kost u mozak i tako nam skratim muke. Tjeskobu, napetost, razdražljivost, uzbuđenost, strah, hiperaktivnost živčanog sustava, psihomotorički nemir, sve to vidim i osjetim na ovom odabranom društvu s kojim sam se u bolja vremena opijao pred korčulanskim konobama i pijan se otresao na kudrave pudlice na užas njihovih sredovječnih vlasnica: maaaaarš, šic, idi u pičku materinu …
 
Pitam se što se dogodilo, ali samo reda radi, jer ništa drugo mi sad ne pada na pamet. Njega muče napadi paničnog straha i teška depresija: posljedice kronične faze alkoholnog apstinencijskog sindroma. Svaku apstinenciju u međuvremenu je zajebao, ali posljedice su ostale. Sve fizičko-emocionalne ovisnosti koje se mogu razviti - razvio je. Tupim pogledom traži svog čovjeka za vezu, s trideset kuna u stisnutoj šaci i stanjem permanentnog kaosa u glavi. Prije nekoliko noći sanjao sam da mu ispadaju zubi, da mu iz rupa u zubnom mesu curi žućkasti gnoj i sukrvica, da se raspada …

Pijemo pivo, gledam kako su mu zjenice skupljene u dvije crne točke, oči mu više ne nalikuju mačjim kao nekad. Njegove jadikovke i neizgovorene ostaju visjeti u zraku: tremor, pojačano se znojim, slabe mi refleksi, atrofiraju mišići, blage smetnje govora, često povraćam, još češće me muči proljev …

Pada mi na pamet stanoviti Đuro, "najbolji čovjek na svijetu" kojeg sam "upoznao" na ovim stranicama, pa se stanem smijati..
- Šta je smiješno?
- Boli te kurac.
- Koji ti je kurac?
- Zajebi. Dugo se nismo vidjeli, šta ima novo?

Mogao bi mi reći - nesanica, buncanje, vrtoglavica, smetnje vida, poremećaji koordinacije, zakazivanje probavnog trakta, gubitak apetita, malaksalost, promjene libida, smetnje pamćenja, dermatitis, konfuzije, uzbuđenost, bijes, nametljivost, granična promjena osobnosti, ali on odgovori - ništa, evo ...

Dolazi Haron, veslima pljuska po površini podzemne rijeke. Strašni starac je sve bliže, vidim kako se ceri. Na obali se uskomešaju nesretne duše. Njegova ekipa planira otići u Limb na još jedno pivo, a ja ću kući.