AMON

Sram me. Možda mi je čak i žao. U svakom slučaju, svjestan sam da nisam trebao reći - "Nadam se da ti nisi suicidalan tip." Barem ne novom dečku moje bivše djevojke kojoj se jedan od bivših ubio. Objesio, da budem sasvim precizan. Na to sam aludirao, bila je to samo glupa fora, ništa više od toga, a što je najgore čak nije ni smiješno. S tim samoubojstvom tog njenog bivšeg, Drago mu je bilo ime, sam se i prije često sprdao. Govorio sam joj da ga potpuno razumijem, da se uopće ne čudim što je tako postupio i još brdo bezvezarija kojima sam, na tobože duhovit način želio njoj dati do znanja da me muči. A mučila me. Nekad.

I tako prođe nekih dva ili tri mjeseca i ja ju vidim s tim novim tipom. Nije ništa posebno. Ne, to nije muška ljubomora, pokušao sam i mislim da sam uspio biti objektivan u procjenjivanju tog novog - Gorana. Frajer je nizak, niži od mene sigurno, a ima lice koje nikada ne biste uspjeli zamijetiti, lice potpuno obično i sivo, jedno od onih koje svaki dan u nevjerojatnom broju možete sresti na tržnici, u tramvaju, na ulici … lice sasvim lišeno individualnih crta. Ili mi se to samo učinilo? Način na koji se odijeva također je jadan. Nikada nisam imao predrasuda prema ljudima zbog odjeće koju nose, sasvim mi je svejedno nose li moji prijatelji tenisice u kojima dedo polijeva vinograd (zato jer su tako uništene i ispucale prava pankerija) ili se okolo šepure u najnovijem modelu Cesare Paciotti špičoka, ali ovaj čovjek, Goran, siv je. Siv i točka. Izgleda kao jedan od onih ljudi koji cijeli život provedu u nekoliko kvadratnih kilometara prostora. Znate ono, doma po cijele dane, eventualno do kioska po cigarete ili do videoteke uzet film i popričat sa živom osobom. Dobro, nije da je baš bio u staroj šuškavoj trenirci kao ti likovi iz kvarta, ali nije bio ni daleko. Shvaćate što želim reći?

Iako ju više ne volim, nije mi bilo svejedno. Vidio sam ju na trgu, vidjela je i ona mene, a što je najgore, pokazao sam da sam ju vidio pa više nije bilo uzmaka, morao sam prići i upoznati se s Goranom. Nekako sam smirio drhtanje, doveo glas iz treperavog u normalno i prišao im. "Zdravo" - rekao sam joj. Obožavam tu riječ, totalno sam opčinjen njenom neutralnošću. Ona je rekla samo kratko "Bok" i odmah zatim "ovo je Goran". Okej, htio sam reći, šta bi ja sad trebao zviždat Dixie od sreće ili plesat limbo, ali nisam, samo sam pružio desnicu tipu i čvrsto ju stisnuo, da osjeti. I, da, ima blijed stisak pri rukovanju, a to stvarno ne podnosim, ni kod žena ni kod muškaraca, to odaje nedostatak karaktera, osobnosti ili štajaznamčega … 

Najviše me začudilo to što frajer uopće nije reagirao na moju rečenicu. Dobro, priznajem nisam baš očekivao neki histerični ispad smijeha, ali on nije ničim pokazao da je shvatio što sam ja htio reći. Grimasa mu je ostala ista, nepromijenjena, tupo lice je sjalo blaženim neshvaćanjem. Možda mu ona nije pričala o Dragi, možda je mislila da ni meni nije trebala pričati o njemu pa jednostavno nije željela ponoviti pogrešku. Pogledao sam ju i unatoč tome što se trudila izgledati sretnom i ponosnom i što je pokušavala složiti izraz lica tipa "ovo je moj novi dečko, ja sam tako super i cool" na njenim se stisnutim usnicama jasno vidjela gorčina i tuga. To me natjeralo da se nasmiješim. Lijepo je kada shvatite da niste jedini nezadovoljni.

BARBARA

Jučer sam srela Amona. Ponio se kao pravi kreten. Čim je vidio mene i Gorana, prišao je, onako sav šlampav i upoznao se s njim. Meni je samo uputio jedno hladno "Zdravo". Izgledalo je kao da ga više zanima moji novi dečko nego ja. Je li to normalno? Onda je odmah počeo sa nekim neduhovitim i samo njemu razumljivim dosjetkama koje su uključivale mog bivšeg momka, Dragu, kojeg su jednu večer pronašli kako visi s tavanske grede. Kada se samo sjetim da je Amon bio čak i na njega ljubomoran. Na mrtvog čovjeka! Govorio je da ja njega još uvijek volim i da bi sigurno bila s njim da je živ. Pa možda i bi, ali on je mrtav. Nema ga više, ubio se. Zašto su njega uopće mučile takve besmislene stvari?

Pokušavala sam se sjetiti točne rečenice kojom je Amon uletio i mislim da je bilo nešto kao - "A, ti si novi suicidalan tip?!". Zamislite budalu. Na svu sreću, Goranu nisam ništa pričala o Dragi, nije da nešto tajim, ali se bojim da bi svi muškarci mogli biti paranoidna stvorenja koja umišljaju stvari i ne libe se biti ljubomorni na duhove. Svejedno, Goran je reagirao baš kako je trebalo. Poludio je, htio je tući Amona. Nije dao da ga taj štrkljo čini budalom. Morala sam ga umiriti. Bilo mi je žao. Iako je jadan, Amon mi je ipak nekako drag i ne bi bilo u redu da ga netko izmlati radi neke glupe rečenice.

Još uvijek ponekad mislim na njega. Totalno je drugačiji od Gorana. Za njega kao da ne postoji fizički svijet. Znate ono, nogomet, auti, teretana i sve te stvari na koje muškarci inače gube mozak i vrijeme. Ne, Amon je muškarac na neki skroz neobičan način. Inteligencijom se može mjeriti bilo s kime i možda baš zato radije čita knjige nego da ostaje budan do tri ujutro kako bi vidio hoće li pobijediti plavo-bijeli ili narančasti u nizozemskoj ligi. Jedina fizička aktivnost kojoj se volio prepustiti bila je, naravno, seks. Po tom pitanju nije previše odudarao od uobičajenog. Voljela sam spavati s njim, znao je kada treba biti nježan, ali se isto tako nije bojao upotrijebiti snagu i žestinu onda kada bi to zahtijevala situacija. Na primjer kada bi se toliko napili da smo praktički trgali odjeću jedno s drugoga i da, znam da je to najizlizaniji izraz za pohotu, ali savršeno opisuje ono što smo mi osjećali.

Bilo mi je strašno drago što sam ga srela baš dok sam bila s Goranom. Mislim, znao je da imam novog dečka i sve, ali sasvim je drugačije kada me stvarno VIDI s tim čovjekom. Znam da je to malo patetično, ali to svi rade, zar ne? Dobar je bio osjećaj, možda i predobar, vidjeti njega samoga, a uz mene moja nova ljubav. Bila sam sretna i ponosna, no u jednom sam trenu uhvatila Amonov pogled koji je govorio koliko mu je teško i što osjeća i tada mi se sve vratilo i bilo mi je malo žao i vidjela sam što sam propustila. Svejedno, to je bila samo trenutna slabost, sam je kriv za to što više nismo zajedno, a ja sam sada sretna kako s njim nikada nisam bila. Dobro, znam da to nije potpuna istina, ali ne bi bilo uopće jednostavno živjeti da se u to nisam uvjerila.

GORAN 

Taj bivši joj je stvarno bezvezan. Visok je i mršav, ima naočale i izgleda kao neki pjesnik ili slikar sa tom svojom nepočešljanom kosom. Svi tipovi koji imaju kosu dužu od dva-tri centimetra su pederi, to je općepoznata činjenica. Njen bivši je dakle peder. A tako se i izražava. Meni je čim smo se upoznali uputio neku čudnu rečenicu, nešto kao: "Ti nisi suicidalan tip?". Što mu znači to suicidalan? I zašto misli da ja želim razgovarati s njim? I zašto nije skidao onaj blesavi osmijeh s lica?

Barbara mi je puno pričala o njemu. Pričala mi je da puši dosta trave, ali da nikada u životu nije probao ništa jače. Pičkica, kažem vam. Osim toga, glupo je propustio priliku da se s njom razvali speedom pa da doživi svemirski seks. Marihuana je za jadnike, isto kao i pisanje priča čime se taj Amon navodno bavi. Vidite, njemu je bilo draže zapaliti joint i onda ići pisati te neke priče nego doći kod Barbare doma, povući si lajnu i jebat je do jutra. Pa kakvo je to muško? I još dugokos. Svašta.

Bio sam u početku malo ljubomoran dok još nisam znao kako izgleda. Po svemu što mi je napričala mislio sam da se radi o nekom supermenu, ali lik je spigan i jadan i apsolutno nikakva prijetnja. Ne znam kako je mogla uopće biti s njim. Ona je ona vrsta žene koja se jako voli jebat, ne znam kako se to zove, mislim da je nešto na N ili M, ma nemam pojma … Uglavnom, ono što sam želio reći je da sumnjam da ju je Amon baš uspijevao zadovoljiti, a sa mnom je drugo. Evo baš smo prekjučer popili u birtiji po četiri tekile pa smo se na brzinu kresnuli u zahodu, nije mi mogla reći ne, bio sam strašno napaljen. Poslije smo otišli do Kikija i ušmrkali malo žutog pa smo se još jednom dok nas je Kiki snimao kamerom. Ne znam je li ona to primijetila, nadam se da nije.

To je, inače, interni dogovor između Kikija i mene, dok god možemo dobiti malo njegovog besplatnog dopa on nas smije snimati kamerom. Pošteno, ne?

Zasmetalo me kod Amona što me gledao nekako s visine, kao da zna nešto što ja ne znam, kao da sam ja, a ne on prljavi hipi. To je neobično, po svemu sam bolji od njega, a on me gleda tim nekim pogledom. I osim toga, ja sam mu ukrao curu. Nije baš najbolja stvar s kojom se možete pohvaliti, ali vas neizostavno čini facom. 

AMON

S jedne me strane iznenadilo što me ona zove telefonom, a s druge strane sam mogao i očekivati takvu jeftinu provokaciju. U pozadini se čuo Goranov glas i njegovo veselo roktanje i to je mene, kao, trebalo baciti u depresiju. Nije imala neki poseban razlog zašto zove, rekla je da joj se slučajno omaknulo, da je, u biti, željela nazvati jednu prijateljicu koja ima sličan broj kao ja pa je onda rekla da me samo željela čuti i nije mi bilo sve baš najjasnije, jer je bilo očito da laže. Doimala mi se nadrogiranom, ali neću ništa tvrditi. Istina, dok smo još bili zajedno meni je prigovarala da previše duvam, a ona je istovremeno odlazila na partyje i jela bombone i vukla speed.

Možda je ovaj novi njena srodna duša po pitanju narkotika? Ne bi mi bilo drago da se to dogodi, ona je bila zla prema meni, ali ovisnost ne zaslužuje nitko, a opet, ako je toliko glupa da se igra sa stvarima koje nisu za igru onda neka joj bude.

Kada sam joj rekao da ne sere i neka mi kaže zašto me, stvarno, nazvala počela je nešto bulazniti o pozivnicama i popisima i najboljem techno DJ-u u ovom dijelu Europe, ubrzo zatim je spustila slušalicu.

I još jedna stvar u vezi tog telefonskog razgovora. Glazba je bila grozno glasna s druge strane, čuo sam Gorana, ali ne i druge ljude, a Barbara je bila čudna, zbunjena, možda čak i preplašena. Sumnjivo mi je tu nešto, ne znam što se događa. Mislim, nije me uspjela deprimirati, ali mi je zato lijepo ubacila bubu u uho. Možda ju nazovem da ju pitam stvarni razlog zbog kojeg me nazvala.

BARBARA

Goran me silovao. Silovao me moj vlastiti dečko. Mislila sam da se to dešava samo u filmovima, ali sam očito bila u zabludi. Bili smo kod mene doma, kao i obično i on je donio nešto horsa da si malo ušmrčemo pa da idemo vani. Sve se činilo normalnim, ali je on pokazivao znakove nervoze. Pitala sam ga je li već nešto konzumirao na što je totalno poludio i počeo vikati. Ošamario me. Rekao mi je da odem u sobu i legnem u krevet, a ja nisam htjela. Tek tada je podivljao do kraja. Lupio me šakom u trbuh i držeći mi ruku na ustima da ne vičem odvukao me u sobu. Kada mi je maknuo ruku s lica htjela sam mu nešto reći, ali ga to nije zanimalo već me samo odgurnuo u kut sobe i stuštio se na mene poput brzog vlaka. Bio je gotov jako brzo i svršio je u mene i to mi je bilo prvi put da se nisam štitila tokom odnosa iako se to ni ne može nazivati odnosom, zar ne? Kad je svršio pogladio me po glavi i rekao da sada želi ići vani. Nisam mu ništa odgovorila. Plakala sam u kutu sobe, a on je otišao u kuhinju. Za desetak minuta od tamo sam osjetila miris hašiša pa sam i ja došla, bez riječi, i krenula telefonirati. Pitao me koga zovem, a ja sam slagala da zovem Anitu da nam da pozivnice. U biti sam zvala Amona. Zaželjela sam se njegovog ljudskog, toplog glasa.

Kada se javio, hinila sam da sam zabunom dobila njega, a na spomen njegova imena Goran je počeo umirati od smijeha i proizvoditi neke životinjske, neartikulirane zvukove. Bilo mi je neugodno pa sam spustila slušalicu. Onda sam nazvala Anitu i sredila pozivnice. Otišli smo u klub, a ja sam pobjegla kući dok je Goran bio na WC-u. Zaključala sam se, umotala se u deku i sjela ispred televizora s čajem i čokoladom. Plakala sam dugo i neutješno. Odlučila sam da više nikada neću pogledati Gorana i dop i da o onome što se večeras dogodilo nikome neću reći ni riječi.

GORAN

Jebote, kako je bilo dobro sinoć. Prvo sam s Kikijem prao po pelinu od podneva. Onda je došao neki klinac hašoman kojem je Kiki idol i donio je grudu crnog afganistanca. Popušili smo pola toga, a ja sam još otrgnuo komadić i tutnuo ga u džep. Malog smo potjerali kući pa se Kiki puknuo u venu, a ja sam šmrkao. Kiki me počeo nagovarati da to učinim kao čovjek, po pravilima. Malo sam se nećkao, ali sam ipak pristao i ubrizgao si heroin u ruku po prvi put u životu. Bilo je divno. Ostao sam još par sati kod Kikija, gledali smo mene i Barbaru kako se ševimo i slušali neki opaki trance, a onda sam shvatio da je osam navečer i da sam već dva sata ranije trebao biti kod Barbare. Kupio sam od Kikija malo horsa i krenuo.

Kad sam došao kod Barbare bila mi je nekako čudna. Možda je to bilo zbog droge, ali bila mi je užasno odbojna i imao sam osjećaj da je kurva. Vjerojatno su oni pornići snimljeni bez njenog znanja utjecali na moj doživljaj. Pošmrkali smo malo, a ona me krenula zajebavati pa sam ju ošamario. U trenu kad su joj potekle suze kurac mi se digao toliko da jednostavno nisam mogao vjerovati. Rekao sam joj da ju hoću jebati, a ona se malo nećkala pa sam to učinio na silu i prilično grubo. Bilo mi je savršeno, a mislim da je i ona uživala iako je plakala i pokušavala složiti tužnu facu. Poslije sam otišao u kuhinju i zarolao sam pljugu onog afganistanera koja mi je sjela kao šlag na jagode. Onda smo Barbara i ja otišli na neki jeben techno, ali je ona ubrzo nestala. Živcirao sam se malo oko toga, ali pola grama žutog u džepu i cure u tankim majicama bez grudnjaka su mi ubrzo zaokupili pažnju pa sam zaboravio na nju.

Sjetio sam je se tek ujutro kada sam išao kući pa sam ju nazvao s mobitela da ju pitam želi li da dođem do nje umjesto da idem doma, ali mi se nije javljala. Ne znam, valjda je još spavala.

AMON

Nazvao sam Barbaru, a ona mi se preko telefona rasplakala i stala me moliti da dođem kod nje. Pitao sam ju što je hitno, ali mi ništa nije željela reći, samo me i dalje molila kroz suze. Zvučala je stvarno loše pa sam otišao.

Kada sam došao pala mi je u zagrljaj i počela me ljubiti po cijelom licu. To sam stoički otrpio. Mislim da bi bilo patetično da sam lagano otvorio usta i čekao da me poljubi u njih, držao sam ih čvrsto zatvorenima i niti jedan dodir njenog jezika ili usana nije slomio otpor. Maknuo sam ju, nekako, od sebe i ustanovio da izgleda grozno. Kao da ju je pregazio brzi vlak. Bila je strašno blijeda i imala je masnicu pod lijevim okom i tek sam sada primijetio da se malo udebljala i da djeluje natečeno i podbuhlo. Skuhala je kavu, a ja sam smotao fini tanki joint. Nije htjela pušiti, ali meni je bilo svejedno, više nismo zajedno pa mi ne može prigovarati. Počela mi je pričati kako joj je otkad smo nas dvoje prekinuli sve krenulo nizbrdo. Počela je brijati na dop, a Goran ju je jučer istukao i sad ju je strah da se ne vrati i želi od mene da ju zaštitim. Nasmijao sam se, ali ne od napušenosti. "Ja da te štitim, ovako mršav i sjeban? Barbara, stvarno suosjećam s tobom i žao mi je što si naletjela na zlog čovjeka, ali zaboravi na mene. Kada sam ja trebao tebe, nije te bilo. Željela si slobodu, barem si tako govorila, a onda si se ubrzo spojila s ovim Goranom. Koji te sada tuče. Što ja tu uopće mogu učiniti? Pozovi policiju, to ti je moja preporuka." Tako sam joj rekao i znam da je to možda zvučalo surovo s obzirom na to da je ona očito u nekakvom emocionalnom šoku zbog toga što se njen novi dragi ispostavio zločincem, no to je bila istina i suština stvari.

Možda se čini čudnim i bezdušnim moj postupak, ali objasnit ću ukratko zašto s Barbarom ne želim više imati nikakve veze. Tik prije nego što smo prekinuli uletjeli smo u jednu prepirku o prijateljstvu nakon prekida. Ona je tvrdila da želi biti moja prijateljica kada prekinemo, a ja sam ju uvjeravao da za to ne postoji niti najmanja šansa. Rekao sam i da bi ja želio biti njen prijatelj, ali da potpuno sumnjam da bi se to moglo dogoditi. Samo sam bio realan i uviđao očito, nas dvoje nikako ne bismo mogli funkcionirati kao prijatelji, potpuno smo različiti i mrzimo mane ovog drugoga, a osim toga zadnjih mjesec dana jedina stvar koja nas je povezivala bio je seks. Slaba podloga, zar ne? Ona se tada naljutila i rekla je da ne može vjerovati i da MORAMO ostati prijatelji i ja sam rekao u redu, potrudit ću se. Onda smo prekinuli i nismo se vidjeli tri mjeseca, a živimo u istom gradu. I to je bilo njenom greškom, ja sam se njoj čak i javio koji put. Nije me pogodilo to što nismo ostali prijatelji, jer znao sam da će tako ispasti, već njeno insistiranje iako uopće nije tako mislila. Iznerviralo me licemjerje. I ona sada želi moju pomoć? Oprosti Barbara, stvarno mi je žao, ali ja nemam ni snage, ni volje prepucavati se s nadrogiranim kretenima, jednostavno je, naletjela si na zlog čovjeka.

BARBARA

Amon me nazvao, a ja sam mu se rasplakala preko telefona. Onda je došao do mene. Mislila sam da me htio utješiti, ali izgleda da mi je došao držati prodike. Sve nešto u stilu kako sam si sama kriva i kako sam naišla na lošeg čovjeka. Sumnjam da je u pravu, Goran nije loš, samo je strašno povodljiv i sva ta kemija koju trpa u sebe prejako djeluje na njega. On pretjeruje radi pretjerivanja samog i zato su stvari ispale tako, izgubio je kontrolu i povrijedio one do kojih mu je najviše stalo. Odnosno onu do koje mu je najviše stalo. A ja? Gdje sam ja u toj priči? Opet sam ostala sama i povrijeđena, i fizički i psihički i opet moram ispaštati zbog nečega što nije moja krivica. Jedan se ubio pa sam patila, drugi je bio patološki ljubomoran, a treći je agresivni narkoman. Što meni to sve treba? Ima li uopće normalnih muškaraca?

Razmišljala sam o Dragi nakon dugo vremena i shvatila da možda i nije učinio pogrešku. Mislim, kada si je oduzeo život prestale su sve njegove patnje i brige i sva pitanja koja su ga tako mračno zaokupljala. Ja sada nisam daleko od toga da se odlučim na taj korak. Nestalo je smisla u mom životu, ispostavilo se da sam voljela pogrešne ljude i radila sasvim krive stvari. I stalno sam se nadala da će biti bolje, bilo što i bilo kada, ali nije. Moj se život stalno vrti istom tužnom putanjom. I u njemu nema bijele boje, sve što nije crno neka je nijansa sivog. Isplati li se živjeti dalje tako? Isplati li se imati nadu koja se do sada pokazala kao prevrtljiva kurva?

Ne, neću se objesiti. To je smrt za muškarca. Navest ću Gorana da pomisli kako mu je sve oprošteno, a onda ću si ubrizgati smrtonosnu dozu heroina u žilu. Vjerojatno neću biti svjesna gdje prestaje život i počinje smrt, ali tako je i bolje. Tako ću otići bez pozdrava ovom šugavom svijetu.

GORAN

Bio sam danas kod Barbare i ispričao sam joj se što sam u petak bio grub prema njoj i što sam ju zanemarivao. Oprostila i je i zamolila me da nabavim nešto dopa jer da bi se ona puknula u venu. Nije bilo potrebe da idem nabavljati zato što sam ranije ujutro kupio od Kikija pet grama i odlučio da ću početi prodavati. Insistirala je na tome da si sama složi šut, a ja sam joj pustio, jer sada moram neko vrijeme biti dobar prema njoj. Rekla je da ne želi da ju gledam dok se bode jer joj je to odvratan prizor i dosta je što mora sama sebe gledati, ne želi očevice. Pristao sam, puko se, uzeo novine i otišao se posrati, a nju sam pustio samu s drogom. To je očito bila pogreška.

Kada sam završio s kenjanjem došao sam u sobu, a ona je mirno ležala na krevetu. Došao sam do nje i seksi glasom rekao nešto u stilu: "Jesi li već topla ili želiš da te malo zgrijem?". Nije reagirala. Prišao sam bliže i vidio da u kutovima usana ima mjehuričaste nakupine pjene. Odmah sam znao o čemu se radi. Dao sam joj umjetno disanje i napravio masažu srca, baš onako kako su nas učili u auto školi. Ništa nije pomoglo, boja joj je postepeno odlazila sa lica i koža joj je postajala hladna na dodir. Otrčao sam u kuhinju i pozvao hitnu. Rekao sam im što se dogodilo i adresu na koju da dođu. Onda sam blokić u kojem je bilo moje ime i broj telefona stavio u džep da o meni ne ostane nikakav trag i izašao vani. Vrata sam ostavio širom otvorena da bolničari ne moraju provaljivati. Mislim da sam učinio sve što sam mogao. Odahnulo mi je kada sam na putu do tramvajske stanice čuo sirenu hitne pomoći i vidio njeno plavičasto, treperavo svjetlo kako juri prema tamo gdje mene neće više nikada biti.