Uvijek me fasciniralo kako me određena glazba lagano ufura u vrijeme kada sam ju slušala. Ima CD-a koji sa sobom donesu bujicu slika, izmame na licu sjetu, osmijeh, čak osjetim i mirise koje su mi neki tada nesebično poklanjali. Večeras sam čula jednu pjesmu koja je odvrtila svoj movietrack u glavi ...

THE GROUND BENEATH HER FEET

U biti, ova pjesma je isplela svoj put do lokacije na kojoj joj se piškilo. Prva stvar na koju pomislim kad čujem ovu stvar je njezin autor. Ah, Salmon darling Rushdie. Imala sam u svom životu periode upravo psihotičnog zaljubljivanja u neke "odabrane" pisce, ili u, kako sam tek kasnije shvatila, neke njihove knjige, preko kojih sam se osjećala povezanom sa njima samima. Okey, nisi to što pišeš, ali nisi ni daleko od toga ... i točka! O samoj knjizi u kojoj je iznikla i ova pjesma, dalo bi se naveliko raspravljati, no pjesmu I like i to je to. Također mi se sviđa kako ju je bend obradio, te mi se čak i tekstualno svidjela na prvo slušanje, kada nisam imala pojma o cijeloj pozadini priče. No, to sad više nema veze s mojim prisjećanjima. Mjesto na koje mene odvuče ova pjesma jest povezano s ovim piscem, ali i drugim njegovim dijelom. Ili prvim, jer tim redom sam ga čitala. Riječ je o "Midnight's children". Jedna priča iz te knjige me toliko oduševila da me već u prvoj četvrtini knjige kupio bez previše truda ...

Ključno je razdoblje čitanja navedene literature. Bila sam tada ili u šetnjama na suncu, ili u ležećem položaju, s nogama dignutim iznad razine ostatka tijela. Bila sam sretna, kako sam mislila da bi svatko bio tko prolazi kroz istu avanturu kao i ja. I da, veselim se jednom danu, kada ću je ponoviti ...

Upravo je čudnovato kako me Rushdie tih par dana, koliko sam se gubila u njegovoj knjizi, uspijevao oteti osjećajima koji su me ispunjavali. Obično bih lijevim dlanom pokrila njega i slala mu smirujuće poruke. Umirivala sam nas čitanjem i on bi isto koristio te trenutke za smiraj (jedino vrijeme kada je odmarao). Bili smo najbliži jedno drugome što ikada dva bića mogu biti ... bili smo jedno u drugome, potpuno si predani na milost (nikad nemilost!) ... moj dah je punio njegov, a njegovo srce je ispunilo moje ... potpuna ljubav ... Mi.

Mir koji me ispunio tada zadržao se i u kaotičnim sretnim tjednima koji su uslijedili. Metamorfoza naše veze je bila očekivana (i iščekivana), pa smo se gladno upoznavali jedno s drugim na drugačiji način, učeći usput kako upoznavati svijet oko sebe. On kroz svoje, a pomalo i moje oči, dok sam ja ono što sam mislila da znam sada gledala i iz novog, njegovog kuta. Obožavala sam ga još prije negoli sam ugledala te modre oči koje su me upijale sa mojih prsa ...

Moji roditelji će ubrzo utvrditi kako sam naglo sazrela i odrasla, dok ću ja uvijek biti svjesna da sam i tako, od trenutka kada sam ga prvi put ugledala, dan nakon što su me obavijestili o njegovom postojanju, bila spremna za njega i sva vesela putovanja što nam predstoje. Nikada nisam ni na tren požalila svoju odluku (iako, definirajući odluku kao odabir jedne od ponuđenih alternativa, to nije ni bila odluka, jer s alternativom, u njegovom slučaju, nisam ni koketirala), niti mislim da sam izgubila dio mladosti ("Pogledaj samo koliko sam dobila!"), a nikada se nisam ni slomila pod teretom obaveza (jer neke su stvari zaista bile obaveze (učenje za ispite), dok mnoge nisu ni prismrdile tom nazivu (ah, neprospavane noći)).

Prošli mjesec sam se opet prisjetila tih dana (uvijek je tako u ovo doba godine), dok sam ga gledala kako cvate sav divan i velik pred mojim očima. Već dugo nema modre oči (sada su više sivo-plave, ali su jednako velike kao i moje), a i proučavamo okolinu s malo drugačijim kriterijima - on je već više u svom svijetu. Izmišlja mi i priča svoje priče, glumi privatne predstave samo za moje oči, a ponekad, kada ga već lagano svladava umor, zavali se na mene i dopušta da uživam u mirisu njegove nježne kože i toplini njegovog snažnog malog tijela. Ja se pritom topim. Ne bojim se da će mi prebrzo nestati, udaljiti se, ipak smo nas dvoje povezani nekim našim, nevidljivim nitima. Već više od 4 godine su vidljive prostim okom. A ako tko i ne uviđa njih, mora vidjeti kako ima velike mamine oči ...