KAD MAJMUNI HUČU: Ponos i predrasude talijanske stvarnosti

Mladen Barbarić

24. prosinca 2010.

KAD MAJMUNI HUČU: Ponos i predrasude talijanske stvarnosti

Naopaki Ivica je lik iz talijanske knjige za djecu, jedne od onih koje se za Božić svuda pojavljuju. On je 15-godišnjak različit od druge djece po tome što hoda na rukama umjesto na nogama. Zahvaljujući podršci prijatelja i vlastitoj odlučnosti da ustraje, Naopaki Ivica uspijeva prevazići neprijateljstvo drugih i otuđenost zbog svoje različitosti. Na ovom mjestu pročitajte jedinstvenu priču na hrvatskom međumrežju o ljudima koje mnogi ne žele prihvatiti iz sasvim banalnog razloga

Jedan od prijatelja Naopakog Ivice, po imenu Buuu – zapravo je Mario Balotelli. Da, upravo onaj nevjerojatno daroviti nogometaš, kronično neprilagođeni europski prvak s Interom, danas u momčadi Manchester Cityja i svježi reprezentativac Italije. Pravi Balotelli sa zadovoljstvom je svoje ime i izgled posudio knjizi jer podržava njenu poruku.

- Ivica, piše Balotelli u predgovoru za „Buuu“, je žilav kao i ja. U životu sam naučio da to što činiš stvari drugačije, nije važno pri tome da li je to način na koji hodaš, govoriš, moliš se, misliš, ne znači da si zbog toga naopak. Ja sam Talijan i ja sam crn i ponosan sam na to, zaključuje Balotelli.


Balotelli prilikom jednog od nastupa za reprezentaciju

Još od tinejdžerskih dana, danas 20-godišnjeg Balotellija zapala je nezgodna uloga glasnogovornika crnaca u Italiji. Ponekad je to vrlo neugodna situacija za tako mladu osobu i, na mnogo načina, još uvijek nezrelu. Kroz Buuua Balotelli je artikulirao svoje osjećaje snažnije nego ikada.

- U Engleskoj, piše Balotelli na temelju četiri mjeseca koliko živi u Manchesteru, kultura integracije mnogo je dublja nego u Italiji. A u nogometu, najuniverzalnijem kazalištu od svih, ta je razlika još i vidljivija, kaže Balotelli.

Engleska možda nije savršena, ali na stadionima, nekada ozloglašenima zbog predrasuda na tribinama, danas se daje primjer europskim zemljama. Italija ima dugogodišnje probleme s rasističkim ispadima, a posljednji događaji samo pokazuju kako je problem daleko od rješenja.

Još prošlog tjedna tijekom utakmice Europa Lige između Juventusa i Manchester Cityja, domaći navijači vrijeđali su tamnoputog Patricka Vieiru. Iako zbog manjine, Juventusovi navijači imaju neslavnu reputaciju rasista. Klub je prošle godine kažnjen zbog majmunskog hukanja Balotelliju u ligaškoj utakmici protiv Intera.


Česta scena na talijanskim tribinama

Isto se Balotelliju dogodilo kada je posljednji puta nastupao za nacionalnu momčad. Mladi napadač, sin useljenika iz Gane i majke Talijanke, rođen je na Siciliji, a odrastao je u Lombardiji gdje ga je posvojila jedna obitelj. Dva puta je nastupio za Italiju u prijateljskim utakmicama.

Njegov debi, protiv Obale Bjelokosti, prošao je bez problema, no odigran je u Londonu. Njegov drugi nastup za Azzurre, prošlog mjeseca odigran u Austriji protiv Rumunjske, umrljan je konstantnim uvredama od strane talijanskih navijača koji su prešli granicu ponijevši sa sobom transparent „NE multietičkoj reprezentaciji“.

Dok Balotelli dođe do svog trećeg nastupa za Italiju, ukoliko mu to dozvoli forma i ne bude ozlijeđen, bit će već kraj ožujka kada Azzurri slave desetu obljetnicu od kada je prvi tamnoputi igrač zaigrao za nacionalnu vrstu. Riječ je o današnjem igraču Palerma, Fabiju Liveraniju. Čovjeku koji je probio led u talijanskom nogometu i kojeg prati glas igre za rasiste. Liverani je te 2001. godine bio zraka nade za modernu Italiju koja želi biti različita i tolerantna. Kada je upisao prvi nastup za Azzurre, Liverani je iz Perugije prešao u Lazio, klub koji na svojim tribinama gaji možda i najveću populaciju nesnošljivih nacionalista.


Prvo pojavljivanje Liveranija u dresu Lazija čiji navijači već godinama imaju rasističke ispade

Prvih mjeseci u Laziju, Liverani, sin Talijana i Somalijke rođen u Rimu, morao je izdržati poglede na svježe ispisane svastike izvan trening kampa Lazija u Fornellu. No, uskoro su se protivnici utišali, a Lazio je, činilo se tada, okrenuo stranicu uvidjevši da može biti uspješan samo ako na terenu ima dobre nogometaše. Barem jedan klasni nogometaš odbio je zaigrati u Laziju zbog ekstremista s tribina. Riječ je o Francuzu Lilianu Thuramu koji je 2001. godine odbio nastupati za tu momčad.

- Nisam htio igrati u klubu u kojem ne mogu biti u dobrim odnosima s navijačima, komentirao je tada Thuram. Sedam godina kasnije završio je karijeru s rekordnim brojem nastupa za reprezentaciju i nizom naslova osvojenih u klubovima u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. U međuvremenu postao je jedan od najglasnijih boraca protiv rasizma u nogometu.

Na žalost, bio sam meta, kako da kažem, određenih zvukova, dok sam igrao u Italiji. U to vrijeme, kada bi tamnoputi igrač imao loptu neki su gledatelji to popratili ispuštajući majmunske zvukove. Nije se to događalo na svakoj utakmici, ali nije bilo ugodno slušati takvo nešto kada bi se događalo. No, shvatio sam kako je taj način ponašanja zapravo lako razumjeti. Sve dolazi od jednostavne činjenice da crnci u društvu imaju negativan imidž i to je tako jako dugo vremena, a tako je i danas. Nogomet, i sport uopće, ima važnu ulogu suzbijanja te negativne slike, ali ne možemo očekivati da se to događa u izolaciji od ostatka društva, zaključuje Thuram dodajući kako se protiv rasizma ne možemo boriti samo nogometom već se protiv tog problema treba uključiti šire društvo.


Thuram je odbio igrati za Lazio upravo zbog navijača tog kluba

- Danas u nogometu sudjeluje mnoštvo tamnoputih igrača i to je dobro za borbu protiv rasizma jer se brojna djeca ugledaju na te uspješne nogometaše. Postoji golemo gledateljstvo koje ih ima prilike vidjeti svakog vikenda na televiziji. No, to je tek mali dio društva. Dugoročni odgovor na ovaj problem jest shvatiti i razumjeti uzroke rasizma te obrazovati ljude, kaže taj nekadašnji francuski reprezentativac.

Na žalost, nisu svi članovi društva toliko promišljeni kao Thuram. Bivši izbornik Italije, Marcello Lippi lani je na uvrede s tribina koje je trpio Balotelli odgovorio s tvrdnjom da nije riječ o rasizmu. Lippi je to objasnio tako što nisu svi tamnoputi igrači na terenu bili podvrgnuti hukanju s tribina.

- Da je bila riječ o rasističkom vrijeđanju, Juventusovi navijači hukali bi i Muntariju i Vieiri, tvrdio je Lippi.


Nogometaš Lazia Paolo di Canio proslavio se ovim salutiranjem

Talijanske vlasti trude se zaustaviti rasizam na stadionima i početkom sezone sudac je zaustavio utakmicu na Sardiniji zaprijetivši kako će prekinuti susret i dodijeliti bodove gostujućoj momčadi ukoliko navijači ne prestanu vrijeđati napadača Intera Samuela Eto'oa.

Lippijev nasljednik na klupi Azzurra, Cesare Prandelli također je pokazao odlučnost da spriječi navijače koji bi vrijeđali njegove tamnopute igrače. Novi izbornik vjeruje da je najbolja talijanska momčad ona s najboljim igračima. Balotelli je jedan od njih, a tu  su i oni koji nisu crnci već rođeni izvan Italije poput Južnoamerikanaca Amaurija, Ledesme ili Giuseppea Rossija rođenog u SAD-u.

- Svaki talijanski građanin može igrati za moju momčad. Kada čujem hukanje protiv nekih igrača osjećam samo ljutnju i razočaranje. Nešto se mora napraviti da ih zaustavimo, no ponekad se osjećam nemoćnim, komentirao je izbornik italije Cesare Prandelli.


Tekst prenosimo iz The Nationala uz dozvolu uredništva i autora Iana Hawkeya

Prijevod: Lupiga.Com 

FOTO: Lupiga/mSport/Lazio Ultras