Lupiga na viteškom turniru

Svjetlana Zorić

2. lipnja 2004.

Lupiga na viteškom turniru

Viteški turnir u Gornjoj Stubici nije mogao proći bez nas, jer trebamo se i mi malo baviti sportskim životom. Taj, na prvi pogled, pravi vašar nas je oduševio, jer zorno nam je prikazano kako se to živjelo prije cirka 164 250 noćiju, a vidjeli smo i borbu mačevima dvaju oskudno odjevenih ratnica, par padova s konja, viteške neuspjehe … Nešto više uz nezaobilazne fotke saznajte na

 

Malo smo se zaigrali.

Bez obzira na subotnje loše vrijeme naša mala družina se uputila u Gornju Stubicu gdje je bilo planirano održavanje spektakularnog viteškog turnira. Budući nam nije padalo na pamet platiti kartu od (simboličnih) 30 kuna, uputili smo se u polja koprive i pukom srećom se nikom od nas nije ništa dogodilo, pa čak ni krpelja nismo pokupili. Da bi narod ipak potrošio nešto peneza, potrudili su se vlasnici okolnih štandova, na kojima se moglo kupit raznovrsno home made oružje (kacige su baš dobre), vrcani medgibanice, američki sladoled iliti ona vuna, a bio je tu i striček koji je za 10 kuna kovao potkove.

A onda smo se oprobali s lukom i strijelom.

Ma, pravi vašar uz razliku da je na ovom vašaru odličan osjećaj biti okružen ljudima koji su se oko vas šetali odjeveni baš kao nekoć, točnije prije cirka 164 250 noćiju, odnosno u grubo kojih 450 godinica. Osim raznih radionica, oprobali smo se s lukom i strijelom, te moram priznati kako i nismo bili tako loši. Poznato je kako sportski život umara, pa smo se bacili na okrjepu u vidu gulaša i kobasica. I dok smo mi uživali u klopi na glavnom trgu pojavila se hrpa plesača u renesansnim kostimima, te su okupljenim znatiželjnicima demonstrirali kako se nekada plesalo.

Ratnica, nije Ksena.

Oko pola sedam smo se prebacili na teren predviđen za centralno događanje toga dana - viteški turnir. Nakon predstavljanja vitezova dame su izabrale svoje favorite i to tako da su im na koplja nabile maramice i borba je mogla započeti Za uvertiru su nam dvije poprilično oskudno odjevene ratnice pokazale kako je izgledala borba na tlu s mačevima. Nakon njih dođoše hrabri vitezovi koji su prvo morali u dva poteza skinuti dvije tratinčice i lubenicu. Ispostavilo se kako je to pretežak zadatak jer to nikome od vitezova nije pošlo za rukom.

A njega smo zarobili i potom mučili.

No, u ostalim disciplinama, kao što je primjerice gađanje iz luka, pokazali su svoje bolje strane. Bilo je čak i poluludih konja, koji su svoje jahače zbacili sa sedla. Ne treba naglasiti kako se to zbilo na opće veselje nazočnoga puka. Najlošiji je bio jedan Slovenac, vjerojatno čovjek nema gdje trenirati … Nakon silne borbe svi smo se vratili nazad na onaj glavni trg gdje su nas duboko u noć "The Skelligs" zabavljali svojom irskom glazbom. Divno potrošena subota! 

 

Ovaj nije pao, ili je?

 

Hehehe