Organizacijski tim Goranovog proljeća odlučio je povući nagradu „Goranov vijenac“ koja je samo nekoliko dana ranije dodijeljena književniku Milku Valentu, te nagrada na koncu neće biti dodijeljena nikome, već će, kako kažu organizatori, „praznina koja ostaje“ biti podsjetnik na njihove vlastite pogreške i prilog ograničavanju budućih.

Naime, skandal oko dodjele „Goranova vijenca“, bijenalne nagrade za pjesnički opus i ukupan doprinos hrvatskoj književnosti, izbio je neposredno nakon objave da je Valent ovogodišnji laureat jednog od najvažnijih pjesničkih priznanja u Hrvatskoj. Prvo se kotrljao po društvenim mrežama, gdje se upozoravalo na Valentove ranije javne istupe, ali i njegove pojedine pjesme. Otvorilo se pitanje odgovornosti kulturnih institucija i odnosa između autora i njegovih javnih stavova.

Posebnu pažnju izazvao je intervju iz 2022. godine u kojem je Valent iznosio stavove o pedofiliji, karakterizirajući je, među ostalim, kao „prirodnu seksualnu orijentaciju“ te govoreći o postojanju „žudnje starijih prema mlađima“ kao prirodnoj pojavi. „Korumpirani znanstvenici i liječnici, baš kao i neobrazovani svjetski puk, osuđuju javno u medijima pedofiliju kao bolest, vjerojatno da ne bi izgubili posao. Jadno, tužno, ružno“, rekao je među ostalim Valent u tom intervjuu za koprivnički časopis Artikulacije. 

Facebook stranica „Čitaj mi“ upozorila je i na sadržaj dijela Valentove pjesme „Ambijentalno-dijetalno“, koji glasi ovako:

srebri meko sjećanje:
vidio sam djevojčicu (i nju su proizvele žlijezde)
u bijelim, o Dieu, u čipkastim dokoljenkama srama
ona doziva ženu;
htio sam silovati njezina ravna prsa
– rebra vidljiva
– senzualno granje
– vitki fluorograf stasa
silovao sam je i bila je dobra
bila je rezbareno mlijeko mladosti
deflorirani užas
himen u dronjcima
(crveni jogurt)

Kako su se sporni citati širili, reakcije su postajale sve žešće, a na društvenim mrežama se u komentarima razvijala rasprava u kojoj su sudjelovali brojni književnici, novinari, aktivisti, ali i šira publika koja za Valenta do sada nije ni čula. Više njih je otvoreno dovodilo u pitanje etičnost odluke da se takvom autoru dodijeli prestižna nagrada. Kritike su se pritom kretale u dva smjera. S jedne strane prema samom Valentovu javnom diskursu, a s druge prema organizatorima i žiriju, uz pitanje jesu li prije donošenja odluke bili upoznati s njegovim ranijim izjavama. Dio rasprave vodio se i o tome treba li i u kojoj mjeri odvajati književni opus od osobnih stavova autora. Neki dionici iz književnog i kulturnog polja postavljali su pitanje kako je moguće da žiri, sastavljen od relevantnih aktera književne scene, nije bio upoznat s tako kontroverznim Valentovim javnim istupima

No, nije ovo bila prva značajna nagrada koju je Milko Valent dobio. Književnik rođen u Zagrebu 1948. godine objavio je gotovo 30 romana, zbirki poezije, eseja i proze te je autor više od deset drama i radio drama. Još 2014. godine dobio je godišnju nagradu „Vladimir Nazor“ koju dodjeljuje Republika Hrvatska za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma. Također, 2018. godine dodijeljena mu je nagrada „Tin Ujević” za doprinose u hrvatskom pjesništvu, a koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika, koje treba razlikovati od Hrvatskog društva pisaca. Svojevremeno je bio i dobitnik Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“. 

Kada je prošlog tjedna objavljeno da „Goranov vijenac“ ide Valentu, peteročlani žiri – Tomislav Brlek, Dorta Jagić, Andrijana Kos Lajtman, Branislav Oblučar i Marko Pogačar – u obrazloženju je izrazio neskriveno zadovoljstvo što je nagrada otišla u ruke koje su „svojim bogatim i nesvakidašnjim pjesničkim opusom, započetim prije gotovo pola stoljeća, to nesumnjivo zaslužile“. 

„Iako stilski raznorodna i motivski šarolika, poezija Milka Valenta od prve pjesničke zbirke 'Leptiri arhetipa' (1980) pa sve do danas pokušava izbjeći – poslužit ću se sintagmom samoga pjesnika upotrijebljenom u pjesmi 'Okretanje zvrka', u zbirci 'Koan' (1984) – 'tradicionalni fašizam smisla'. Ta se pjesnikova kreativna namjera tijekom desetljeća realizirala na različite načine i u različitim registrima, u vidljivom globalnom pomaku od vizualno-grafičkih poetičkih težišta ranih zbirki prema sve izraženijim akustičnim i narativnim poetskim modelima. U svim etapama svoga pjesničkog razvoja, međutim, poezija Milka Valenta svoju ontologiju crpi iz jezika, ona je kreativna i energizirana, provokativna, pa i šokantna, ponekad performativna, bogata u imaginaciji – poezija je to koja ustrajno razgrađuje smisao, ali ga ne potire“, navodilo se u obrazloženju žirija. 

Tjedan dana kasnije organizatori su odlučili povući svoju odluku o dodjeli nagrade Milku Valentu. O tome su objavili i poduže priopćenje.

„Kada je Vladimir Vladimirovič Majakovski, prije više od stotinu godina, napisao svoje 'ja volim gledati kako umiru djeca' nije to, naravno, mislio doslovno, niti je to uopće izrekao građanin Majakovski. U kontekstu pjesme, poznato je, progovara pjesnički protagonist, a spomenuta tvrdnja formulirana je, danas je to malo kome sporno, kao demonstracija radikalne pjesnikove poetike čija je maksima, pojednostavnimo, bila 'zgroziti malograđanina'; uzdrmati njegov lažni moral. Čitajući pjesme iz bogatog opusa Milka Valenta, Goranov žiri, koji ga je nagradio nagradom Goranov vijenac, vodio se sličnim, u književnom polju odavno uobičajenim uzusima, i taj je opus iščitavao kao realizaciju jednog radikalnog i namjerno provokativnog, ali i odavno apsolviranog te ne pretjerano kontroverznog književnog prosedea“, stoji na početku priopćenja.

Organizatori objašnjavaju kako je odluku žirija, kako kažu, „na sličnim osnovama“ i u „dobroj vjeri“, potvrdio i programski odbor Goranovog proljeća, manifestacije u sklopu koje se i dodjeljuje bijenalna nagrada „Goranov vijenac“. 

„Građansku osobu laureata žiri i odbor, moguće pogrešno, nisu pretjerano propitivali, smatrajući njegove dugom karijerom rasute kontroverzne izjave u prvom redu produžetkom istoga književnog prosedea i u njega ugrađenom smišljenom provokacijom. Uvidom, međutim, u intervju s autorom objavljen 2022. godine u koprivničkom književnom časopisu Artikulacije i u njemu iznesene tvrdnje i stavove, programski odbor Goranovog proljeća prisiljen je promijeniti svoju odluku. Neke u odgovorima iznesene tvrdnje, napose one vezane uz pedofiliju i dječju pornografiju, neprihvatljive su na svim razinama. Goranov odbor i aktualni Goranov žiri ne mogu i ne žele stajati iza njih; ni osobno, ni kao javni radnici, roditelji, građani“, nastavlja se u priopćenju.

„Vijenac“ na kraju neće dobiti nitko, a u takvom razvoju situacije organizatori vide simboličnu poruku.

„Svjesni društvenog kapitala koji nagrade ovog kalibra nose i neželjenog vlastitog priloga normalizaciji diskursa gluhog na patnju žrtvi najbrutalnijeg nasilja, odlučili smo donijeti jedinu relevantnu odluku – povući dodjelu nagrade Goranov vijenac Milku Valentu. Praznina koja ostaje neka bude podsjetnik na vlastite pogreške, i prilog ograničavanju budućih“, zaključuju organizatori.

Na koncu se iz ovog slučaja mogu izvući i neke pouke. Opoziv nagrade, naime, pokazuje da odluke mogu biti podložne naknadnom preispitivanju u svjetlu novih ili ponovno aktualiziranih informacija. Istodobno, jasno je i koliko je važno postavljati i primjenjivati jasne kriterije kako bi se takve situacije unaprijed učinile manje izglednima.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija:VidaTV

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.