Nečastivi (onaj koji nikad ne časti) u gostima Lupigi

Ivan Kegelj

2. srpnja 2003.

Nečastivi (onaj koji nikad ne časti) u gostima Lupigi

Netko će reći da nečija zloba i kvarnost nije novica, a ja ću se namah složiti. Svakodnevno se u svom poslu susrećem s takvim stvarima i već sam, evo i nažalost, oguglao. Ipak, evo jedna novica o dragom gostu koji nas redovito posjećuje na Lupežu pokušavajući uglaviti kakvu svađicu. Kako ga prepoznati? Teško. Uglavnom, par riječi uz rad jadnika koji koristi naše nickove da bi sebi stvorio veselje.

E sad, šta napisati o čovjeku koji sjedi negdje za nekim monitorom, zloban je i informatički pismen (zna za dva klika na "lijevom mišu.")? A šta? Ništa.
Dovoljno je pogledati što ga čini sretnim. Mislim kako negdje uživa uvaljen u (ne)udobnu stolicu i razmišlja - e sad bih mogao malo uzeti ovog "Cara" na zub pa ga zavaditi s "TB-om", zlobno se nasmijulji, lupa po tastaturi, opet se smijulji, pokušava zavaditi neke druge Lupeže i iščekuje reakciju.
Kad je izazove i zavadi dva nesretnika koja su dovoljno naivna i spremna na svađu zbog svake pizdarije - zadovoljan je. Svađa ga čini sretnim.
Isto će napraviti i svom prijatelju, doduše pod nekim drugim okolnostima, a ništa bolje od njega ne treba očekivati ni onaj tko upravo sad, možda, sjedi do njega ispred istog monitora i divi se svom genijalnom, informatički pismenom drugu. Jebi ga, loš je čovjek, to mu je križ.
Sad bi valjda, ispred ovog monitora, Lupež trebao popizditi i reći nešto o tome kako je riječ o idiotu i primitivcu. Neće moći. 
Razgovarali smo prije nekog vremena o takvim gostima i uz pivu tražili način da se nešto napravi po tom pitanju. Raspravili nismo ništa. Pivo i pelinkovac su pogubni za rasprave.
Kad razmišljam o tome što bi trebalo napraviti, sad i ovdje, bez pelinkovca i dobrih komada koji se prošetavaju Cvjetnim trgom, dolazim do zaključka da po tom pitanju ne bi trebalo napraviti ništa. Jer ovaj portal jest, i bit će i u većoj mjeri, dio svijeta u kojem živimo.
Nažalost, okružuju nas i pakosnici, "ljudi bez kalibra i bez ideje", kako bi rekao Štulić.
Ne treba o njemu govoriti kao o idiotu, dovoljno mu je teško samom sa sobom. Treba ga malo požaliti, a još više treba požaliti ljude koji su s njim u kontaktu, ljude u čiji svijet takav spada.
Na sreću, Lupeški svijet nalazi se pod "opširnije", a tamo za ovog sa zlobnim smiješkom nema mjesta. Osim u ovoj novici, jakako.