GIDEON LEVY: Još nismo završili
Gideon Levy jedan je od najpoznatijih izraelskih novinara. Piše za dnevni list Haaretz iz Tel Aviva, u kojem je objavljen i ovaj komentar koji prenosimo u Peščanikovu prevodu
„We are not done yet“, povikao je. Još nismo završili, zapretio je kao neki mafijaški šef umirućoj Gazi na plenarnoj sednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, koja je bila prazna skoro kao bioskopska sala u kojoj se film prikazuje suviše dugo. Još nismo završili, zapretio je i Izraelcima koji hoće da se konačno gubi iz njihovih života. Netanjahuov govor u Ujedinjenim nacijama prošle nedelje ponovo je potvrdio da još nismo s njim završili, niti je on završio sa Gazom i nama.
Uprkos čudnoj vezi sa sedmooktobarskim QR kodom, detinjastim trikovima, upitnicima, mapama i zvučnicima u Gazi koji su prenosili njegov govor, on je i dalje običan demagog. Komandant masovnih ubica, traženo lice broj jedan, preobučen kao Majka Tereza. Činjenica da mu je dozvoljeno da stoji na bini Generalne skupštine je skandal. Da je u publici bilo nekog ko ne zna ništa o tome da se njegova zemlja iživljava nad Gazom i Zapadnom obalom, mogao je pomisliti da je izraelska vojska spasilačka, da se Izrael takmiči sa Unicefom ko će više pomoći deci u nevolji, a da izraelski premijer čitavog svog života propoveda učenje Mahatme Gandija. Da, Netanjahu je i dalje sposoban za to.
U početku je izgledalo dobro. Masovni izlazak iz sale je trebalo da postidi svakog Izraelca da se konačno zapita: možda Izrael ipak čini nešto loše? Možemo pretpostaviti da je većina Izraelaca odgovorila: to je antisemitizam, glupane. Onda je stigla potvrda: premijer je ponosno ispričao kako je Izrael zdrobio, uništio, razbio i srušio ceo region oko sebe. Desetine engleskih sinonima za uništenje, znak obavljenog posla za razorene delove na prošlogodišnjoj mapi, kao i za ostale koji stižu na red. Svaka čast. Preskočio je samo Gazu. I Zapadnu obalu. Možda je zaboravio. Klicala mu je grupa laskavaca, posebno mala ovog puta, bez bogatih Jevreja kao prethodnih godina. Šef kabineta Cahi Braverman strogo ih je nadgledao kako bi se uverio da se niko ne izvlači.
Demagogija je mogla da počne, propaganda i nepodnošljive laži, previše čak i za njega. Da li ste videli sliku otetog Eviatara Davida, upitao je. A vi, gospodine premijeru, da li ste videli sliku Marvana Bargutija u izraelskom zatvoru? Da li ste videli kostur od čoveka koji je mogao da donese mir?
„Pretvorili ste dobro u zlo i zlo u dobro“, propovedao je Netanjahu biblijskim rečima evropskim zemljama koje su priznale palestinsku državu. Kako vam nije zadrhtala ruka dok ste to pisali? Kako vam nije zadrhtao glas dok ste to izgovarali? Da li je dobro ubiti hiljadu beba mlađih od jedne godine? A 20 hiljada dece? Pretvoriti 40 hiljada dece u siročad? Sistemski uništavati Gazu i ne ostaviti kamen na kamenu? Ako je to vaše dobro, šta je onda loše? Govorite o tri hiljade kalorija za svakog stanovnika Gaze, da li je to humano? Da li čovek odgovoran za ubistvo desetine hiljada mladih parova u Gazi, ima pravo da pominje ubistvo mladog para u blizini izraelske ambasade u Vašingtonu? Čovek koji, kako kaže, još nije završio s ubijanjem? Da li je pošteno iznositi podatak iz nepoznatog izvora da 90 posto Palestinaca podržava oktobarski masakr, a da ne podseti koliko izraelskih Jevreja, što otvoreno što prećutno, podržava genocid? Jedini statistički tačan podatak koji je izneo Netanjahu jeste da se više od 90 posto Izraelaca protivi palestinskoj državi. Koliko je to tačno i kako je to sramotno.
A onda je, u odbrani krivice za genocid, demagogija laži doživela vrhunac: „Da li su nacisti tražili od Jevreja da odu?“ upitao je, poredeći Izrael sa nacistima. Pa, gospodine Netanjahu, jesu. Nacisti su proterivali Jevreje pre nego što su počeli sa istrebljenjem. Od 1939. do 1941. nacisti su proterali Jevreje iz Nemačke, Češke i Austrije u okupiranu Poljsku. Njihov „Plan Madagaskar“ podseća na vaš i Trampov plan o rivijeri. I genocid nad Jermenima je započeo masovnim proterivanjem.
Još nismo završili, rekao je moj premijer, premijer svih nas.
Gideon Levy, Haaretz
Za Peščanik sa hebrejskog prevela Alma Ferhat
Lupiga.Com via Peščanik
Naslovna fotografija: Jack Guez/AFP
Kako izraelski genocidni rat protiv Pojasa Gaze ulazi u svoju treću godinu, nameće se hitno pitanje – da li je premijer Benjamin Netanyahu nadmašio svoje prethodnike i postao najzloglasniji ratni zločinac u historiji Izraela?
Ova optužba nije samo retorička, jer je Južnoafrička Republika pokrenula slučaj pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), optužujući Izrael za počinjenje genocida u Gazi. Međunarodni krivični sud (ICC) takođe je izdao nalog za hapšenje Netanyahua zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti nad Palestincima u Gazi.
Sa desetinama hiljada ubijenih, cijelim četvrtima sravnjenim sa zemljom i međunarodnim institucijama koje dokumentuju sistematske napade na civile, kritičari tvrde da je Netanyahu možda prešao granice koje čak ni prethodni izraelski lideri, poznati po brutalnosti, nisu.
Optužba za genocid ne dolazi iz vakuuma, ona je ukorijenjena u dugoj historiji ratova, raseljavanja i sistematskog nasilja koje je Izrael provodio nad Palestincima.
Izraelski akademik Neve Gordon izjavio je:
“Danas imamo situaciju gdje je gotovo 1,9 miliona ljudi raseljeno, mnogi više puta, neki i deset puta. Imamo preko 66.000 ubijenih, među njima više od 18.000 djece. A, to je bez broja nestalih i onih pod ruševinama“.
Ako je Ben-Gurion postavio temelje raseljavanja, Ariel Sharon je utjelovio upotrebu nadmoćne sile i nepoštivanje života civila. Kao komandant 101. Jedinice Sharon je predvodio ozloglašeni napad 1953. godine na selo Qibya na Zapadnoj obali, gdje su izraelske snage ubile 69 civila, uglavnom žena i djece, te srušile više od 40 kuća.
Skoro tri decenije kasnije, kao ministar odbrane tokom izraelske invazije na Liban 1982, Sharon je ponovo postao sinonim za zločine. Nakon što su izraelske snage opkolile izbjegličke kampove Sabra i Shatila u Bejrutu, savezničke milicije su masakrirale više od 3.000 palestinskih civila, prema Interaktivnoj enciklopediji palestinskog pitanja.
Izraelska Kahanova komisija proglasila je Sharona indirektno odgovornim jer je ignorirao opasnost od masakara i nije djelovao da ih spriječi. Iako je podnio ostavku kao ministar odbrane, kasnije je postao premijer, kojeg su mnogi u Izraelu pamtili kao “Buldožera“.
Za Palestince i veći dio arapskog svijeta, Sharon je predstavljao nekažnjivost, čovjeka umiješanog u masakre i širenje naselja, koji nikada nije odgovarao pred sudom. Njegova karijera pokazuje kako izraelski lideri mogu biti kritikovani kod kuće, a ipak politički slavljeni, bez međunarodne odgovornosti.
Za razliku od Ben-Guriona, Netanyahu nije osnivač države, za razliku od Sharona, nije vojni komandant sa nekoliko ozloglašenih epizoda. Njegova zloglasnost dolazi iz dužine vladavine i kumulativne razmjere razaranja pod njegovim vodstvom.
Kao najdugovječniji izraelski premijer, Netanyahu je nadgledao niz ratova protiv Gaze i to 2008–09, 2014, 2021, i genocid koji je započeo nakon listopada 2023. godine.
Prema procjenama Ujedinjenih nacija, više od 40.000 Palestinaca ubijeno je u prvoj godini bombardiranja i kopnenih ofanziva, a većina su žene i djeca. Civilna infrastruktura, uključujući bolnice, škole, univerzitete i vodne objekte, sistematski je uništena.
U govoru iz decembra 2023, Netanyahu je pozvao na uništenje naroda Amaleka, što su kritičari protumačili kao dehumanizaciju Palestinaca i opravdanje za istrebljenje.
“Nivo nasilja, uništenje čitavog zdravstvenog sistema u Gazi, obrazovnog sistema, univerziteta, institucija vlasti, taj nivo nasilja je bez presedana. Netanyahu je lider koji zaista provodi genocid. I zbog toga se nadam da će mu se suditi u Hagu“, rekao je Gordon.
Hoće, mrtvom ili zivom.
Ono što Netanyahua čini posebnim jeste spoj razmjera zločina, namjere i globalnog nadzora. U vrijeme Ben-Guriona, međunarodno pravo je tek bilo u povoju. Sharon je suočen samo s domaćom istragom 1980-ih.
Netanyahu, nasuprot tome, djeluje u eri instant dokumentacije, svaki napad je snimljen, svaka izjava arhivirana, međunarodni sudovi aktivno uključeni.
ICJ je već izdao privremene mjere kojima se Izraelu naređuje da spriječi genocidne akte – mjere koje je Netanyahu ignorirao.
Sudiće mu se.Za svako mrtvo, gladno ,izmrcvareno dijete,svaku trudnicu i svakog liječnika i sestre u improviziranim bolnicama.
Ne saljite mi linkove i ne učite me.
Ali ne brisite jedan zločin nad citavim narodom, jer politika tog naroda u drugom vremenu i kontekstu vrsi zločin.