Mala zemlja za radioaktivni odmor

Ivan Kegelj

26. svibnja 2003.

Mala zemlja za radioaktivni odmor

Autor ovog teksta naziva se "sapere aude", a uskoro će postati jedan od Lupeža. Sam o sebi kaže - propali student prava, a nedostaju mu i tri ispita do zvanja diplomiranog politologa. Bavi se novinarstvom od 1997. godine, a nakon rada u Studentskom listu i Radiju 101 skrasio se u jednoj stranoj medijskoj kući koja djeluje u nas…..

…. svaki dan ga možete sresti u tramvaju, ali i vidjeti na biciklu. Uz lignje i blitvu, čime taj rođeni Zagrepčanin otkriva svoje dalmatinsko porijeklo, on voli crno vino, a u društvu uživa u ispijanju piva. Dosadu razbija šetnjama s obiteljskom njemačkom ovčarkom te igranjem ISS Pro Evolutiona, a neostvarena želja mu je gledati nastup hrvatske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Dakle, ovo je njegov tekst:

Evo se već neko vrijeme spremam u kupovinu sandala. Približavaju se godišnji odmori i odlazak na Jadran, a kao što je to običaj u Zagrebu, nema šanse da pronađeš normalnu obuću za ljeto. Ne mislim na one sandalice koje nose šminkeri. 
Treba mi nožno-zaštitni proizvod koji će preživjeti skok u more nakon pijanstva na mulu i zglobolomljivi silazak do plaže, a istovremeno biti karakterističan zaštitni znak mojega naoko nemarnog, ali planirano opuštenog sportskog izgleda pri izlasku u popularno mjesno okupljalište. Večernji "look" od dnevnog se obično razlikuje tek po izostanku ručnika. Pogotovo u omiljenom mi ljetovalištu, koje posjećuju i državljanke naklonjenih nam srednjoeuropskih zemalja. Međutim, tko zna hoćemo li imati prilike promovirati ljubav, mir i jedinstvo nakon što nam se usred sezone po Jadranu počnu parkirati brodovi na nuklearni pogon. Nije da nisu dosad, ali eto ovako se još više zbližavamo s onima čiju naklonost želimo osvojiti. A neki dodaju da bi taj potez mogao biti i atraktivan za turiste. Hmm, a mislim se da bi Špelu ili Janoša prije privukao jeftin, a dobar objed i još litra vina uz to nego šansa da prilikom razgledanja topova velikog kalibra zbog radijacije ostanu bez potomaka. Nije da se nisu imali prilike nagledati rata i naoružanja tijekom nedavne invazije Iraka. A možda da vojne vježbe, koje će se, a kad drugo, vršiti tijekom ljeta, ponudimo kao dodatak našoj turističkoj ponudi? To bi bio pravi aktivni odmor. Siguran sam da nijedan turist ne bi propustio na plus 30 uskočiti u punu ratnu opremu, otrčati par kilometara i ispaliti dva, tri rafala na zamišljenog neprijatelja. Ili raketnim bacačem pokazati onima s trećeg kata što misli o njihovim tulumima do jutra. Što mislite koji bi slogan Hrvatska turistička zajednica mogla ponuditi za nadolazeću sezonu? Hrvatska – Mediteran u maskirnoj odori?

sapere aude