NA MILOSTI I NEMILOSTI POSLODAVACA: Radnice i njegovateljice u kućanstvu za vrijeme pandemije

Anja Victoria Biser

29. rujna 2020.

NA MILOSTI I NEMILOSTI POSLODAVACA: Radnice i njegovateljice u kućanstvu za vrijeme pandemije

Jedna od već tradicionalno ekonomski najranjivijih skupina, radnice i njegovateljice u kućanstvu (posao kojeg, u većini slučajeva, obavljaju žene), dodatno su postale ugrožene epidemijom koronavirusa, ali, paradoksalno, i mjerama zaštite stavljenima na snagu za sprječavanje i suzbijanje istog. Radnice i njegovateljice u kućanstvu čiste domove, kuhaju, brinu o djeci ili o starijim osobama, no to često rade bez ugovora o radu. S obzirom da rijetke sretnice imaju ugovor s poslodavcem (primjerice u Brazilu je to samo 30 posto, dok za Hrvatsku te brojke nisu ni poznate, ali vjerojatno su još i puno manje) to ih čini dijelom neformalne ekonomije. Rade u nesigurnim uvjetima za niske plaće, bez formalnih radničkih prava poput prava na bolovanje ili na godišnji odmor te bez pravne zaštite, što im egzistenciju čini vrlo neizvjesnom i u velikoj mjeri ovisnom o dobroj volji poslodavca. S obzirom da su često na „milost i nemilost“ osobe za koju rade, životi ovih radnica diljem svijeta postali su još ranjiviji epidemijom koronavirusa i promjena koju je ista nenadano donijela. 

Iz razloga što se radno mjesto radnica u kućanstvu i njegovateljica nalazi u domu osobe za koju rade, prisiljene su, na neki način, staviti „živote na kocku“ da bi, gdje je to moguće, zadržale posao. Luksuz rada od doma, s obzirom na prirodu posla, nije moguć, tako da ni samoizolacija za njih nije opcija. K tome, da bi došle do posla, moraju se izlagati i riziku od zaraze u javnom prijevozu. Neki poslodavci, imajući te okolnosti na umu, zahtijevaju da se radnice presele kod njih kako bi se smanjila mogućnost zaraze, a poneki im poslodavci, u protivnom, čak prijete otkazom. Radnice su, dakle, u toj situaciji, prisiljene odabrati između svog zdravlja i života u vlastitoj obitelji i posla uvjetovanog nerazumnim i sebičnim prohtjevima svemoćnog poslodavca.

Drugi su pak poslodavci odlučili, bez prethodnog upozorenja, otkazati usluge koje ove radnice pružaju, momentalno ih lišavajući sredstava za život. S obzirom da su ove radnice mahom zaposlene bez ugovora, nemaju pravo žalbe niti pravo na državne zaštite i subvencije koje ostalim radnicima pomažu da prežive nenadani gubitak zaposlenja uzrokovanog posljedicama koronavirusa. Tako je, naprimjer, prema objavi američkog Nacionalnog saveza radnika u domaćinstvu (National Domestic Workers Alliance), sedam od deset radnica u kućanstvu u Sjedinjenim Američkim Državama ostalo bez ikakvog prihoda

Radnice i njegovateljice u kućanstvu su na marginama ekonomije, a jedan od razloga za to je činjenica da je njihov posao često obezvrijeđen jer nije shvaćen kao „pravi posao“, već kao svakodnevna ženska aktivnost - pripomoć u kući, te je stoga manje cijenjen i lošije kompenziran, a radnice su stoga i slabije zakonski zaštićene. Jednako tako, u mnogim državama svijeta ovaj posao je ukorijenjen u odnosima moći proizašlima iz naslijeđa kolonijalizma i robovlasništva - uglavnom su ga obavljale žene ne-europskog porijekla za imućne bjelačke obitelji, dok uz njih danas ovaj posao najčešće obavljaju i imigrantkinje. Stoga je ovo zanimanje opterećeno naslijeđem obespravljenih, a tako je i valorizirano.

Čišćenje
U mnogim državama svijeta ovaj posao je ukorijenjen u odnosima moći proizašlima iz naslijeđa kolonijalizma i robovlasništva (FOTO: Pixabay)

Budući da njegovateljice i radnice u kućanstvu uglavnom rade bez ugovora, većina država im nije omogućila nikakvu financijsku pomoć kada je nastupila kriza uslijed epidemije koronavirusa, no neke države poput Španjolske, Francuske i Argentine ipak su našle načina da pomognu barem dijelu tog segmenta zaposlenih. Španjolska je radnice u kućanstvu uključila u sustav osiguranja u slučaju nezaposlenosti, no ove beneficije vrijede samo za one radnice koje su službeno bile registrirane prije krize, što i dalje ostavlja visok postotak neregistriranih radnica bez ikakve pomoći ili zaštite. Francuska je donijela zakone prema kojima su ključnim njegovateljicama i radnicama u kućanstvu dana prava na zaštitu dohotka te im je omogućeno pravo na zaštitnu opremu, dok je Argentina otišla i korak dalje te osigurala svim njegovateljicama i radnicama u kućanstvu, bile one u formalnom ili neformalnom zaposlenju, potporu dohotku.

U Brazilu je pak pokrenuta kampanja kako bi se osigurala plaćena karantena za njegovateljice i zaposlenice u kućanstvu, većinom siromašne žene afričkog porijekla, koje su prisiljene nastaviti raditi, unatoč ugrozi po vlastiti život. Ova kampanja, koja je prikupila više od 130.000 potpisa, mnoge je u toj državi posebno dirnula u živac jer je direktno vezana uz dugogodišnju debatu o naslijeđu klasnih i rasnih privilegija, vrlo izraženih u svim segmentima brazilskoga društva.

U Sjedinjenim Državama brujala je nešto drugačija kampanja, s ciljem osvješćivanja poslodavaca na ključne doprinose njegovateljica i radnica u kućanstvu njihovim životima te važnost empatije prema njima u ovo doba krize. Nacionalni savez radnika u domaćinstvu je pokrenuo kampanju imena „Care for the People Who Care for You“ („Brini za ljude koji brinu za tebe“) koja poziva poslodavce da, ako im se ovom krizom nije promijenila financijska situacija, nastave plaćati svoje zaposlenike u kućanstvu, iako oni trenutačno, zbog mjera zaštite od koronavirusa i karantene koja je u većini država u SAD-u na snazi, možebitno nisu u mogućnosti nastaviti raditi. Cilj ove kampanje je solidarnost s radnicama te njihovima obiteljima koje, bez državnih potpora i zaštita na koje malo tko od njih ima pravo, neće moći preživjeti ovu krizu. To su radnice koje imaju velik, no često prešućen značaj u životima ljudi za koje rade brinući se o njihovoj djeci, njegujući starije osobe, čisteći i kuhajući – djelatnosti koje u većoj ili manjoj mjeri olakšavaju život poslodavaca i njihovih obitelji. 

Kriza uzrokovana epidemijom koronavirusa je dodatno osvijetlila okolnosti u kojima preživljava velika većina radnica u kućanstvu. One su često opterećene nesigurnošću zaposlenja, niskim primanjima te nedostatkom prava i beneficija većine radnika. Također su izložene nesigurnim radnim uvjetima, a ponekad i zlostavljanju na radu bez mogućnosti zaštite pravnog lijeka. Stoga, iako je kampanja poput ove u SAD-u svakako hvalevrijedna, te može biti od velike pomoći radnicama u kućanstvu, ne samo u financijskom smislu, već i dizanjem svijesti o situaciji i pravima tih radnica, dugoročno rješenje bi se ipak trebalo potražiti zahtijevanjem formalnih prava radnica u ovom malo cijenjenom, no vrlo važnom segmentu ekonomije.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay