S ponosom predstavljamo novu pjesmu Faruka Šehića, jednog od najboljih i najuspješnijih pisaca i pjesnika nove generacije. Zadnje veliko priznanje koje je Šehić dobio za svoj književni rad nagrada je Europske unije za roman „Knjiga o Uni“. Još prije te nagrade Šehić se svojom poezijom („Pjesme u nastajanju“, „Hit depo“, „Transsarajevo“, „Moje rijeke“) i prozom („Pod pritiskom“) plasirao u premijer ligu europske književnosti. Ovo je treći put da eminentni bosanskohercegovački književnik svoj rad premijerno predstavlja na našem portalu, što nam je čast i zadovoljstvo naglasiti. Što na koncu reći osim: čitajte Faruka Šehića!

Nisam trebao bacati stare stvari

Latice presanog cvijeća iz računskih teka

Knjige s potpisima anonimnih pisaca

Nije trebalo to da radim

Da narušim harmoniju prašine, česticâ moje kože

I kože svih onih koje sam volio u ovom ugodnom brlogu

Nije trebalo da započnem takvu revoluciju

Sa nesagledivim posljedicama

Jer jednom kad narušiš tajni poredak stvari

Jednom kad takneš u zibavu placentu skrivenih kosmosa

Kad podereš paukove mreže u kojim se koprca prošlo vrijeme

Otići će sve do đavola

Tvoji postupci su nepovratni

Mehanizam melanholije je otkočen

Odasvud te vrebaju nevidljivi revolveri

Njeni agenti i ubice

Ne možeš im pobjeći, ulaze ti u trag vrlo lako, srce te otkucava

Gdje god pogledaš neko i nešto su se infiltrirali u tvoje sjećanje

Lice koje si volio vidiš u konkavnom ogledalu supene kašike

Povučeš li vodu u vodokotliću

Ode čitav slijed životnih događaja

Uzalud ćeš se kriti u svojim navikama

Tim banalnim ritualima uzdignutim na prosječne pijedestale

Nisi ti kriv jer si želio nadjačati melanholiju u sebi

Čistio si i humano preselio prašinu i stare stvari

Baš tad je krenula prava revolucija

Odmah si ušao u nju bez razmišljanja

Iako si svjestan da te rat potrošio poput školske gumice

Ali revolucija je ultra-erotična, ulice su pune mladih žena

Spremnih na sve, samo na sve

Geslo revolucije: krv, suze, znoj i sperma

I, kao i uvijek, iz nje si izišao siromašniji nego prije

Revolucija ti je pojela štošta

Izgubio si ženu

Otišla je onda kada ti se Gardenija Jasmina osušila na simsu zastakljene terase

Sve si dao za revoluciju, ona tebi ništa

Samo sparušeno lišće drvenaste biljke

Ostavila ti je trbuh mrtvog bojlera na zidu

Otela ženu i bacila je u zagrljaj nekom belogardejcu

Takve su revolucije, jedu sve odreda kao krmače

A i čovjek je svinja nad svinjama

Kad te rani, kad ti se prospu crijeva po snijegu

Njih će ti zamijeniti svinjskim, nego čijim drugim

I bićete u digestivnom pobratimstvu, bezimena svinja i bezimen ti

Zato nemoj činiti male revolucije u svom brlogu

Iza njih slijede revolucije u centru grada

Ako se to desi, zabarikadiraj se u stan, pravi se da ne vidiš kako gori predsjedništvo

Nabavi zalihe hrane, vode i svijeća, pritaji se, čekaj da sve prođe

Ljubi ženu kao da je svaki put upravo posljednji

Nemoj da te bratime sa svinjskim crijevima

Nema od toga niko koristi, ni ti ni svinja

A sve je krenulo tako nevino i bez pompe

Narušio si tajanstveni poredak stvari

I sad se nosi s posljedicama

Nema ti druge

Krst na leđa i put pod noge.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com