This is the end, my beautiful friend...

Božidar Alajbegović

1. kolovoza 2003.

This is the end, my beautiful friend...

Po malo čemu Hrvatska se može pohvaliti da je među prvih deset u svijetu. Po nečemu ipak smo čak 8. na svjetskoj rang listi, ali nažalost, ne radi se o nečemu čime bi se mogli dičiti i hvalisati. Brojka koja se još od 1993. godine kreće između 800 i 1000 (uspjelih) samoubojstava godišnje, svrstava nas na to spomenuto visoko mjesto u svijetu, a zanima li vas nešto podrobnija statistika na tu temu, kliknite na
Statistički podaci koje nam donosi današnji riječki Novi list govore da je samo u prvih 6 mjeseci ove godine samoubojstvo počinilo ukupno 429 državljana Hrvatske (što je tek za 13 slučajeva manja brojka od one prošlogodišnje u istom razdoblju).
Najvećim brojem suicida "pohvaliti" se može Zagrebačka županija (115 od početka godine do 01.07.).
Prema načinu izvedbe prednjače samoubojstva vješanjem (između 40 i 55 posto) dok se na taj ekstremni čin prema starosnim skupinama najviše odlučuju osobe starije životne dobi, što se povezuje sa depresijom i usamljenošću.
Adolescenti si oduzimaju život zbog naizgled nevažnih stvari povezanih s preozbiljnim shvaćanjem mladenačkih problema dok je glavni razlog suicida osoba srednje dobi - teške socijalno-ekonomske prilike.
Pomalo začuđuje podatak da su u Hrvatskoj najbrojnija samoubojstva tokom svibnja i lipnja, a prosinac i siječanj je vrijeme kada se na te drastične korake odlučuje najmanji broj hrvatskih građana (što je sasvim suprotno uvriježenom mišljenju da je vrijeme božićnih blagdana "dušu dalo" za samom sebi presuditi).
Statistički podaci ukazuju da i na to da su muškarci suicidu puno skloniji od žena (omjer je 3 : 1), kao što i u puno većem broju prevladavaju samci nad oženjenima (i udanima).
Sjever Hrvatske uvelike prednjači nad jugom, a najkritičnijim područjem smatra se Hrvatsko zagorje, a najspecifičniji smo u svjetskim razmjerima po visokom broju suicida izvršenih aktiviranjem ručnih bombi i granata.